- Sputnik Srbija, 1920
SVET
Najnovije vesti iz sveta

Preti li kataklizma: Amerikanci opet, po ko zna koji put – „spasavaju svet“ /video/

© AP Photo / Richard DrewVol strit, berza, ekonomija
Vol strit, berza, ekonomija - Sputnik Srbija, 1920, 01.01.2023
Pratite nas
Da se podsetimo nekolicine mera za izlazak iz krize Bajdenove administracije. Neposredno nakon inauguracije hitno je izglasan, a potom i potpisan zakon o podeli 1.900 milijardi dolara pomoći građanima SAD – U cilju pobede nad koronom i prevazilaženja ekonomske krize izazvane pandemijom.
Onda se počelo sa otpisivanjem zaduženja povezanih sa studentskim kreditima pojedincima koji nisu mogli da ih otplate. Plemenito, no i u širim razmerama rizično, pošto se procenjuje da ukupno studentski krediti iznose oko 1.600 milijardi dolara.
Za poslednjih deceniju i po ukupan federalni dug po ovoj stavci čak je utrostručen, što ukazuje na nepovoljne trendove. Ispunjavanje ovog predizbornog obećanja američkog predsednika koštaće najmanje 300 milijardi dolara. Ko zna, možda i višestruko više.

Najveći „klimatski paket“ u istoriji

Potom je promovisan i zakon vredan 430 milijardi dolara, najveći „paket klimatskih mera“ u istoriji SAD. U međuvremenu, otvorena je i rasprava o „upumpavanju“ u sistem neverovatnih 4.700 milijardi dolara, sa namerom da se tako obnavlja infrastruktura, pospeši socijalna zaštita i podrži univerzalno obrazovanje.
Poređenja radi, to je više nego što iznosi nominalni BDP Nemačke. Inače, nemačka ekonomija je prema ovom indikatoru četvrta najveća na svetu. Podatak govori sam za sebe. Hiljade milijardi, stotine milijardi...
Nešto od toga je realizovano, nešto ostalo samo kao nerazrađena ideja. Kada se sagledavaju ove brojke, one desetine milijardi namenjenih za Ukrajinu dođu kao sitniš, kusur. Sa jedne strane, sve ove mere pravdaju se, kako stabilizacijom stanja u SAD, tako i akceleracijom novog ciklusa rasta u globanim okvirima. I to je plemenito, u neku ruku i dirljivo.
Jer, Amerikanci opet, po ko zna koji put spasavaju svet. Međutim, sa druge strane, postavlja se i pitanje: odakle toliki novci? Odakle hiljade milijardi, stotine milijardi!?

Preti globalni potres

U traženju odgovora na ovo pitanje kriju se i razlozi za brigu. Jer, ako dođe do neuspeha Bajdenovih mera, to može uzrokovati novi globalni potres. Veći i dramatičniji od prethodnih.
Najveća opasnost u sprovođenju Bajdenovih mera krije se u tome što i dalje nema bilo kakve ideje o razdvajanju realne i spekulativne ekonomije. Štampanje novca može biti rešenje, isto kao što to mogu biti i inflacija i zaduživanje, ali je upitno koliko su ti procesi danas i u ovim uslovima kontrolisani. Svet se nikada nije suočavao sa ovakvim izazovom.

Majka svih kriza

Zato Nurijel Rubini, čuveni „doktor Propast“ najavljuje „majku svih kriza“, upozoravajući da „razvijene zemlje i tržišta u nastajanju ulaze na nepoznatu teritoriju sporog rasta i visoke inflacije u kombinaciji sa eksremnim nivoima zaduženosti.“
Nebojša Katić dodaje: „Jeftini novac je doveo do ogromnog rasta dugova država, privrede i građana, a taj proces je potom ubrzan pandemijom. Globalni dugovi se u ovom trenutku bliže cifri od 300.000 milijardi dolara i već su narasli na oko 356 procenata svetskog bruto domaćeg proizvoda (BDP). Samo u 2020. dugovi su uvećani za novih 28.000 milijardi dolara.
Zaduženost država je danas na višem nivou nego što je to bila na kraju Drugog svetskog rata, kada su zbog vojnih izdataka zabeleženi istorijski rekordi.“ Američki budžetski deficit rastao je tokom vremena, takođe dosezao istorijske rekorde, naposletku bio projektovan na oko 1.800 milijardi dolara. U novembru 2022. godine premašio je i projektovani nivo „popevši se“ na zapanjujućih 249 milijardi. Potrošnja je bila veća za 28 milijardi, a prihodi manji za 29 milijardi nego u istom mesecu prethodne godine.

Put bez povratka?

Da li je kritična tačka u projektovanju budžetskog deficita prekoračena još prethodnih godina? Da li se SAD nalaze na „putu bez povratka“? Da li je uopšte moguće tako lako usvajati predlog sa „minusom“ od oko 1.800 milijardi dolara? Opet, poređenja radi, toliki je nominalni BDP Rusije! Mišljenja vodećih ekonomista ostaju podeljena, pri čemu je primetno da samo oni bliski „establišmentu“ ili „dubokoj državi“ uveravaju kako će na dugi rok sve to ostati u „granicama dozvoljenog“. Međutim, zaduženost neprekidno raste po sve većim stopama, a inflacija postaje globalni fenomen, detektuje se u svim delovima sveta, iz godine u godinu više su cene hrane, nekretnina, sada, nakon „pandemijske stagnacije“ i energenata.
U strateškim studijama poznat je pojam „koeficijenta slučaja“. Kada kriza traje, kada se problem dugo ne rešava, onda nastaju i posledice koje je sve teže sagledati, kojih je sve više i koje, u krajnjoj liniji mogu uzrokovati nastajanje novih kriznih žarišta i tako učiniti probleme nerešivim.

Ko će da rešava probleme?

Spori rast, visoka inflacija i ekstremni nivoi zaduženosti nisu samo ekonomsko, već i političko pitanje. U čitavom nizu država ili društava, kako god da se definiše, već je uočljiv zastrašajući trend destabilizacije. U određenoj meri, tome su već sada izloženi i celi makroregioni, od podsaharske Afrike do Latinske Amerike. Među njima i zemlje značajne za lance snabdevanja pojedinim sirovinama ili važne za regionalnu bezbednost. Eskalacija napetosti zbog toga će najverovatnije uticati na novi rast cena i otpočinjanje novih vojnih sukobljavanja. Ko će i kako te probleme rešavati?
Američki državni sekretar Entoni Blinken šalje poruku: „Vlasti Kine i Rusije - između ostalih - dokazuju, i javno i razgovorima u užem krugu, da su Sjedinjene Države u opadanju i da je bolje povezivati svoju budućnost sa njihovom autoritarnom vizijom sveta nego sa našom demokratskom.
Mi nizom mera pokazujemo da smo i dalje izuzetno jaka zemlja, čak po najrazličitijim merilima.“ U redu, tačno je da su SAD i dalje izuzetno jaka zemlja, po najrazličitijim merilima i najvažnija u svetskoj politici. Ali je tačno i da su SAD svojim nesnalaženjem, nečinjenjem ili pogrešnim procenama postale generator krize.
Kakve veze sa tim imaju Kinezi i Rusi!? Američki uspeh sasvim sigurno može determinisati pokretanje novog ciklusa rasta u globalnim okvirima, isto kao što neuspeh proizvodi nove potrese širom sveta. Skoro deceniju i po svedoci smo ovog drugog.
Rešenja nema, problemi se uporno pokušavaju amortizovati merama koje ne daju rezultate, od 2008. godine u pristupu se ništa ne menja. Uprkos tome što nas stručnjaci bliski „establišmentu“ ili „dubokoj državi“ uveravaju kako će stvari „leći na svoje mesto“. Pandemija im je došla kao dobar izgovor, eskalacija krize u Ukrajini takođe, jer da toga ne bejaše, sasma je moguće - već bi živeli u drugoj realnosti! Mišljenje Aleksandra Zinovjeva, od pre dve decenije, kako će u završnoj fazi neoliberalizma američke instutucije postati poslednja linija odbrane interesa transnacionalnih banaka i multinacionalnih korporacija, čak i na štetu sopstvenih građana, ispostavlja se tačnim. Nesreća je u tome što su posledice daleko šire i odnose se i na građane brojnih drugih država. Spekulanti su pobedili, preuzeli upravljanje globalnim procesima i tu poziciju neće lako napustiti.
Bajdenova politika, čini se, u tome nastavlja da im pomaže. Bez obzira na već pretrpljenu štetu i katastrofu u najavi. Bez obzira što im kontrola nad procesima izmiče iz ruku. Bez obzira što danas ne postoji niko ko može pouzdano prognozirati kako će se „upumpavanje“ novih hiljada milijardi odraziti i na američku i na globalnu ekonomiju.
Ovo što se čini, zbog toga, može se najjednostavnije opisati jednom rečju: kockanje! Da li će se, kome i u kojoj meri to kockanje isplatiti? Ili će, kao što „doktor Propast“ najvaljuje – uslediti kataklizma! To će, izgleda, zavisiti od „koeficijenta slučaja“!
Bonus video:
Ekonomija, berza - Sputnik Srbija, 1920, 28.12.2022
EKONOMIJA
„Nokautirani smo“: Nemačke kompanije beže iz zemlje
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala