Zastava Srbije - Sputnik Srbija, 1920
SRBIJA
Najnovije vesti, analize i zanimljivosti iz Srbije

Strah nestaje samo ako se o njemu ne razmišlja: Kako žive Srbi na KiM 19 godina od martovskog pogroma

© AP Photo / Pier Paolo CitoAlbanka prolazi ispod natpisa "Smrt za Srbe" išaranog na zgarištu drevnog pravoslavnog manastira u Prizrenu, posle pogroma 17. marta 2004. godine
Albanka prolazi ispod natpisa Smrt za Srbe išaranog na zgarištu drevnog pravoslavnog manastira u Prizrenu, posle pogroma 17. marta 2004. godine - Sputnik Srbija, 1920, 17.03.2023
Pratite nas
Život Srba na Kosovu i Metohiji ni 19 godina od pogroma koji su doživeli 17.marta 2004. godine nije se promenio – strah za opstanak nestaje samo ako se o njemu ne razmišlja, kaže sagovornica Sputnjika sa Kosova i Metohije.
Sonja Vuković, pedagog iz Osojana na Kosovu i Metohiji, imala je dvadesetak godina kad je 17.marta 2004.godine počelo divljanje Albanaca i progon Srba sa Kosova i Metohije.
Sonja je dvaput morala da beži iz Osojana: prvi put 1999. godine posle povlačenja srpskih snaga sa kiM, a drugi put tog 17. marta. Tih dana i danas se seća sa dozom straha i neizvesnosti.
"Živeli smo tada u povratničkom selu Osojane koje je 1999.bilo potpuno spaljeno i uništeno. Bila sam mnogo srećna kada smo se posle godinu dana čekanja uselili u novoizgrađenu kuću. Pre toga smo živeli u šatorima i kontejneru. Međutim, tokom martovskog pogroma kada su gorele srpske crkve, kuće, manastiri, ponovo smo bili suočeni sa mržnjom Albanaca. Bio je prisutan strah od proterivanja. Nisam se plašila za život koliko me mučila misao da ponovo budem izbeglica. Sa nevericom smo gledali kako je tih dana oživela ljudska mržnja bez ikakvog osećaja samilosti za postojanje drugog bića, za postojanje svega što je nama suštinski bilo važno, a to je bio grad, svetinje, mesta molitve i utehe. Sve je to gorelo u našoj neposrednoj blizini, a mi smo bespomoćno čekali da vatrena stihija stigne i do nas,“ priča Sonja za Sputnjik.

Najava za evakucaju

Seća se da je stigla najava za evakuaciju i da su ljudi bili uznemireni. Pakovale su se osnovne stvari, a tog 17. i 18. marta niko nije spavao.
„Sećam se da se moja sestra spakovala, ja nisam mogla. Teško mi je bilo da ponovo proživim 1999. kada smo u jednom trenu i danu sve izgubili i krenuli u nepoznato. Moja majka kaže: „Samo je smrt gora od izbeglištva“. Sećam se da sam 17. marta rekla sebi da ću da odem onda kad ja budem želela. Mogu da zamislim kako je bilo Srbima u povratničkom selu Belo Polje, kada su pred njihovim očima gorele tek izgrađene kuće,“ kaže ona.
Sonja dodaje da, iako su Srbi u Osojanu uspeli da sačuvaju svoje živote i domove, teško ih je pogodilo stradanje drugih srpskih sredina.
„Od tog trenutka postali smo svesni da su naši životi jeftini i da smo za predstavnike međunarodne zajednice i KFOR-a, obična statistika. Pitam se kako su mogli da budu ravnodušni pred naletom albanskog iživljavanja, kako su mogli da gledaju bez ikakve reakcije stradanja Srba u Prizrenu, paljenje Bogorodice Ljeviške, proterivanje nemoćnih baka iz Đakovice. Gde im je bila svest i savest", pita s ogorčenjem Sonja.
Zato, kako kaže, ni danas Srbi nemaju poverenje u institucije na Kosovu i Metohiji, jer za nasilje tokom martovskog pogroma još niko nije procesuiran.

Strah od izbeglištva

Hrabri je, ipak, ističe Sonja Vuković, osećanje pripadnosti državi Srbiji.
„Bitna nam je briga o nama i to što će makar neko suzu da pusti zbog naše golgote i stradanja. Teško bih podnela život u enklavi bez postojanja tog saznanja. Pitali ste me da li je osećaj straha koji sam osetila 17. marta utihnuo…. Život u enklavi je moguć samo ako se taj strah eliminiše i ako se o njemu ne razmišlja. Nekim Božjim čudom mi ga ne osećamo, ali je uvek prisutan oprez od mraka, nepoznatih ljudi,“ priznaje naša sagovornica.
Za Sonju je istovremeno poražavajuća činjenica da se u Istoku, gradu u kome je završila srednju školu, plaši da priča na maternjem jeziku.
"Plašim se da mogu da mi vide krstić koji nosim oko vrata. Sve je to tako ponižavajuće, iako sam spremna da u svakom vidim ljudsko biće i njegovu ranjivost, ne mogu da podnesem pomisao da ovaj svet počiva na zlu. To ne prihvatam", završava svoju ispovest Sonja Vuković.
Za tri dana albanskog pogroma nad Srbima na Kosovu i Metohiji poginulo je osam, povređeno 143, a proterano više od 4.000 Srba. Uništeno je 35 crkava i manastira a zapaljeno i uništeno više 935 srpskih kuća.
Direktor Kancelarije za KiM Petar Petković - Sputnik Srbija, 1920, 17.03.2023
SRBIJA
„Ugroženost srpskog naroda na KiM nije nestala“: Petković povodom godišnjice martovskog pogroma
film Mrak - Sputnik Srbija, 1920, 17.03.2022
KULTURA
Povodom Dana sećanja na martovski pogrom specijalne projekcije filma „Mrak“
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala