Zastava Srbije - Sputnik Srbija, 1920
SRBIJA
Najnovije vesti, analize i zanimljivosti iz Srbije

Srbiji upravo stigao ultimatum iz EU — kao austrougarski iz 1914. /video/

© Sputnik / Lola ĐorđevićPokazivanje na mesto za potpisivanje sporazuma
Pokazivanje na mesto za potpisivanje sporazuma - Sputnik Srbija, 1920, 23.04.2024
Pratite nas
Odluka Brisela da obaveze iz Ohridskog sporazuma uključi u pregovarački proces sa Beogradom ravna je ultimatumu Austrougarske Srbiji iz 1914. godine, baš kao što i sama EU liči na Austrougarsku pred raspad. Ovim se blokira evropski put Srbije iako kapija EU nikako nije ni otvarana za našu zemlju, ocenjuju sagovornici Sputnjika.
Srbiji je objašnjavano, podseća novinar Miroslav Stojanović, da EU dok se ne reformiše i ne sredi stanje u svojoj kući ne može da otvara vrata, ali ništa od tih reformi po dubini se nije ostvarilo.
U sve to se, kad je reč o Srbiji, umešalo da su od standarda važniji politika i geostrateški interesi, pa se od Solunskog samita EU juna 2003. kad je Zapadnom Balkanu obećana evropska perspektiva naša zemlja nije pomerila s mrtve tačke, kaže novinar i dugogodišnji dopisnik srpskih medija iz Nemačke.
„Sad je omča oko našeg vrata tzv. Ohridski aneks — iskoristili su francusko-nemački papir koji je praktično doslovce prepisan iz sporazuma između dve Nemačke, samo ne piše SRN i DNR. Ali ti ključni stavovi gotovo ništa nisu pomereni, čak ni zapeta: to je ideja da jedna strana (Beograd i Priština) neće u ime druge govoriti i odlučivati, da jedna drugoj neće ometati put u međunarodne organizacije. I to je ostalo zapisano bez obzira što nije potpisano, a tretira se kao obaveza. To je ta omča o našem vratu. Zato je ideja o nekom našem ulasku u EU sad daleka perspektiva i gotovo nemoguća situacija. Jer kvadratura kosovskog kruga je takva da se on ne može rešiti. Nikako, a ne može se ni presecati. Ako se time uslovljava naš put prema Evropi mi smo tu blokirani“, konstatuje Stojanović.

EU se ponaša prema Srbiji kao nekad Austrougarska

Dr Stevan Gajić iz Instituta za evropske studije kaže da je na izvestan način srećan zbog vesti iz Brisela jer se, ističe, time konačno završava „taj teatar“.
„EU kao političko krilo NATO nikad nije imala dobre namere prema nama. S druge strane, sama ta institucija je nedemokratska i na nedemokratski način je nama stalno saopštavano kako smo mi izabrali evropski put. Ne sećam se ni referenduma ni ozbiljne rasprave o tome. A mi praktično imamo kontinuiranu predaju suvereniteta“, primećuje sagovornik Sputnjika.
On upozorava da se pritom EU ponaša prema Srbiji kao nekad Austrougarska pred Prvi svetski rat:
„Austrougarska je u to vreme bila anahrona sila koja je kaskala za drugim silama pa se iživljavala nad srpskim narodom i u BiH uspostavila klasičnu kolonijalnu upravu a Srbiju videla kao problem i kasnije napala. I danas imamo pokušaj kompenzacije jedne institucije koja je odavno preživela svoj istorijski momenat — kao što je Austrougarska na zalasku svu agresiju usmerila prema Srbima isto sad čini NATO preko Evropske unije“.
Gajić time objašnjava i nameru da se tzv. Kosovo primi u Savet Evrope, a Stojanović napominje da su u tom procesu zaobiđena sva politička minska polja koja bi mogla da zaustave prijem Kosova.
„Namerno je zaobiđena ideja o ZSO, izvestilac Dora Bakojani ju je svrstala u međunarodne ugovore iako je to par ekselans pitanje ljudskih prava. Problem dinara ne bi bio dramatičan da je to realizovano zato što je to još od plana Martija Ahtisarija precizirano kako će se ZSO finansirati. Ali se to uvek zaobiđe. Rastakanje nekih vrednosti i principa koji su činili EU atraktivnom dugo traje“, kaže novinar.

„Filigranski rad“ Zapada u korist Prištine

Stojanović činjenicu da se svi tzv. evropski standardi bacaju kroz prozor kad je reč o kosovskom pitanju objašnjava „ filigranskim radom“ onih koji stoje iza Prištine, a kao primer navodi nedavni neuspeli referendum u četiri opštine na severu KiM.
Da je referendum i uspeo, kako kaže, u kosovskom ustav postoji odredba kojom bi opštinski odbornici, inače Albanci, mogli da ponište izbor srpskih gradonačelnika:
„Srbe je čekala zamka. A ruka Aljbina Kurtija ispisuje tuđi rukopis. Verujem da ne treba drvlje i kamenje sručiti ni na Doru Bakojani. Nije ona samostalno pravila taj izveštaj. Sve se lukavo radi. I cela priča je da se pacifikuje onaj broj zemalja koje ne priznaju Kosovo, zaobilaženjem tema gde oni treba direktno da se izjašnjavaju. U EU je pokušano da se ubaci da je konsenzus nešto drukčije od jednoglasnog, recimo, da onaj ko se ne slaže ode na kafu. Kao što sad Rumuni nisu bili na sednici u vreme glasanja. Oni hoće da sačuvaju neku vrstu obraza ali dozvoljavaju da voz prođe — to operacije koje prave ljudi koji su veoma vešti“.

Kuperova rasistička formula

U maniru ponašanja Zapada prema Srbima Gajić prepoznaje ideje nekadašnjeg pregovarača u dijalogu Beograda i Prištine Britanca Roberta Kupera, koju je izneo u knjizi „Rušenje nacija, poredak i haos u 21. veku“.
Tu je, podseća, zemlje podelio na moderne, koje imaju prerogative suverenosti, predmoderne, gde ne postoji poredak, i postmoderne koje su deo suvereniteta predale nekoj višoj instanci.
„To je u suštini u osnovi zapadnjačka rasistička postavka, rasizam zasnovan na ideološkoj supremaciji. A kad postmoderne zemlje predvođene jedinom modernom, Sjedinjenim Državama, razgovaraju sa zemljama koje nisu na tom nivou, eksplicitno to kaže, dozvoljena je prevara, laganje, obmana svake vrste. Upravo to nam se dešavalo sve vreme“, navodi Gajić.
Na pitanje, kako s obzirom na složenu situaciju i u samoj Evropi objašnjava zašto se u Srbiji protura teza da bez EU ne bismo ekonomski opstali on odgovara poređenjem sa epohom ropstva u Americi.
„Jedan od osnovnih stubova na kojima se ropstvo održavalo zasnivalo se na tome da Afroamerikanci nikako ne smeju da budu pismeni. Nikakvo obrazovanje ne sme da dođe do njih. Jer čim čovek vidi da postoji nešto izvan sveta koji mu je poznat on počinje da razmišlja o alternativama. To je jedan od stubova kolonijalnog ropstva u kom se mi nalazimo a koje je postmoderno: ne vidimo strane trupe, vidimo nekakve savetnike ali to je mekša varijanta u kojoj nas besomučnom propagandom maksimalno provincijalizuju“, kaže naš sagovornik.

Okupacija unutar okupacije

On dodaje da samo ako se otrgnemo tom mentalnom ropstvu možemo da pogledamo oko sebe.
„Zato su ovakvi momenti otrežnjujući. Dešava se provera realnosti i mislim da su vrlo zdravi zbog toga što nam se daje prilika, pa i našoj političkoj eliti, da iskoči iz te matrice. Suština je da Evropa zapravo srlja u rat i da hoće svoju privredu da preorijentiše na ratnu privredu, bez obzira što je to protiv interesa njenih građana i što to znači dalju devastaciju životnog standarda za sve članice EU. Sve je očiglednije ono što smo znali: da Evropa jeste vojno okupirana od Amerike i da je NATO sredstvo okupacije i ne samo pretnja za ostatak sveta već i za same te evropske zemlje“, ističe Gajić.
Okupirano je, upozorava on, i celo Kosovo i Metohija, s tim što tamo postoji okupacija unutar okupacije:
„To liči na NDH, kad imate italijansku okupaciju na vrhu, a onda ustaše koje to sprovode. Umesto ustaša sada imate militarizovanu kosovsku policiju. Pa na ulazu u Banjsku stoji bunker. To je neko treniranje strogoće. Ali problem je što je tzv. Kosovo propala država. Uložene su ogromne pare, a nema rezultata. To je mesto gde žive ljudi koji su infrastruktura za gastarbajtere U međuvremenu su se uloge zamenile — Srbi imaju puno dece dok se Albanci iseljavaju. Upravo zbog toga oni pokušavaju da naprave situaciju da Srbe fizički proteraju i istrebe“.
Pogledajte i:
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala