- Sputnik Srbija, 1920, 24.01.2022
KULTURA
Rubrika koja prati kulturne fenomene i događaje, stvaraoce i ličnosti koji svojim delom kreiraju savremenu kulturnu scenu u zemlji i u svetu.

Čuješ jednu notu i znaš da je to on: Otišao je Aki, jedan od najvećih pevača na našim prostorima

© Foto : TANJA VALICFrontmen "Parnog valjka", muzičar Aki Rahimovski preminuo u 67. godini.
Frontmen Parnog valjka, muzičar Aki Rahimovski preminuo u 67. godini. - Sputnik Srbija, 1920, 22.01.2022
Pratite nas
Čim čuješ jednu notu znaš da je to on, a to je vrednost kakva se retko sreće, kaže muzičar Dejan Cukić povodom smrti pevača i frontmena grupe „Parni valjak” Aleksandra Akija Rahimovskog koji je preminuo u 67. godini u Novom Mestu u Sloveniji.
Rahimovski je rođen je u Nišu 5. juna 1955. godine, ali se ubrzo sa porodicom preselio u Skoplje. Otac mu je bio profesor muzike, pa je sa sedam godina krenuo u muzičku školu, odsek klavir i pevanje.
Kao tinejdžer bio je član nekoliko sastava od kojih su neke grupe „Vakuum“, „Krvna braća“ i „Tor“, sa kojom je nastupio na festivalu u Zagrebu 1975. godine. Iste godine upoznaje gitaristu i kompozitora Huseina Hasanefendića Husa i Juricu Pađena i u saradnji sa menadžerom Vladimirom Mihaljekom Mihom osnivaju prvu postavu „Parnog valjka“.
Ime grupe je izabrano po prvoj pesmi koju su uvežbavali da sviraju, „Ja sam parni valjak“, koju je Hasanefendić napisao dok je bio član „Grupe 220“.

Čuješ jednu notu i znaš da je to on

Vest o iznenadnoj smrti Rahimovskog duboko je potresla Dejana Cukića. Bili su, kaže, generacija.
„Aki je svakako bio jedan od najvećih pevača na našim prostorima, neko sa izuzetno specifičnim glasom i izgovorom. Živeli smo u različitim gradovima i različitim državama, ali upravo sam shvatio da smo se poznavali 45 godina. To je suviše dugo vreme da bih nekoga zvao samo poznanikom i pre svega osećam ličnu prazninu zbog njegovog odlaska”, kaže Cukić.
Aki je, dodaje Cukić, bio glas „Parnog valjka”, a van bine bio je isti kao i na sceni - pun energije, života i veselja.
„Bio je izuzetan čovek i koliko je Hus značajan kao autor, toliko je Aki bio ta neka specifičnost „Valjka”. Osim „Ju grupe” nema nijednog sastava sa ovih prostora koji je opstao toliko dugo i bez obzira na to kakav je nečiji lični ukus, da li mu se nešto sviđa ili ne sviđa, nečije trajanje govori o vrednosti. Tu nema dileme”, napominje Cukić.

Uz Akija i “Valjak” odrastale čitave generacije

Uz Akija Rahimovskog i „Parni valjak” odrastale su čitave generacije, a ova grupa je u svojoj višedecenijskoj karijeri objavila 16 studijskih albuma, 14 singlova, pet uživo albuma, četiri kompilacije i dva koncertna di-vi-dija. U planu su imali deset koncerata, a mini-turneja je trebalo da krene u februaru. Članovi sastava su se od svog frontmena oprostili stihovima pesme „Za malo nježnosti”.
Prema rečima novinara Zorana Panovića, „Parni valjak“ bio je jedan od onih bendova za koje je njegova generacija znala čitavog života, bez obzira na to da li ih je volela ili ne.
„Od kad znam za sebe znam i za „Parni valjak“. Bio sam baš mali, ali se sećam emisije „Nedeljno popodne“ koja je bila emitovana iz beogradskog studija, u kojoj su se pojavili u crnim odelima, belim košuljama i crnim kravatama. Možda prvi LP album koji sam imao u kući bio je njihov album „Glavnom ulicom“. Takođe, prvi koncert koji sam gledao u životu bio je koncert „Parnog valjka“ u Titovom Užicu, jedan od najboljih koncerata u to vreme“, kaže Panović.

„Uhvati ritam“ – simbol jednog vremena

Od tada ih je, seća se, stalno na neki način pratio.
„Nisu mi bili baš omiljeni bend, ali se sećam bukvalno svih tih albuma i raznih faza koje su imali. Čak mislim da je, kada pogledamo sa ove distance, njihov album „Uhvati ritam“ i upravo ta pesma možda bila simbol tog nekog najbezbrižnijeg perioda bivše Jugoslavije. To je, verovatno, bilo bezbrižno vreme samo u glavama nekih ljudi, dok se očigledno „ispod žita“ svašta odvijalo, pa je eto to neki paradoks 80-ih godina gde sa jedne strane imamo tu „dolče vitu“ koju oslikavaju album i pesma „Uhvati ritam“, a sa druge strane imamo to što je bila realna kriza u bivšoj Jugoslaviji tih godina, od ekonomije do međunacionalnih odnosa“, kaže novinar.
U sećanju mu, dodaje Panović, ostaju i albumi „Pokreni se“ i „Anđeli se dosađuju?“ na kome je pesma „Zagreb ima isti pozivni“.
„Danas Zagreb više nema taj isti pozivni i to više nije pozivni iz Jugoslavije već iz Hrvatske. Pamtim i da sam na tom albumu prvi put čuo i pesmu u kojoj se govori o „Navigatoru Esnafa“, a ja nisam znao šta to znači dok nisam pročitao „Dinu“ Frenka Herberta. „Navigatori Esnafa“ iz tog kultnog romana su oni koji prelamaju svemir da bi se kroz njega putovalo bez pomeranja“, navodi naš sagovornik.

Aki – neobičan i jedinstven

Pre skoro petnaest godina Panović je napisao i tekst za tadašnji magazin „Status“, povodom objave članova grupe da su se razišli. Međutim, dodaje novinar, oni su brzo rekli da ipak nastavljaju zajedno i tada je usledio čitav niz novih albuma, pesama i gostovanja u Beogradskoj areni koja su bila rasprodata.
„Naravno, neko ih je voleo manje ili više, ali su oni bili konstanta. Nisam bio njihov preveliki ljubitelj, ali su mi bili zaista dragi u nekim raznim fazama i na neki način su mi obeležili sve ove godine, pa me je vest o smrti Akija Rahimovskog, uistinu jedinstvenog i neobičnog frontmena, baš pogodila“, kaže Zoran Panović za Sputnjik.
Aki Rahimovski je pre četiri godine imao blaži moždani udar nakon kojeg se oporavio i nastavio da nastupa. Poslednjih godina živeo u Sloveniji, a pre dve godine postao i otac devojčice koju je dobio sa Slovenkom Barbarom Vesel.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala