Pošto je 5. juna i formalno ušla u Alijansu i time postala dio njene operativne zone delovanja, postalo je u neku ruku izlišno licitirati o mogućem instaliranju NATO baze u Crnoj Gori. Ako ni zbog čeg drugog, a ono imajući u vidu da je svaka vojna baza suštinski — kasarna, pa se lako nameće zaključak da se i svaka kasarna danas u Crnoj Gori u neku ruku može smatrati NATO bazom.
Pravo pitanje zato nije da li će biti NATO baze u Crnoj Gori, već da li će se u budućnosti desiti instaliranje kakve značajnije vojne infrastrukture u toj zemlji. I to je nešto što nepodijeljeno izaziva zebnju među crnogorskim građanima, bilo da su bili za ili protiv NATO integracija.
Ipak, prvi od visokih crnogorskih zvaničnika koji je sugerisao mogućnost da Crna Gora ustupi dio svoje teritorije na korišćenje NATO-U bio je premijer Duško Marković, koji je prije nekoliko mjeseci u intervjuu za magazin „Tajm“ tada otvoreno nudio luku Bar za vojne potrebe, a vjerovatno sve u želji da se što više dopadne američkim mentorima.
„Ova luka je strateški važna za protivnike NATO-a, posebno nakon konflikta u Siriji kada je Rusija počela da traži dobru morsku bazu u toplijim morima“, izjavio je tada Marković za američki magazin.
Reakcija gotovo cjelokupne opozicije na tu Markovićevu izjavu bila je prilično indikativna, kada su praktično svi u opoziciji kako protivnici, tako i podržavaoci NATO-a, snažno digli glas protiv pomenutog javnog istupa premijera. Ono što je sasvim očigledno jeste da Crnogorci po svoj prilici neće sa simpatijama posmatrati potencijalni boravak stranih vojnika na svojoj teritoriji, pa makar oni bili i „saveznički“.
Situaciju je za sada relaksirao crnogorski ministar odbrane Predrag Bošković koji je rekao da, prema njegovim informacijama, ne postoji nijedna inicijativa postavljanja NATO baza u Crnoj Gori.
„Sve i da Crna Gora želi da to traži u ovom momentu, mislim da to trenutno nije od interesa za NATO, već su to neka druga žarišta, neke druge destinacije“, saopštio je Bošković.
Naravno, ima dosta istine u razmišljanju da instaliranje ozbiljnije vojne infrastrukture i efektiva u Crnoj Gori u ovom trenutku nije naročito interesantno za Sjevernoatlantsku alijansu, naročito imajući u vidu da se NATO već u značajnoj mjeri proširio prema Istoku, pa su teritorije zemalja poput Turske, Grčke, ili onih članica koje imaju pristup crnomorskom akvatoriju po svom geografskom položaju znatno zanimljivije za stratege NATO-a.
Ono što bi zaista trebalo da zabrine stanovnike Crne Gore jeste posve neprijatna činjenica da ne treba očekivati da bi iko Podgoricu ozbiljnije pitao za mišljenje, ukoliko neko od zvaničnika Alijanse zaista donese odluku da stacionira značajnije vojne potencijale ili trupe u Crnoj Gori.
Naravno, Vrhovni komandant NATO snaga za Evropu Kurtis Skaparoti nedavno je kurtoazno izjavio da će Crna Gora sama donijeti odluku o eventualnoj izgradnji baza Alijanse, ali da će se o tome pitati i druge članice tog vojnog saveza.
„To će biti odluka Crne Gore, ali i ostalih članica Alijanse“, poručio je komandant NATO-a u izjavi za crnogorski nacionalni servis.
Nema sumnje, ukoliko bude postojala procjena da bi vojna baza u Crnoj Gori bila nešto što je u interesu NATO-a, kako trenutno stvari stoje, to bi u vidu direktive samo dalje bilo proslijeđeno na izvršenje crnogorskim vlastima. Crnu Goru zasigurno niko ne bi ni pitao da li zaista želi vojnu bazu na svojoj teritoriji. Uostalom kao što je niko nije ni pitao da li želi u NATO…
