- Sputnik Srbija, 1920, 24.01.2022
KULTURA
Rubrika koja prati kulturne fenomene i događaje, stvaraoce i ličnosti koji svojim delom kreiraju savremenu kulturnu scenu u zemlji i u svetu.

Pero Zubac o čuvenoj Svetlani iz „Mostarskih kiša“: Tito me je pitao je li tu bilo nešto

© Sputnik / Lola ĐorđevićPero Zubac
Pero Zubac - Sputnik Srbija, 1920, 06.02.2022
Pratite nas
Svetlana ne postoji, ona je rođena iz detalja od četiri devojčice koje sam voleo. To su bile moje prve ljubavi, iz vremena kada sam imao 16, 17, 18 godina i normalno je da su bile platonske. Da nije bilo platonske ljubavi, ne bi bilo ni te pesme, kaže legendarni pesnik Pero Zubac.

Mostarske kiše i neka druga zemlja

Njegova „pesma nad pesmama“ za koju je nemački prevodilac svojevremeno rekao da uz Miljkovićevu „Uzalud je budim“ predstavlja najmoćniju pesmu Balkana, nedavno je objavljena u pesničkom izboru pod nazivom „Mostarske kiše i neka druga zemlja“ sarajevskog izdavača „Art Rabic“. Uz nju, objavljene su još tri knjige novosadskog poete — „Povratak Mostaru“, „Glasovi u tišini“ i „Zapisi iz tihog vremena“. Kao dodatna potvrda da pesnička reč Pera Zupca ima i dalje mnogobrojnu i vernu publiku, potvrdile su i krajem prošle godine objavljene izabrane i nove pesme u izdanju „Grafoprinta“ pod nazivom „Odbrana sećanja“.
Govoreći o toj „nekoj drugoj zemlji“ i „tihom vremenu“ koji su se smestili u naslove novih knjiga, Pero Zubac za Sputnjik kaže da je to zapravo mesto i vreme njegove mladosti.

„To je priča o mojoj zlatnoj mladosti, a ona se desila u onoj Jugoslaviji. Sve što sam postigao i postao, ovo što sam sada, bilo je jasno već za Titovog vremena“, kaže Zubac i nastavlja:

„Kad sam došao na studije, prve dve-tri noći sam spavao pod mostovima sa prijateljem Milutinom Pavlovim. Nismo bili dobili dom, pa smo se tako snašli. Ali sam ja već za šest meseci bio novinar, a za godinu dana sam postao glavni urednik studentskog lista, dobio radnu knjižicu, platu… Nedavno sam u Mostaru, na Šantićevim večerima, rekao jednoj mladoj devojci, zabrinutoj za sopstvenu budućnost: ’Pa kad sam ja uspeo, i ti ćeš!‘ Tada je bilo tako. Za vreme moje mladosti ja sam znao da ću uspeti, imao sam neku sigurnost. Sećam se da me je jednom, posle mnogo godina, predsednik Republike Josip Broz pitao šta bi mogao da učini za mene. Ja sam mu odgovorio: ’Ništa. Sve što je trebalo, sve ste učinili.‘ Eto, to je bilo to ’tiho vreme‘.“

Tiho vreme glasne popularnosti

A u tom tihom vremenu Zubac je, zajedno sa Mikom Antićem i Duškom Trifunovićem, bio veoma popularan, njegova poezija se čitala, prepisivala, izvodila, snimala… Na pitanje da li je baš zbog popularnosti možda ostao izvan radara ozbiljne kritike kao „nedočitani“ pesnik, Pero Zubac pomirljivo kaže da je to moguće, ali da mu to nikad nije smetalo.
© Foto : Ustupljeno SputnjikuKnjige Pere Zupca „Povratak Mostaru“, „Glasovi u tišini“ i „Zapisi iz tihog vremena“
Knjige Pere Zupca „Povratak Mostaru“, „Glasovi u tišini“ i „Zapisi iz tihog vremena“ - Sputnik Srbija, 1920, 02.02.2022
Knjige Pere Zupca „Povratak Mostaru“, „Glasovi u tišini“ i „Zapisi iz tihog vremena“

„Nedavno je izašla bibliografija mojih dela koja ima 4.911 odrednica, eto toliko sam ja pisao, ali i drugi o meni. Činjenica je, međutim, da je kad je o toj nekoj ozbiljnoj kritici reč o meni napisana samo jedna knjiga: ’Pero Zubac u zavičaju poezije‘ akademika Neđa Šipovca. Moja unuka Milena je, kao mala, za nju govorila: ’Ala je teška ova knjiga, ali ima lepu sliku, misleći na moj portret na koricama, autora Zdravka Mandića. Objektivno, bilo je puno tekstova o meni i nije mi nikad bilo stalo do toga da bude nekih studija o meni. A mera popularnosti… Znate, svi mi koji smo to nosili — Ljuba Ršumović, Mika Antić, Arsen Dedić, Duško Trifunović, Izet Sarajlić — svi smo na neki način bili zakinuti, valjda zbog onog stava šta da pišem o njima kad je već sve napisano.“

Među anegdotama koje su posebne i u Zupčevom sećanju posebno mesto zauzima jedna sa Hilandara. O tome mu je Rale Damjanović pisao i to će pismo, kaže Pero Zubac, objaviti kao predgovor nekoj budućoj knjizi.

„Mostarske kiše“ na Hilandaru

„To pismo Raleta Damjanovića sam sačuvao za predgovor nekoj budućoj knjizi, ako ih bude. Piše mi Rale s Hilandara, kako je otkrio da, budući da se tamo ne puši, poneka cigareta može da se zapali tamo gde su radnici koji rade na sanaciji jednog dela manastira. I on ode do njih, pozdravio ih i pita jednog odakle je. On odgovori da je iz Hercegovine. Na to Rale kaže: ’A, Hercegovina, znači, ’Mostarske kiše‘.‘ Radnik ga je pogledao i počeo da recituje prvu strofu. Pita Rale ovog drugog da li je to ikad čuo, a on odgovori: ’Znam je, možda ne celu, ali znam.‘ Poče i on, piše mi Rale i kaže: ’Onda se i ja nadovezah, ali ne onim mojim glasom sa ploče, dođoh do pola, završih cigaru, pozdravih se, krenuh, a onaj jedan govori drugu:‘ ’Pero nije, a da li je Rale…‘ Eto, dva radnika, odnekud, na Hilandaru, govore ’Mostarske kiše‘…“
Miloš Zubac i Pero Zubac - Sputnik Srbija, 1920, 08.08.2021
Pola stupca za sina i unuke Pera Zupca
Šta je to duže od pola veka tako magično u toj pesmi, možda istinitost njenih stihova, verna ispovest onoga što je mladi pesnik doživeo u Mostaru? Šta se to zapravo dogodilo, što je stalo u pesmu, pitamo Pera Zupca.

Ma, nema Svetlane, sve sam izmislio

„Ma, nema Svetlane, mnogo toga u toj pesmi sam izmislio. Što je govorio Mika Antić, u Perinoj pesmi kestenje, a kad dođeš u Mostar — ono platani. Ali nije joj to smetalo da postane velika… I to ne samo ovde. Moj nemački prevodilac je napisao da je ona, uz Miljkovićevu ’Uzalud je budim‘, najmoćnija pesma Balkana. Na jednom ruskom sajtu ’orvel.ru‘ ’Mostarske kiše‘ stoje u prevodu na tri jezika. Kad sam urednika pitao šta je u njoj orvelovsko, kazao mi je: ’Pitao sam je veruje li u komunizam‘, ili ’Klajd Grifits ne bi umeo ni mrava zgaziti‘… Mislite li na junaka iz ’Američke tragedije‘, pitao me je. Da, rekao sam, igrao ga je Mondgomeri Klift . A on kaže: ’Pobogu čoveče, šta su nam uradili.‘ Znam da ta pesma pored univerzalnosti ima i nekih promrzlina i progoretina, ali nikad nisam hteo ništa u njoj da menjam. Ona je jednostavno takva kakva je. A Svetlana…. Da, ona zaista ne postoji, to su detalji od četiri devojčice koje sam voleo, moje prve platonske ljubavi, kojih da nije bilo ne bi bilo te pesme. A i lepa su im imena, tim devojčicama koje su stvorile Svetlanu: Mirjana, Ljiljana, Vera i Dragana. Sećam se, kad mi je dok je Miloš Žutić recitovao ’Kiše‘ pred Titom, Kardeljem i biranim omladincima, predsednik dao znak da mu priđem i rekao mi: ’Pita drug Bevc je li tu bilo nešto.‘ Kardelj to naravno nije pitao, Tito se samo našalio.“
Maša Radović i Pero Zubac - Sputnik Srbija, 1920, 08.12.2019
Pero Zubac: Mesi i Đoković će obeležiti 21. vek /video/
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala