- Sputnik Srbija, 1920, 24.01.2022
KULTURA
Rubrika koja prati kulturne fenomene i događaje, stvaraoce i ličnosti koji svojim delom kreiraju savremenu kulturnu scenu u zemlji i u svetu.

Reditelj filma „Usekovanje“: Posle nagrada u Moskvi deluje kao da smo prešli igricu

© Sputnik / Evgeniй Odinokov / Uđi u bazu fotografijaReditelj Siniša Cvetić
Reditelj Siniša Cvetić - Sputnik Srbija, 1920, 11.09.2022
Pratite nas
Debitantski film Siniše Cvetića „Usekovanje“, koji je početkom jula premijerno prikazan na festivalu u Sopotu, za dva meseca osvojio je šest nagrada.
Sopotska publika proglasila ga je najboljim, troje glumaca na Niškim filmskim susretima osvojili su priznanje, a sve to su „overile“ i dve nagrade na nedavno završenom 44. filmskom festivalu u Moskvi: za najbolju režiju i nagrada publike za najbolji film.
„Posle svega deluje kao da smo prešli igricu“, kaže Siniša Cvetić za Sputnjik. „Moram priznati da nisam očekivao da ćemo tako dobro proći u Moskvi. Kad je film završen, iskreno, bio sam malo nesiguran u to koliko je dobar, valjda je to neka normalna rediteljska sumnja. A onda kad je krenulo, prvo u Sopotu, potom u Nišu, i sad u Moskvi, počeo sam da mislim da sam možda stvarno napravio dobar film.“
Domaća publika prepoznala je mnogo toga zanimljivog u priči o porodici okupljenoj oko slavske trpeze koja, umesto idilične slike složnosti, ljubavi i privrženosti, govori o „paklu“ porodične disfunkcionalnosti. Reditelj Cvetić otkriva da je i ruska publika na našu priču odreagovala na sličan način.

Odlične reakcije moskovske publike

„Film je prikazan u ogromnoj sali u kojoj je bilo možda stotinak ljudi. Bio sam u sali gledao sam film sa publikom. Za mene je to bilo fantastično iskustvo, prvi put sam gledao film na tako velikom platnu. Publika je odlično reagovala, smejala se na pravim mestima gde je trebalo da se smeje, ućutala se gde je trebalo da se ućuti… Shvatio sam da nije sve samo u onome što je napisano u dijalogu, već i u toj veštini da glumci jasno osećaju to što igraju, jasno misle o svim tim promenama i nijansama u stanju, u osećanju, jer tako jasno ocrtavaju šta se dešava u filmu. Pokazalo se da to dobro komunicira sa publikom.“
Reditelj kaže da je u Moskvu došao nekoliko dana pre projekcije filma gde se upoznao sa mladim ljudima koji studiraju pozorište i film.
Reditelj Siniša Cvetić prima na gradu na Moskovskom filmskom festivalu - Sputnik Srbija, 1920, 05.09.2022
KULTURA
Srpskom filmu nagrade na najvećem filmskom festivalu u Moskvi
„Upoznao sam mlade ljude, glumce, studente režije. Oni su i bili najveći deo publike na projekciji „Usekovanja“ i bilo mi je važno da čujem njihove utiske. Rekli su mi da su oduševljeni. Oni su navikli u Rusiji da gledaju nahovane strane filmove i za njih je čitanje titla, slično kao i za Amerikance, komplikovano. Ali svi su mi kazali da im je već posle desetak minuta prestalo da bude važno šta glumci pričaju, jer im je potpuno postalo jasno šta se dešava i – samo su se prepustili filmu.“
O tome koliko je bilo zahtevno snimiti film u jednom prostoru, Cvetić kaže da uprkos čestim komentarima o tome kako je nemoguće da film snimljen u jednom prostoru bude interesantan, on misli drugačije.

Slavska trpeza kao i kapije Mordora

„Mislim da je nebitno da li je radnja dešava u jednom ili u milion prostora, jer ono što nam drži pažnju jesu precizno režirani i postavljeni likovi, sa jasnim odnosima koji su interesantni. Da li će ti likovi sedeti za nekim stolom, na nekoj slavi, ili će biti ispred kapija Mordora i boriti se protiv Orkova i Saurona, nije bitno dokle god mi razumemo te likove, dokle god smo zainteresovani za njih. Možda je teže biti kreativan kada si ograničen na jednu prostoriju, ali mi nismo imali problem. Još dok smo razvijali scenario uvideli smo šta sve ovde može da se dešava. Vrlo brzo smo David Jakovljević i ja došli do ideje kako i šta može da se uradi.“
Reditelj „Usekovanja“ slaže se da s tim da njegov film pomalo liči na neku vrstu psihološke radionice.
„Ja to volim da zovem psihološki realizam u filmu. A tu je najvažnije da precizno razvijamo karaktere da budu logični u psihološkom smislu i da, dok gledamo film, razumemo taj jezik, odnosno tu logiku. Tada učestvujemo, tada razumemo.“

Sve vreme na ivici sedišta

Jedan od izazova, kaže, bio je učiniti ovu priču koja je u osnovi drama – zanimljivom, zabavnom, duhovitom.
„To je bilo i izazovno i zabavno. Verujem da je posao reditelja da režira i publiku koja gleda film. Da učini da publika oseća i razmišlja o onim stvarima o kojima reditelj želi da oni razmišljaju i osećaju. Bilo mi je u tom smislu interesantno da učinim da se smenjuju emocije, da sve vreme ne osećaju jedno te isto. Nisam želeo da samo sede i da se ukopavaju recimo u neku depresiju i slično. Hteo sam da to bude jedno zabavno iskustvo koje je i duhovito, i ozbiljno, i strašno, pa je onda malo i triler… Zbog toga smo pokušali da izaberemo i kreiramo što neobičnije i bizarnije okolnosti u kojima se ova priča odvija. I to je svojevrsni kreativni izazov: ubediti publiku da je to što smo smislili, ta bizarna situacija koju smo postavili –uverljiva. Zato i imam utisak da smo napravili film koji te sve vreme drži na ivici sedišta i deluje kao da bilo šta od onoga što je filmu - može i stvarno da se desi.“
Film Usekovanje - Sputnik Srbija, 1920, 12.08.2022
KULTURA
„Usekovanje“ između međunarodne premijere u Moskvi i „huliganskog odnosa“ Vrnjačke Banje
Krivce za raspadanje porodice autori „Usekovanja“ više nego u društvu vide u pojedincu.
„Ovde društvo i nije toliko prisutno, ono je nekako spolja, van te slave, ali, opet, svi akteri su deo društva. No, nije ovde samo poenta ko je kriv nego ko su oni koji će naslediti taj svet koji stariji ostavljaju. Pitanje koji film želi da postavi jeste ko su ti ljudi kojima ovaj svet ostavljamo, koji ga nasleđuju i šta će oni raditi s tim svetom kad ovi prethodni koji se prave da su mnogo bolji zapravo ništa nisu dobro uradili.“
Za stereotipnu sliku srećne porodice za slavskom trpezom koju priča filma „Usekovanje“ razbija u paramparčad, reditelj kaže da se uklapa u poznat stav da je svaki dobar film priča o nekom padu.
„Uvek je to priča o propasti, o padu iz kog se onda izdignemo ili ne. Kada smo David i ja odlučili da pravimo film, morali smo da smislimo šta je to što ćemo da uništimo. Ali sa idejom da to onda ponovo izgradimo, jer iz svakog uništenja nešto mora da se izgradi! Mi našu porodicu spojimo na kraju, oni sede, znači da ona ipak može da opstane.“
Scena iz filma „Nije loše biti čovek“ Dušana Kovačevića - Sputnik Srbija, 1920, 08.08.2022
KULTURA
Nije loše biti upućen: Novi skandal na festivalu – traže promenu termina za film Duška Kovačevića
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala