Zastava Srbije - Sputnik Srbija, 1920
SRBIJA
Najnovije vesti, analize i zanimljivosti iz Srbije

Velika istorijska drama ruskog naroda /video/

© Sputnik / Lola ĐorđevićBeli Rusi
Beli Rusi - Sputnik Srbija, 1920, 12.11.2022
Pratite nas
Posle Oktobarske revolucije, velike istorijske drame ruskog naroda, desetine hiljada Rusa, najobrazovaniji delovi društva, stižu u Srbiju, što je bio veliki gubitak za rusku državu i ogroman dobitak za Srbiju i tadašnju Jugoslaviju, kaže za Sputnjik istoričar dr Slavenko Terzić.
U prvom delu intervjua dr Terzić, akademik i bivši ambasador Srbije u Rusiji, govorio je o uspostavljanju rusko-srpskih odnosa i dolasku Rusa na Balkan, dok u nastavku govori o tome kakav su trag Rusi ostavili u Srbiji, kao i o odnosima ruskog i srpskog dvora.
-Kada je reč o periodu Prvog svetskog rata, tu već počinje velika istorijska drama ruskog naroda - revolucija. Mi zaboravljamo da na Solunskom frontu učestvuje jedan veliki odred ruske vojske pod komandom generala Diteriha i on pomaže Srbima, ali dolaskom Oktobarske revolucije cela ta pomoć u uslovima nove Vlade, novog haosa u Rusiji, gubi značaj posle revolucije. Ono što je već opšte poznato – ogroman broj Rusa dolazi ovde – da li je to 50-60 hiljada ili 100 hiljada – niko tačno ne zna, ali to je bio ogroman gubitak za rusku državu. Dakle, najobrazovaniji delovi društva, ruska aristrokratija, inženjeri, matematičari, književnici, slikari, arhitekte dolaze ovde, kao i predstavnici muzike, baleta, pozorišta, teatra. Dolazak Rusa ovde je bio ogroman dobitak za Srbiju i tadašnju Jugoslaviju. Uzmite samo Krasnova koji je bio dvorski arhitekta Nikolaja Drugog i koji je autor onog i danas velikog dvorca u Livadiji... On je i ovde uradio bezbroj lepih stvari - recimo, zgradu današnjeg Ministarstva spoljnih poslova, zgradu srpske Vlade. Arhitekta Baumgarten je uradio stari Generalštab. Krasnov je uradio enterijer današnje Savezne Skupštine... Mislim da je u redovima Srpske akademije nauka bilo 10 Rusa akedemika, a došao je i ogroman broj profesora.
Kakav su još trag Rusi ostavili u Srbiji, čime su nas zadužili?
-Taj boravak Rusa u Srbiji i Jugoslaviji je ostavio bogat trag i u arhitekturi i u nauci, i u umetnosti, u baletu, u muzici, u pozorištu itd. Kralj Aleksandar Karađorđević ih je primio oberučke, srpska Crkva takođe, patrijarh Varnava i drugi srpski patrijarsi... Za jedan deo njih su Srbija i Jugoslavija bile prolazna stanica – bili su tu godinu-dve, pa su odlazili, dobrim delom, u Pariz... Dakle, dolazak tih Rusa, te ruske elite, posle Oktobarske revolucije, bio je snažan doprinos našem pre svega duhovnom, naučnom i kulturnom razvitku. Oni su u Beogradu 1928. osnovali Ruski naučni institut, 1933. sagrađen je i „Ruski dom“ sredstvima jednim delom ruske emigracije i drugim delom kralja Aleksandra Karađorđevića... Imam utisak da je veliki deo tih ljudi koji je ovde izbegao verovao da će doći trenutak da se vrate u Rusiju, da je to bio samo jedan privremeni egzil.
Tokom Drugog svetskog rata mnogi od njih su ovde ostavili svoje živote i sahranjeni su na Ruskom groblju u Beogradu. Jedan deo je izbegao na Zapad 1944. godine pri dolasku Crvene armije i JNA, deo njih se vratio u SSSR, a jedan deo je ostao ovde i čini mi se on se dobrim delom asimilovao. Ženio se našim Srpkinjama, njihova deca i danas drže svoja prezimena – to se može videti, ali su se čini mi se kulturno asimilovali. Vremenom su se oni integrisali - oficiri su dobijali činove u jugoslovenskoj vojsci, profesori su radili u srpskim gimnazijama i na Univerzitetu...
Kako je izgledao njihov život u Srbiji?
-U početku su oni ovde jako dobro bili organizovani – postojali su ruski restorani, ruska kuhinja, bile su čak ruske osnovne škole, ruske gimnazije, ruska baletska škola. Jugoslovenska država, a naročito kralj Aleksandar Karađorđević ih je jako puno pomogao.
© Sputnik / Anton Denisov / Uđi u bazu fotografijaDolazak ruske elite u Srbiju, posle Oktobarske revolucije, bio je snažan doprinos našem pre svega duhovnom, naučnom i kulturnom razvitku, kaže dr Slavenko Terzić
Ambasador Srbije u Rusiji Slavenko Terzić - Sputnik Srbija, 1920, 10.11.2022
Dolazak ruske elite u Srbiju, posle Oktobarske revolucije, bio je snažan doprinos našem pre svega duhovnom, naučnom i kulturnom razvitku, kaže dr Slavenko Terzić
Kakav je bio odnos srpskog i ruskog dvora i da li je neki od ruskih careva dolazio u Srbiju?
-Koliko je meni poznato, niko od ruskih careva nije dolazio u Srbiju. Međutim, Petar Veliki je, recimo, imao poseban odnos prema nama. U njegovo vreme, Sava Vladislavić je preveo „Istoriju Slovena“ Mavra Orbinija i prvi življi politički interes od strane Rusije prema Srbima u celini i Balkanu dolazi početkom 18. veka, dobrim delom zaslugom Save Vladislavića koji je upoznao Rusiju, Petra i ruski dvor sa Srbima - gde oni žive, na kojim prostorima, koliko ih ima itd. Kada 1710. kreće ruski pohod prema Osmanskom carstvu tzv. Prutski pohod prvi put se Petar Veliki obraća Srbima i drugim hrišćanima Balkana da podrže rusku vojsku koja se bori protiv Osmanskog carstva. Kasnije, mnogi naši oficiri – Zorić, Vojinović, Miloradović, general Ivelić i mnogi drugi odlaze na službu u Rusiju. S ruske strane nema posete, ali dosta dobre odnose sa Rusijom ima Karađorđe. Posle propasti Prvog srpskog ustanka, 1813. godine Karađorđe i ondašnja ustanička elita, oko 800 ljudi, prebeglo je preko Save na austrijsku teritoriju i 1814. godine se preselilo u Carsku Rusiju tj. u Hotin, u Moldaviju blizu Kišenjeva. Karađorđe je dobio čin ruskog generala i dobija rusku penziju...
Malo je poznata činjenica da je Karađorđe tražio audijenciju kod ruskog cara. Koji su za to bili razlozi?
-Karađorđe je 1814. stigao u Moldaviju, tražio je prijem kod ruskog cara i dugo ga je čekao. Tek 1816. godine primljen je u Sankt Peterburg u dvorac. Karađorđe je podneo dva, govoreći savremenim jezikom, elaborata - jedan je bio o svom ratovanju protiv Turaka i drugi je bio o političkim prilikama u Srbiji i na Balkanu. Jedna od glavnih Karađorđevih misli je bila da on najbolje poznaje svoj narod, zna kako njima treba vladati i da želi da se vrati u Srbiju. Međutim, knez Miloš Obrenović je već zaseo na presto... Karađorđe je bio divno dočekan, organizovani su divni balovi na ruskom dvoru, a slikar Borovikovski je uradio onaj jedini njegov portret, ali o povratku u Srbiju nije bilo nijedne reči, pa Karađorđe, pretpostavljam razočaran time, stupa u kontakt sa Grcima, sa heterijom iz Odese, i tom grčkom linijom dolazi u Srbiju gde gubi glavu u Radovanjskom lugu. Mislim da to dokazuje da Miloš Obrenović nikako ne može biti Miloš Veliki, pošto je odsečenu Karađorđevu glavu, oderanu i ispunjenu pamukom, poslao turskom sultanu na Bosfor. Ta činjenica ga demantuje da on može biti „veliki“, uz sve naravno zasluge, njegovu državotvornost, sposobnost, veštinu vladanja...
Nastaviće se...
Veliki otadžbinski rat 1941-1945. Oslobođenje Beograda, oktobar 1944. - Sputnik Srbija, 1920, 10.11.2021
DRUŠTVO
Srbi i Rusi – borba protiv zajedničkog neprijatelja i odbrana istine
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala