Okosnica Dodikovog programa je već poznata javnosti, a zasniva se na konceptu jačanja statusa Republike Srpske povratkom na izvorni Dejtonski mirovni sporazum, odnosno kroz vraćanje nelegalno preuzetih nadležnosti koje u potpisanom međunarodnom ugovoru pripadaju Republici Srpskoj.
Ovaj koncept neće ugrožavati druge narode. Naprotiv, povratak na izvorni Dejton, utvrđivanje mehanizama koji će spriječiti preglasavanje, promocija dijaloga i jačanje sistema donošenja odluka na bazi konsenzusa, mogu samo ojačati funkcionalnost BiH.
Upravo taj pragmatičan i konstruktivan pristup biće prezentovan međunarodnoj zajednici sa vrlo jasno istaknutim pokazateljima da jačanje statusa Republike Srpske ne ruši BiH, nego to čine upravo sarajevske neodgovorne politike koje se zasnivaju na pritiscima prema srpskom narodu uz pomoć predstavnika međunarodne zajednice. Konačno, Republika Srpska će pokazati međunarodnoj javnosti da na konstruktivan način želi da unaprijedi postojeće stanje, a jačanje RS podrazumijeva i povećanje funkcionalnosti BiH.
Ovo može zvučati paradoksalno, ali BiH je državna zajednica sastavljena od dva entiteta i bez Republike Srpske nema ni BiH. Vjerujem zato da će to biti jedinstven program svih srpskih političkih predstavnika, jer one partije iz RS koje ne budu na tom kolosijeku neće imati šta da traže na izborima 2018. godine. To su jasno poručili građani RS na prošlim lokalnim izborima.
Dodajmo tome da je danas Republički zavod za statistiku Republike Srpske objavio svoj popis stanovništva iz 2013. godine, nešto drugačiji od onog što je objavljen u Sarajevu i kojeg u Banjaluci naravno ne priznaju. Na kraju koji god popis da prihvatimo, činjenica je da danas u BiH živi oko 340.000 Srba manje nego 1991. godine. Takođe, važno je napomenuti da je u Federaciji ostalo tek oko 56.000 Srba, u odnosu na 1991. godinu kada je na tom prostoru živjelo preko 530.000 Srba.
Suma sumarum, danas u BiH živi oko milion Srba, i to u najvećem broju na teritoriji Republike Srpske, dok su Srbi u FBiH na nivou statističke greške. Nemam namjeru da otvaram polemiku ko je stvarna žrtva prošlog rata na osnovu ovih brojki, nego da ovim primjerom odgovorim na pitanje mnogih stranaca u BiH — zašto su nacionalne teme i dalje aktuelne nakon 25 godina, a nikako integracijske teme koje bi trebalo da ujedine navodne Bosance i Hercegovce?
Tu se upravo i krije odgovor. Nacionalna i demografska ugroženost srpskog naroda je najveći problem, a pokušaj da se Srbi u BiH svedu na toponime i uklope u neki nepostojeći bosanski identitet, jezik i kulturu, upravo daje odgovor na prethodno pitanje. To je razlog zašto je dominantna politika u Republici Srpskoj isključivo vezana za opstanak srpskog naroda zapadno od Drine i zašto Republika Srpska više nema vremena da gubi na političke bitke sa impotentnim sarajevskim politikama. Iz tog razloga 2017. će biti godina velikog iskušenja za sva tri konstitutivna naroda, ali posebno i za međunarodnu zajednicu u BiH, koja će morati da bira između uvažavanja dejtonske realnosti ili bukvalno raspada nemoguće državne zajednice koju su, uzgred, oni i stvorili.
Da bih obrazložio ove teze, važno je konstatovati nekoliko polaznih premisa, za koje sam siguran da bi se složili svi oni koji političke prilike u BiH posmatraju bez dodatnih emocija:
— BiH je danas u potpunosti nefunkcionalna država
— BiH nije suverena država, nego protektorat
— U BiH i danas egzistira metod preglasavanja, koji je prije 25 godina i doveo do sukoba, a iz čega možemo zaključiti da konstitutivni narodi nisu ravnopravni iako Ustav predviđa drugačije
— Bošnjaci su većinski narod i njihova odgovornost je najveća za loše funkcionisanje BiH
— Politički predstavnici bošnjačkog naroda uporno pokušavaju umanjiti prava srpskog naroda (posljednji primjer je odbijanje da se napravi Zakon o ustavnom sudu koji bi spriječio preglasavanje), čime direktno ruše BiH
— Međunarodna zajednica takođe nije zadovoljna postojećim stanjem i dinamikom kojom se reforme odvijaju
— Nefunkcionalnost BiH koči razvoj i napredovanje Republike Srpske
Sve u svemu, 2017. godina će biti veoma zanimljiva, jer je neće karakterisati izborne kampanje, nego snažna borba za ustavom zagarantovana prava, uz možda još jedan referendum.
Odnos međunarodne zajednice prema ovim pitanjima će doslovno determinisati budućnost BiH, a da je to i njima jasno, svjedoči stav jednog stranog diplomate koji mi je u toku veoma zanimljivog razgovora ukazao: ako se bude igralo pametno, veće su šanse da Dodik dodatno decentralizuje BiH nego da je Bakir dodatno unitarizuje. U tom svjetlu želim da u 2017. godini budemo mudriji i još pametniji.
Srećna Nova godina.
