Kako stvari sada stoje na političkoj sceni, biće to težak zadatak jer je opozicija i dalje potpuno razjedinjena.
Na čelu novog političkog subjekta, koji je već privukao pažnju crnogorske javnosti, jesu zapažene javne ličnosti, između ostalog poznate i po svom zalaganju za vojnu neutralnost Crne Gore: nezavisni poslanik i ekonomista Mladen Bojanić i donedavno izvršni direktor Pokreta za neutralnost Crne Gore, građanski aktivista i novinar Marko Milačić.
Razgovaramo sa Markom Milačićem o Otporu beznađu, motivima za osnivanje, programu, planovima, očekivanjima.
Zbog čega „Otpor beznađu“?
— Riječ je o elementarnoj građanskoj samoodbrani. Grupa pretežno mladih ljudi, intelektualaca, NVO-a i neformalnih grupa odlučila je da se udruži i da tako ujedinjeni ponudimo ono što, vjerujem, nedostaje Crnoj Gori — jasnu i građansku ideju, politiku. U najkraćem: opoziciona ponuda kod nas je ili nemušta i konformistička ili, sa druge strane, suviše jednonacionalna i sužena. Uz to, želja nam je da pokušamo da doprinesemo objedinjavanju opozicije u Crnoj Gori, koja, ovako razjedinjena, ima znatno manje šanse za uspjeh i svrgavanje kriminogenog režima Mila Đukanovića, nesmjenjivog skoro tri decenije.
Kako teče proces objedinjavanja?
— Nije lako. Tokom ove sedmice imaćemo nekoliko susreta sa liderima pojedinih opozicionih partija, ali, čini se, da prevladavajuće velika većina njih želi objedinjavanje više deklarativno, nego suštinski. Mi smo se ponudili da pomognemo jer, između ostaloga, vjerujemo da kao grupa koja ima dobru saradnju sa svim opozicionim partijama i strukturama možemo koristiti procesu objedinjavanja. Vjerujem da je dužnost opozicionih lidera da sjednu i makar porazgovaraju o budućnosti zemlje. Nažalost, kao da nijesu svjesni toga, suviše zagledani u sopstvene redove.
Šta ukoliko objedinjavanje ne uspe?
— Od početka smo bili jasni i potpuno otvoreni kada smo kazali da ukoliko to ne uspije, tj. ukoliko cijela opozicija ne nastupi zajedno — na izborima ili čak u bojkotu izbora — ali bukvalno svi, onda idemo sami. Dakle: ili svi zajedno, ili sami.
Svjestan sam da nije lako za ovoliko kratko vrijeme, do izbora, artikulisati politiku, ali ubijeđen sam da je ipak moguće, takođe i zbog toga što je rad mnogih iz Otpora beznađu odavno poznat javnosti Crne Gore. Još važnije, pa i lično: u politiku nijesam ušao zbog neka tri mjeseca, zbog pola godine ili godinu, niti zbog ovih ili onih izbora, već zbog želje da dugoročno iznesem ideju koju smatram izuzetno važnom: odbrana Crne Gore od unutrašnjih i spoljnih uzurpatora, najprostije rečeno. Znam da je to motiv svih ljudi koji su u Otporu beznađu, jer nije riječ o partijskim botovima, već intelektualcima.
Moto vaše grupacije jeste „Poverenje ljudima, ne partijama“. Šta ste mislili pod tim?
— U regionu, posebno u Crnoj Gori, osim svakovrsnih despotija, posebno je znakovita despotija političkih partija. To je toliko uzelo maha da je politički život maltene nezamisliv van partija, kao da je svrsishodnije pitanje — da li postoji život mimo političke partije, nego ono filozofsko-religijsko — da li postoji život nakon smrti. Partokratija izjeda demokratiju, a politiku svodi na puku birokratiju.
Mi želimo personalizovanu politiku, lišenu torture hijerarhije, rasterećenu klasičnog partijskog mišljenja, dosta nam je pola vijeka Komunističke partije i sada još tri decenije njene crnogorske naslednice Demokratske partije socijalista. Ali partokratija je bolest ne samo vlasti, već i opozicije.
Da se razumijemo, nemam ništa protiv političkih partija, naročito kao neko ko je završio Fakultet političkih nauka i kome je to struka, ali itekako imam protiv političkih partija kakve vidimo ovdje, u našim krajevima. To su latifundije, biznisi, zabrani, uravnilovke. Okoštalim političkim elitama, političkim dinosaurusima koji samo što se ne sahranjuju u zgradi Skupštine, suprotstavićemo mlade intelektualce koji ne žele da oćute ništa ni mafijaškoj vlasti, niti često nedovoljno ozbiljnoj opoziciji.
Koje su vam osnovne političke odrednice?
— Prije svega ono što bih definisao kao trojaku suverenost: suverenost u odnosu na domaće uzurpatore oličene u bandi na vlasti, suverenost u odnosu na strane uzurpatore oličene u vojnim savezima kakav je NATO i suverenost u odnosu na neoliberalni ekonomski koncept koji nameću bogati i bahati, a koji razjeda ekonomije, društva i države.
Zalagaćemo se za koncept održivog razvoja kakav godinama zastupa svjetski poznati naučnik sa Cetinja Dragan Hajduković, koji nas je svesrdno podržao. Moramo se oduprijeti „valorizacijama“ najljepših djelova zemlje, što je eufemizam za brutalnu rasprodaju Crne Gore belosvjetskim tajkunima. Sada je na redu jedna od najljepših crnogorskih plaža, Buljarica. Nećemo je dati.
Naročito ćemo akcenat staviti na potrebu što većeg uključivanja građana u politiku, građana koji se sistematski — što je globalni, planski nametnuti, trend — isključuju iz politike, iz onoga što se njih najviše tiče. Stoga zahtijevamo da se, po modelu recimo Švajcarske, ubuduće 25.000 ljudi može, na referendumu, izjasniti za neku stvar, pa da ona postane obavezujuća. To je put ka direktnijoj demokratiji.
U fazi izrade je i — uskoro će biti gotov — poseban softver, platforma, koja će označiti potpuno nov pristup politici, kojom ćemo uraditi ono što svi, u ovakvoj partokratiji, izbjegavaju: uključiti građane, ljude, čovjeka, u kreiranje politike. Želimo politiku odozdo i to neće biti samo floskula, već čitav koncept, dugoročan, koji ćemo ubrzo predstaviti.
Dugo godina bavili ste se novinarstvom i bili prepoznati kao jedan od vodećih građanskih aktivista i kritičara režima u Crnoj Gori. Više puta ste i hapšeni, pa i pritvarani, zbog vašeg aktivizma. Mislite li da će Vam ulazak u politiku pomoći da se izborite za Vaše ideje?
— Svi smo, od rođenja, u politici. Htjeli ne htjeli, u njoj smo. Kao što je rečeno ranije: ako se mi ne bavimo njome, ona se bavi nama. Hoću reći da se i ja, iako predstavnik mlađe generacije, odavno bavim politikom, u poslednje vrijeme to je bilo kroz politički građanski aktivizam, ali i kroz Pokret za neutralnost Crne Gore.
Sada je samo promijenjena forma i ništa više. Da probamo i ovako. Suština ostaje ista: otpor beznađu i zlu koje nas snalazi poslednjih 27 godina. Pobuna i bunt. Neslaganje. Nemirenje. Na koncu, pravljenje od svega toga sistematizovane operativne cjeline, demokratske mašine za borbu protiv mafije koja vlada Crnom Gorom, odveć dugo.
