Vislava Šimborska, nobelovka koju je prestravio susret sa Andrićem

© Foto : Iz zbirke poezije Vislave Šimborske, arhiva Biserke RajčićKolaž Vislave Šimborske
Kolaž Vislave Šimborske - Sputnik Srbija, 1920, 21.08.2021
Pratite nas
Kada se poljska pesnikinja Vislava Šimborska odlazeći u posetu Ivu Andriću srela sa našim nobelovcem, bila je iznenađenja njegovom zainteresovanošću za poljsku književnost. Sećam se da je pred odlazak rekla kako je bila prestravljena da upozna obrazovanog nobelovca, diplomatu, eruditu, kaže za Sputnjik književni prevodilac Biserka Rajčić.
Nedavno se domaćim čitaocima našla knjiga „Ništa obično“ Mihala Rušineka, u Biserkinom prevodu, jedinstveno štivo nastalo iz pera dugogodišnjeg ličnog sekretara slavne poljske pesnikinje. Rušinekov portret stvoren od sećanja potkrepljen je govorima, beleškama, fotografijama sa putovanja, njenim kolažima ali i dugogodišnjim prijateljstvom.

Vislava Šimborska: Nobelovka i na smrt mažena mačka

„Osećam se kao na smrt mažena mačka. Ovde žele da zakivam nekakve eksere za postavljanje zastava, tamo mi dodeljuju nekakve titule... Na sve odgovaram sa ’ne’ – želim da što pre budem obična osoba, a ne ’ličnost’“, poručila je uoči uručenja Nobelove nagrade za književnost 1996. godine Vislava Šimorska, žena koja je sanjala o normalnosti i pisanju pesama.
Poticala je iz druge epohe, vremena papira, olovke i čistog rukopisa. Mihal Rušinek, autor biografije o Vislavi Šimborskoj pružio nam je sliku slavne pesnikinje u ukupnoj njenoj skromnosti – umetnice koja je celog života tražila reči, birajući usamljenost radi poezije, portret skromne žene koja je nije stidela da pred celim svetom kaže – „ne znam“.
© Foto : PromoNaslovnica knjige "Ništa obično" koju je objavio Treći Trg
Naslovnica knjige Ništa obično koju je objavio Treći Trg - Sputnik Srbija, 1920, 21.08.2021
Naslovnica knjige "Ništa obično" koju je objavio Treći Trg

Zašto cenim dve reči – ne znam

„Da Isak Njutn sebi nije rekao ’ne znam’, jabuke u bašti mogle su da padaju pred njim kao grad, a on bi se, u najboljem slučaju, saginjao po njih i jeo ih s apetitom. Da moja zemljakinja Marija Sklodovska-Kiri sebi nije rekla ’ne znam’, sigurno bi bila nastavnica hemije u pansionatu za devojke iz dobrih kuća... I pesnik, ako je pravi pesnik, mora neprestano da ponavlja ’ne znam’. Svakim delom pokušava na to da odgovori, ali čim stavi tačku, već ga obuzima sumnja...“, rekla je Šimborska na predavanju u Stokholmu uoči dodele Nobelove nagrade za književnost 1996. godine.
U periodu kada se život Šimborske radikalno menjao, započinje saradnju sa Mihalom Rušinekom koji je bio njen sekretar sve do njene smrti 2012. godine. Taj je period opisan u knjizi „Ništa obično“.
„Ona nikada nije želela priznanja. Kad su joj saopštili da je dobila Nobelovu nagradu, mislila je da su pogrešili“, kaže za Sputnjik Biserka Rajčić koja je slavnu pesnikinju upoznala još 1963, a prevodila od 1993. godine.
Leonard Koen - Sputnik Srbija, 1920, 20.06.2021
Lenard Koen: Divni gubitnik besprekornog šarma

Ništa obično

Prema rečima naše čuvene prevoditeljke, u knjizi „Ništa obično“, koja je napisana 20 godina posle Nobelove nagrade, Rušinek je izložio istoriju saradnje s Šimborskom i opisao njen život nobelovke.
„Pošto je Rušinek i sam pisac i stručnjak za retoriku, napisao je o njoj knjigu kakvu nije mogao napisati niko drugi jer je sa njom sarađivao 16 godina“, tvrdi Rajčićeva.
Ona kaže da je Rušineku pošlo za rukom da predstavi pesnikinju koja je pisala oko 70 godina, bila cenjena, prevođena, odlikovana najvišim svetskim literarnim priznanjima, a da se pored svega toga, do kraja života „divila i čudila svetu u kome je živela“.
© Foto : Iz knjige "Ništa obično"Mihal Rušinek i Vislava Šimborska
Mihal Rušinek i Vislava Šimborska - Sputnik Srbija, 1920, 21.08.2021
Mihal Rušinek i Vislava Šimborska

Andrić i buduća nobelovka

„Naš prvi susret je bio davne 1963, godine, ja sam još bila student. Javili su iz udruženja pisaca da dolaze tri pisca da potpišu ugovor o kulturnoj saradnji. Među njima bila je i Šimborska“, priča Biserka Rajčić.
Na putu od Slovenije do Makedonije, Šimborska se družila sa piscima i prevodiocima, a naša sagovornica svedoči i o susretu Šimborske sa našim nobelovcem, Ivom Andrićem.
„Bili su u poseti kod Andrića. Andrić je jednu godinu studirao u Krakovu i bio je veoma zaniteresovan za poljsku književnost. Ona je pred odlazak rekla kako je bila prestravljena da upozna obrazovanog nobelovca, diplomatu, eruditu koji je znao jezike“, navodi ona.

Pesme u ritmu govorenja i disanja

Pesnik ne postoji u inostranstvu ako nema dobrog prevodioca – govorila je Šimborska, a zahvaljujući Biserki Rajčić i njenom mentoru, prevodiocu Petru Vujičiću, Šimborska je kod nas prisutna od šezedesetih godina i interesovanje za nju ne prestaje.
„Nikada ne prevodim više od jedne pesme dnevno za 60 godina rada. Iako ona ne pripada avangardnim pesnicima, u svojoj suštini ona jeste avangardna. Njene zbirke imaju od petnaest do dvadeset i pet pesmama i to nisu dugačke, rimovane pesme. Kod nje je sve slobodno“, ističe Rajčićeva.
U biografiji Šimborske, autor navodi kako su nastajale njene pesme. Rušinek piše da je Šimborska stvarala u ritmu govorenja i disanja. Poeziju nije tretirala kao ispovest već kao univerzalno saopštenje u kome bi svako mogao da se prepozna.
„Uvek je imala blokčić koji je držala u tašni, vadila ga i tu nešto upisivala. U poslednjoj zbirci koja broji trinaest pesama dato je kako ona piše. Za razliku od Česlava Miloša kome se Šimborska divila jer je u dahu mogao da piše, Šimborska je svoje pesme stalno prepravljala, premeštala strofe. Zato je njena poezija jezički besprekorna. To je u suštini misaona poezija“, smatra Rajčićeva.
Knjige Luiz Glik izložene u svečanoj sali Švedske akademije - Sputnik Srbija, 1920, 09.10.2020
Kako je Luiz Glik kroz „Odiseju“ ispričala priču o 20. veku

Neobavezna lektira

Pored poezije, Rušinek u knjizi „Ništa obično“ navodi još dve strasti Vislave Šimborske, a to su kolaži koje je sama kreirala od novinskih članaka kao i feljtoni, misli, beleške o knjigama objedinjene pod nazivom „Neobavezna lektira“.
„To su bili tekstovi o istorijama nekih poznatih zemalja, knjigama koje su se nalazile na donjoj polici redakcije ’Književnih novina’ u kojoj je radila. Beskrajno je mnogo tema dotakla u ’Neobaveznoj lektiri’ što objašnjava njeno znanje, poznavanje prirode, nauke, običaja. Upravo zato je njena poezija tako misaona, tako kompaktna“, zaključuje naša sagovornica.
© Foto : Iz knjige "Ništa posebno""Ovo je moja poslednja fotografija", kolaž koji je VŠ poslala Aleksandu Zjemnom decembra 1970. godine
Ovo je moja poslednja fotografija, kolaž koji je VŠ poslala Aleksandu Zjemnom decembra 1970. godine - Sputnik Srbija, 1920, 21.08.2021
"Ovo je moja poslednja fotografija", kolaž koji je VŠ poslala Aleksandu Zjemnom decembra 1970. godine
Kružila je oko tema, razgovarala sa poznanicima o njima i tokom sedamdeset godina za njih je tražila reči. Kako piše u pesmi iz 1945. godine:
„Uzimam obične reči, kradem iz rečnika, / merim, odmeravam i istražujem - / Nijedna ne odgovara... / Jer ono što čujem, / jer ono što se piše - / premalo je. / Premalo.“
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala