- Sputnik Srbija, 1920, 24.01.2022
KULTURA
Rubrika koja prati kulturne fenomene i događaje, stvaraoce i ličnosti koji svojim delom kreiraju savremenu kulturnu scenu u zemlji i u svetu.

Snimio je film i otišao srećan

© Sputnik / Radoje PantovićPuriša Đorđević
Puriša Đorđević - Sputnik Srbija, 1920, 23.11.2022
Pratite nas
Puriša je snimio „Usta puna zemlje“, divan film koji je sada u postprodukciji i koji će biti prikazan. Umro je srećan i zadovoljan zbog toga, kaže pozorišni reditelj Ljubiša Ristić na vest o odlasku legendarnog filmskog stvaraoca Mladomira Puriše Đorđevića.
Mnogi će u slučajnosti da se na repertoaru pozorišta KPGT večeras održava predstava „Ljubavna priča“, rađena po romanu Puriše Đorđevića, a u Ristićevoj režiji, pronaći neki viši smisao i još jednu potvrdu neuništivosti umetnika čije je ime sadržalo san o večnoj mladosti. I životu. A Puriša je ukupnim delom, energijom i radom živeo upravo takav san.

Snimao do poslednjeg daha

Da je celog dugog i bogatog života na pun način živeo svoje ime, potvrdio je Puriša raskošnom biografijom u koju je stalo 20 biografskih, pet televizijskih, preko 50 kratkih i 20 igranih filmova. Doda li se tome i 12 napisanih knjiga, onda iz mnogo razloga deluje da je čuveni Godar za naslov svog kultnog filma inspiraciju našao u srpskom stvaraocu. Jer, Puriša je radio i stvarao – do poslednjeg daha.
Verovatno je, imajući u vidu taj jedinstveni vitalizam, i Emir Kusturica, uručivši pre dve godine na Kustendorfu Puriši Nagradu za buduće filmove, kazao da je siguran da će ih slavni reditelj do svoje stote godine uraditi bar još tri, četiri…
Puriša Đorđević - Sputnik Srbija, 1920, 02.08.2022
KULTURA
„Usta puna zemlje“: Puriša Đorđević režira novi film u 98. godini
Danas je tu nameru i dugi Đorđevićev filmski niz prekinula smrt.
O svom životu, filmovima koje je snimao i onima koje nije, ili koji su bili zabranjivani, Puriša je govorio lako i duhovito, kao da govori anegdote iz života. Dilemu odakle neko u njegovim godinama crpi takvu energiju i maštovitost, rešio je u jednoj rečenici koju je svojevremeno poverio Sputnjiku.
„Tajna je u tome što sam seljačkog porekla i nikad nisam jeo voće.“

Susret sa Handkeom

Ni slučajni susret sa nobelovcem Peterom Handkeom u vreme bombardovanja Beograda nije prošao bez duhovite poente.

„U to vreme imao sam psa i izveo sam ga u šetnju nekoliko časova nakon udara. Prošetali smo do pogođene zgrade u Takovskoj. Muk, nigde žive duše. Onda sam primetio jednog čoveka koji mi je stajao okrenut leđima. Gledao je te strašne ruševine. Nisam hteo da ga uznemiravam. Ćutali smo, nisam ga ništa pitao, ali mi je veoma prijalo njegovo prisustvo. Na nekih sto metara od nas video sam da nam u susret nailaze dvojica, trojica pisaca koji su imali sastanak sa njim u onoj kafani na Tašmajdanu. Kada su nam se približili i prepoznali me, viknuli su: ’Otkud ti, Puriša, sa Handkeom‘“.

Reditelj Puriša Đorđević  - Sputnik Srbija, 1920, 14.01.2020
Puriša Đorđević za Sputnjik: Zašto sam pravio loše filmove /foto/
Slušajući Purišine priče o njegovim zabranjivanim filmovima, ili onim koji su nastali slučajno, poput filma „Jutro“, o specijalnim projekcijama na kojima su publika bili policajci u civilu ili u publici nije bilo nikog - kao na filmu „Podne“ prikazanom na prvom Festu, lako se sticao utisak da je život za njega oduvek bio lep i zanimljiv, bez obzira na ozbiljne posledice koje ga nisu mimoilazile.
Jer, šta bi drugo moglo da se zaključi iz sledeće ispovesti:
„Još 1941. bio sam učesnik u Užičkoj republici, kao njen član. Posle rata, voleo sam fudbal i bio levi half kluba ’Borac’. Ostao sam živ i kada smo pobedili Zvezdu. Ta pobeda me još drži na nogama. Počeo sam da pišem za ’Čačanske novine’. Bila mi je zapažena reportaža o selu Mrčajevcima. Zovu me u Okružni komitet SK, uzimaju meru za odelo, košulju, daju voznu kartu u jednom pravcu do Beograda – da se javim u ’Politiku’ i pomognem im u pisanju. Urednik preda mnom cepa moju karakteristiku koju sam doneo iz Čačka i naređuje da idem da vidim da li je negde otvorena prodavnica cveća... odbija mi tekst o cvećari, ali imam sreće, uzima me drugarica sa kulture i vodi u Narodno pozorište... Subotom predveče hvatam voz za Čačak i nedeljom igram za ’Borac’, posle utakmice se vraćam za Beograd. Nemam stan, spavam u sobi urednika – nađu me izjutra kako spavam, fotografišu, postajem slavan u ’Politici’, moj fotos kače na zidne novine. Zovu me iz ’Filmskih novosti’ i odmah postavljaju za režisera…“
I o sreći je Mladomir govorio kao o jednostavnoj činjenici života.
„Za mene je sreća danas to što nemam grip, i što u 93. godini imam pritisak 120 sa 80, što ništa ne znači, mogu da se okliznem. Ali, ono što me drži je to što sam uvek mnogo radio. Pored filmova koje sam snimio, napisao sam i dvanaest knjiga, mada ni sam ne znam kako sam stigao“, govorio je Puriša.
Posle dokumentarca „Gospodin“ u kojem mu je „glavni glumac“ bio pesnik Matija Bećković, Puriša se okrenuo knjizi sa kojom se, kako je govorio, dugo družio – romanu „Usta puna zemlje“ Branimira Šćepanovića. Pre početak snimanja nije krio ushićenje.

Ne idem nigde, i dalje sam tu

„Imam 98 godina, i još bolje od toga: scenario i knjigu snimanja po kojima ću uskoro snimati film, po motivima romana Branimira Šćepanovića ’Usta puna zemlje’. Družio sam se sa njim. O tom njegovom romanu je pisao ceo svet, da je magične snage i jedno od najbritkijih dela svetske književnosti. Može li se snimiti film sa navršenih 98 godina? Može.“
I – snimio je film. To što neće fizički biti prisutan na njegovoj premijeri nije podatak dostojan svega onoga što je Puriša Đorđević uradio tokom života. Tim poslednjim ostvarenjem ovaj veliki filmski znalac kao da je hteo da mahne mnogobrojnim poštovaocima i u svom stilu poruči – ne idem nigde. I dalje sam tu.
Peter Handke  ka Kosovu i Metohiji - Sputnik Srbija, 1920, 07.12.2019
Ekskluzivno: Puriša Đorđević o neobičnom susretu sa Handkeom usred bombardovanja Beograda
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala