https://lat.sputnikportal.rs/20260516/kako-je-udar-asteroida-zauvek-promenio-lice-zemlje-1199274074.html
Kako je udar asteroida zauvek promenio lice Zemlje
Kako je udar asteroida zauvek promenio lice Zemlje
Sputnik Srbija
Pre 66 miliona godina, džinovski asteroid udario je u Zemlju i izazvao katastrofu koja je dovela do izumiranja dinosaurusa. Na osnovu decenija istraživanja... 16.05.2026, Sputnik Srbija
2026-05-16T21:30+0200
2026-05-16T21:30+0200
2026-05-16T21:30+0200
nauka i tehnologija
nauka
arheologija
dinosaurusi
asteroid
živi svet i genetika
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07ea/05/0e/1199201948_0:0:1280:721_1920x0_80_0_0_1e6408026489893b171d3f8050d1f0b9.jpg
Zamislite ogromnu ženku tiranosaurusa reksa kako korača kroz četinarsku šumu, njuškajući vazduh.Prepoznaje miris lešine triceratopsa kojim se hranila prethodnog dana. Prilazi, otkida još nekoliko komada mesa, ali joj miris postaje nepodnošljiv.Spušta se do jezera da utoli žeđ. Mali krokodili i kornjače beže pred njom, ali ih jedva primećuje. Ne sluti da joj se približava velika opasnost.U daljini se pojavljuje blistava svetlost koja juri ka Zemlji, praćena tihim pucketanjem i slabim vibracijama.Tiranosaurus ima izuzetno osetljiv sluh za niske frekvencije, pa ga uznemiravaju potresi koje oseća u tlu.Nelagodnost traje samo trenutak. U snažnom bljesku, sve nestaje. Svet u kojem je živela zauvek je promenjen.Vatrena kugla i zaglušujući udarOva scena odigrala se pre 66 miliona godina, kada je asteroid prečnika oko deset kilometara udario u područje današnjeg Meksičkog zaliva.Energija oslobođena pri udaru bila je ekvivalentna snazi deset milijardi atomskih bombi. Danima pre sudara, asteroid je mogao da se vidi kao svetla „zvezda“ koja se ne pomera – jer se kretao pravo ka Zemlji.U poslednjim sekundama, životinje u blizini doživele bi kratak svetlosni i zvučni spektakl. Prvo bi se pojavila zaslepljujuća vatrena kugla čija je svetlost zagrevala tlo i stvarala udarne talase.Potom bi usledio snažan zvučni udar, jer se asteroid kretao brže od zvuka. Međutim, pre nego što bi bilo koje biće stiglo da reaguje – sve bi već bilo gotovo.Udar je pokrenuo procese koji su za samo nekoliko sekundi formirali ogroman krater.Kinetička energija asteroida trenutno se pretvorila u toplotu i seizmičke talase, stvarajući udar koji je istopio i ispario ogromne količine stena, uključujući i sam asteroid.Temperatura u epicentru dostigla je više od 9.000 stepeni Celzijusa.Krater dublji od okeana i veliki cunamiSamo dvadesetak sekundi nakon udara, privremeni krater Čiksulub bio je dubok najmanje 30 kilometara – gotovo tri puta dublji od Marijanskog rova – najdublje tačke na Zemlji.Ivice kratera uzdizale su se više od 20 kilometara, što je znatno više od Mont Everesta.Ova nestabilna struktura trajala je manje od minuta pre nego što je počela da se urušava. Ubrzo se centar kratera podigao, formirajući vrh visine nekoliko kilometara, koji se zatim ponovo obrušio.Svako ko bi se našao u blizini bio bi trenutno uništen. Ali i na udaljenosti od 2.000 kilometara smrt bi stigla brzo, u vidu toplotnog zračenja i supsoničnih vetrova.Nekoliko minuta nakon udara, vetrovi su dostigli snagu uragana pete kategorije, ravnajući sve u radijusu od oko 1.500 kilometara.Temperatura atmosfere u regionu porasla je na više od 200 stepeni Celzijusa, pretvarajući okolinu u užarenu peć.Pošto je asteroid udario u more, atmosfera je bila ispunjena pregrejanom parom, a pomerene stene i voda pokrenule su megacunami.Prvi talasi, visoki i do 100 metara, pogodili su obale današnjeg Meksičkog zaliva, prodirući duboko u kopno. Savremene simulacije pokazuju da su pojedini talasi dostizali i neverovatnu visinu od 4,5 kilometara.Najteže posledice tek su usledile. U atmosferu je izbačeno oko 2.000 gigatona fine prašine – materijala jedanaest puta težeg od Mont Everesta. U roku od sat vremena oblak prašine i čađi obavio je celu planetu i blokirao sunčevu svetlost. Počela je globalna zima.Fotosinteza je gotovo u potpunosti prestala. Temperature su pale za oko 15 stepeni Celzijusa. Sumpor iz pogođenih stena izazvao je kisele kiše, čija je kiselost bila slična onoj u akumulatoru. Okeani su postali kiseliji, uništavajući morske ekosisteme. Život na Zemlji suočio se sa glađu, hladnoćom i teškim uslovima preživljavanja.Otkriće koje je promenilo naukuDokazi o ovom događaju pojavili su se 1980. godine, kada je tim naučnika, predvođen nobelovcem Luisom Alvarezom, objavio rad o tankom sloju gline širom sveta sa izuzetno visokom koncentracijom iridijuma – metala retkog na Zemlji, ali čestog u asteroidima.Hipoteza o udaru potvrđena je 1991. godine otkrićem zakopanog kratera Čiksulub na poluostrvu Jukatan.Izumiranje na kraju perioda krede uništilo je oko 75 odsto svih vrsta, uključujući sve ne-leteće dinosauruse.Međutim, ta katastrofa otvorila je put razvoju sisara, koji su nakon toga preuzeli dominantnu ulogu na planeti, prenose mediji.Iako je asteroid pre 66 miliona godina izazvao globalnu zimu, njegova priča nosi i poruku za današnje vreme.Posledice udara – naglo zahlađenje i zakiseljavanje okeana – podsećaju na klimatske promene koje danas izaziva ljudska aktivnost. Bez tog udara, sisari, pa ni primati, možda nikada ne bi dobili svoju priliku.Pogledajte i:
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
2026
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
Vesti
sr_RS
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07ea/05/0e/1199201948_143:0:1280:853_1920x0_80_0_0_b580a9ad51379daa6ce4e0a9bf293cfe.jpgSputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
nauka, arheologija, dinosaurusi, asteroid, živi svet i genetika
nauka, arheologija, dinosaurusi, asteroid, živi svet i genetika
Kako je udar asteroida zauvek promenio lice Zemlje
Pre 66 miliona godina, džinovski asteroid udario je u Zemlju i izazvao katastrofu koja je dovela do izumiranja dinosaurusa. Na osnovu decenija istraživanja, naučnici su rekonstruisali poslednje trenutke planete kakva je tada bila i objasnili kako je izgledao sudnji dan praistorijskih gmizavaca.
Zamislite ogromnu ženku tiranosaurusa reksa kako korača kroz četinarsku šumu, njuškajući vazduh.
Prepoznaje miris lešine triceratopsa kojim se hranila prethodnog dana. Prilazi, otkida još nekoliko komada mesa, ali joj miris postaje nepodnošljiv.
Spušta se do jezera da utoli žeđ. Mali krokodili i kornjače beže pred njom, ali ih jedva primećuje. Ne sluti da joj se približava velika opasnost.
U daljini se pojavljuje blistava svetlost koja juri ka Zemlji, praćena tihim pucketanjem i slabim vibracijama.
Tiranosaurus ima izuzetno osetljiv sluh za niske frekvencije, pa ga uznemiravaju potresi koje oseća u tlu.
Nelagodnost traje samo trenutak. U snažnom bljesku, sve nestaje. Svet u kojem je živela zauvek je promenjen.
Vatrena kugla i zaglušujući udar
Ova scena odigrala se pre 66 miliona godina, kada je asteroid prečnika oko deset kilometara udario u područje današnjeg Meksičkog zaliva.
Energija oslobođena pri udaru bila je ekvivalentna snazi deset milijardi atomskih bombi. Danima pre sudara, asteroid je mogao da se vidi kao svetla „zvezda“ koja se ne pomera – jer se kretao pravo ka Zemlji.
U poslednjim sekundama, životinje u blizini doživele bi kratak svetlosni i zvučni spektakl. Prvo bi se pojavila zaslepljujuća vatrena kugla čija je svetlost zagrevala tlo i stvarala udarne talase.
Potom bi usledio snažan zvučni udar, jer se asteroid kretao brže od zvuka. Međutim, pre nego što bi bilo koje biće stiglo da reaguje – sve bi već bilo gotovo.
Udar je pokrenuo procese koji su za samo nekoliko sekundi formirali ogroman krater.
Kinetička energija asteroida trenutno se pretvorila u toplotu i seizmičke talase, stvarajući udar koji je istopio i ispario ogromne količine stena, uključujući i sam asteroid.
Temperatura u epicentru dostigla je više od 9.000 stepeni Celzijusa.
Krater dublji od okeana i veliki cunami
Samo dvadesetak sekundi nakon udara, privremeni krater Čiksulub bio je dubok najmanje 30 kilometara – gotovo tri puta dublji od Marijanskog rova – najdublje tačke na Zemlji.
Ivice kratera uzdizale su se više od 20 kilometara, što je znatno više od Mont Everesta.
Ova nestabilna struktura trajala je manje od minuta pre nego što je počela da se urušava. Ubrzo se centar kratera podigao, formirajući vrh visine nekoliko kilometara, koji se zatim ponovo obrušio.
Svako ko bi se našao u blizini bio bi trenutno uništen. Ali i na udaljenosti od 2.000 kilometara smrt bi stigla brzo, u vidu toplotnog zračenja i supsoničnih vetrova.
Nekoliko minuta nakon udara, vetrovi su dostigli snagu uragana pete kategorije, ravnajući sve u radijusu od oko 1.500 kilometara.
Temperatura atmosfere u regionu porasla je na više od 200 stepeni Celzijusa, pretvarajući okolinu u užarenu peć.
Pošto je asteroid udario u more, atmosfera je bila ispunjena pregrejanom parom, a pomerene stene i voda pokrenule su megacunami.
Prvi talasi, visoki i do 100 metara, pogodili su obale današnjeg Meksičkog zaliva, prodirući duboko u kopno. Savremene simulacije pokazuju da su pojedini talasi dostizali i neverovatnu visinu od 4,5 kilometara.
Najteže posledice tek su usledile. U atmosferu je izbačeno oko 2.000 gigatona fine prašine – materijala jedanaest puta težeg od Mont Everesta. U roku od sat vremena oblak prašine i čađi obavio je celu planetu i blokirao sunčevu svetlost. Počela je globalna zima.
Fotosinteza je gotovo u potpunosti prestala. Temperature su pale za oko 15 stepeni Celzijusa. Sumpor iz pogođenih stena izazvao je kisele kiše, čija je kiselost bila slična onoj u akumulatoru. Okeani su postali kiseliji, uništavajući morske ekosisteme. Život na Zemlji suočio se sa glađu, hladnoćom i teškim uslovima preživljavanja.
Otkriće koje je promenilo nauku
Dokazi o ovom događaju pojavili su se 1980. godine, kada je tim naučnika, predvođen nobelovcem Luisom Alvarezom, objavio rad o tankom sloju gline širom sveta sa izuzetno visokom koncentracijom iridijuma – metala retkog na Zemlji, ali čestog u asteroidima.
Hipoteza o udaru potvrđena je 1991. godine otkrićem zakopanog kratera Čiksulub na poluostrvu Jukatan.
Izumiranje na kraju perioda krede uništilo je oko 75 odsto svih vrsta, uključujući sve ne-leteće dinosauruse.
Međutim, ta katastrofa otvorila je put razvoju sisara, koji su nakon toga preuzeli dominantnu ulogu na planeti, prenose mediji.
Iako je asteroid pre 66 miliona godina izazvao globalnu zimu, njegova priča nosi i poruku za današnje vreme.
Posledice udara – naglo zahlađenje i zakiseljavanje okeana – podsećaju na klimatske promene koje danas izaziva ljudska aktivnost. Bez tog udara, sisari, pa ni primati, možda nikada ne bi dobili svoju priliku.