Lavrov ekskluzivno za Sputnjik: Da li će biti rata u Donbasu? /video/

© Press-služba MID RF / Uđi u bazu fotografijaMinistar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov
Ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov - Sputnik Srbija, 1920, 28.04.2021
Pratite nas
Da li će biti rata u Donbasu, zašto ukrajinski lider Vladimir Zelenski ne može da stupi u kontakt sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom, o čemu je Moskva spremna da razgovara sa aktuelnim ukrajinskim rukovodstvom otkriva u ekskluzivnom intervjuu za Sputnjik ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov.

Rusija pravi spisak neprijateljskih zemalja. Zna li se ko će se tačno na njemu naći?

- Sada se time bavi Vlada, po nalogu predsednika. Mi učestvujemo u tom poslu, zajedno sa drugim odgovarajućim resorima. Međutim, sada ne bih trčao pred rudu: ne želimo neosnovano da stavljamo na taj spisak svaku državu koja negde nešto kaže o Rusiji kako ne treba. Svoje odluke ćemo donositi na osnovu duboke analize situacije i određivanja mogućnosti za saradnju sa tom državom na drugačiji način. Ako dođemo do zaključka da drugačije ne ide, mislim da će se taj spisak, naravno, periodično popunjavati. Ali to nije „mrtav“ dokument, on će se naravno revidirati kako se budu razvijali naši odnosi sa određenom državom u budućnosti.

Kada ćemo moći da pročitamo taj spisak?

- Mislim, uskoro. Vlada ima konkretne naloge, usvojene kriterijume kojima se rukovodimo u tom poslu. Tako da, mislim, nećemo dugo čekati.

Da li će neprijateljskim zemljama biti zabranjeno da zapošljavaju lokalne radnike?

– Bilo koja fizička lica, Ruse ili strance.

Da li je to jedina mera protiv neprijateljskih zemalja, ili će biti i nekih drugih mera?

– U ovoj fazi, za potrebe tog ukaza koji je potpisao predsednik Putin, to je konkretno cilj te mere.

Hvala! Druga tema je Donbas. Od početka godine, napetost je rasla. Nakon Bajdenovog poziva Putinu izgleda da je splasnula. Moja procena je da se ispostavilo da su američke vojne garancije za Ukrajinu blef. Ipak, pucnjava ne prestaje, koriste se  veliki kalibri koji su zabranjeni i osećaj je da se taj mir ne razlikuje mnogo od rata, ravnoteža je veoma nestabilna. U Donbasu ima više od pola miliona ruskih pasoša, državljana Rusije. Hoće li biti rata?

– Ako to zavisi od nas i od ustanika, koliko možemo razumeti njihove principijelne stavove, rat se može i potrebno ga je izbeći. Ako govorimo o ukrajinskoj strani, o strani Zelenskog, neću da nagađam, jer po spoljnim znacima za njega je najvažnije da se zadrži na vlasti i spreman je da plati bilo kakvu cenu, uključujući popustljivost prema neonacistima i ultra radikalima koji i dalje proglašavaju ustanike u Donbasu za teroriste. Neka naše zapadne kolege bar pročitaju, neka prosto pogledaju tok događaja od februara 2014. godine. Nijedan od tih regiona nije napadao ostatak Ukrajine. Proglasili su ih teroristima, prvo su na njih usmerili antiterorističku operaciju, zatim nekakvu operaciju udruženih snaga. Ali mi sigurno znamo da oni nemaju nikakvu želju da ratuju sa predstavnicima kijevskog režima. Više puta sam govorio našim zapadnim kolegama, koji potpuno pristrasno ocenjuju ono što se događa, nepromišljeno opravdavaju postupke Kijeva, govorio sam im o tome da postoji objektivna slika koju sa desne strane kontakt-linije redovno prikazuju naši novinari, ratni dopisnici koji tamo rade gotovo neprestano.

U rovovima.

– U rovovima. Ali oni stalno, svakodnevno prave reportaže koje omogućavaju da se sudi o tome kako se osećaju stanovnici tih teritorija, teritorija koje su odsečene od ostatka Ukrajine ekonomskom blokadom, teritorija gde redovno ginu deca, civili, gde se uništava civilna infrastruktura, škole, vrtići. Pitao sam, i redovno to činim, naše zapadne kolege zašto oni ne podstiču svoje medije da organizuju takav rad na levoj strani kontakt-linije kako bi bilo jasno kakva je šteta tamo naneta, koji objekti stradaju pre svega. Pre par godina OEBS je nakon naših višemesečnih zahteva konačno objavio ne samo izveštaj o tome koliko je ljudi poginulo, koliko je ljudi ranjeno, nego izveštaj koji je pokazivao koliko je civilnih objekata i civila stradalo na teritoriji ustanika i koliko na teritoriji koja je pod kontrolom Kijeva.

Vladimir Zelenski - Sputnik Srbija, 1920, 27.04.2021
Zelenski da posluša glas razuma: Minski sporazumi ostaju jedini izlaz iz ćorsokaka

Dakle, ta statistika je pet puta gora po Kijev i ona potvrđuje da u velikoj većini slučajeva Kijev započinje napade na civilne objekte, a ustanici odgovaraju tim položajima odakle se gađa. Od tada se ponovo trudimo da takva vrsta izveštaja bude redovna. Rukovodstvo specijalne posmatračke misije, zapravo i samog OEBS-a, oseća se nekako veoma nelagodno u vezi sa tim pitanjem i na svaki način pokušava da izbegne objavljivanje takvih pravičnih podataka.

Ako govorimo o poslednjim događajima kada smo otvoreno izjavili da održavamo vojne vežbe Južnog i Zapadnog vojnog okruga Rusije, ništa ne krijući, na svojoj teritoriji smo održali dvonedeljne vežbe, sećate li se kako su digli dreku da Rusija premešta trupe na granicu Ukrajine. Sama terminologija: mi govorimo – vojne vežbe Južnog i Zapadnog vojnog okruga, oni govore – Rusija raspoređuje vojne jedinice na granici sa Ukrajinom. A kada su vojne vežbe završene i kada smo to saopštili, otuda, sa zapadne strane počeli su da se razležu takvi zlonamerni uzvici – Rusija je bila prinuđena da se povuče, Rusija je odstupila.

Postoji jedan izraz – samoispunjujuće proročanstvo, a ovde je suprotno - wishful thinking (puste želje), želja se predstavlja kao stvarnost. Inače, to je otprilike ista priča kao i situacija sa G7 – svaki put kada se oni sastaju govore: “Nećemo zvati Rusiju nazad u G7“. Gospode, više puta smo rekli da se više nikada nećemo pridružiti tamo. Te „osmice“ (G8) više neće biti, to je prošlost, ali ipak propagiranje te teme, kao i teme da se Rusija predala i povukla  vojsku, vratila je u kasarne, naravno pokazuje da Zapad iz toga hoće da izvuče, pre svega, prednost za propagiranje svoje odlučujuće reči, odlučujućeg mesta u savremenim međunarodnim odnosima. To je tužno.

Ali o temi rešavanja ukrajinskog problema razgovarali su i Putin i kancelarka Merkel, i nedavno je predsednik Putin razgovarao o tome sa predsednikom Makronom, a to pitanje je dotaknuto i tokom nedavnog razgovora sa Bajdenom. Po mom mišljenju, situacija je veoma jednostavna. Pokrovitelji Zelenskog i njegovog tima kategorički ne žele da ga nateraju da poštuje Minske sporazume. Oni shvataju da je potpuno bez perspektive računati na primenu sile, čuli su signale iz Donbasa, Luganska o njihovoj spremnosti da brane svoju zemlju, svoja ognjišta, svoje stanovništvo koje ne želi da živi po zakonima koje nameću neonacisti. I predsednik Putin je veoma jasno rekao da nikada nećemo ostaviti u nevolji one koji žive u Donbasu, one koji se opiru otvoreno radikalnom neonacističkom režimu.

Pentagon - Sputnik Srbija, 1920, 14.04.2021
Pentagon i NATO pozivaju Rusiju na deeskalaciju kod granica Ukrajine

I to što govori predsednik Zelenski u raznim intervjuima, da nema nikakvih problema ni sa ruskim jezikom ni sa RPC u Ukrajini, i da je spreman da razgovara o svemu tome sa predsednikom Putinom, znate, verovatno je sramota da jedan pametan čovek, kako sam uvek mislio, izjavljuje da za ruski jezik nema problema i da za rad RPC u Ukrajini takođe ne postoje nikakve poteškoće. Siguran sam da on sve odlično zna. Možda ga ni o čemu ne obaveštavaju, onda živi u nekakvom zatvorenom svetu. Ali Zapad je, naravno, poslao signale Zelenskom. Rekli ste da je besmisleno računati na vojnu pomoć SAD. To su znali svi i uvek. Ako je neko gajio iluzije da će takva pomoć doći, takvi savetnici ne vrede ni groša u bilo kojoj vladi, uključujući vladu gospodina Zelenskog.

Nažalost, nastavljaju se pokušaji Zapada da nas na svaki mogući način ubede da je potrebno ublažiti Minske sporazume na neki način, da je potrebno nekako izmeniti njihov redosled. Zelenski kaže – meni se ne sviđa. Pa kada bi bilo sve obrnuto: prvi ćemo preuzeti potpunu kontrolu nad tom teritorijom, uključujući granicu sa Rusijom, tamo ćemo se pozabaviti i izborima, i amnestijom, i uopšte svime što treba, sa posebnim statusom tih teritorija... Jasno je da, ako bi to učinili, ako bi im neko dozvolio da to učine, tamo bi bio masakr. A Zapad ne može ili ne želi da ga natera da ispunjava Minske sporazume strogo po tom redosledu koji ne podleže dvosmislenom tumačenju, koji je određen, ispisan od prvog do poslednjeg koraka. I kontrola granice je poslednji korak kada te teritorije budu imale poseban status utvrđen u Ustavu Ukrajine, kada se na tim teritorijama održe slobodni izbori, koje mora priznati kao takve OEBS, i tako dalje.

I naravno, biće potpuna amnestija, a ne kako su tu amnestiju zamišljali za vreme Porošenka i sadašnjeg režima, a to je – videćemo da oni koji nisu počinili nekakve posebne prestupe budu amnestirani individualno. To je još jedno izobličavanje. Minski sporazumi predviđaju potpunu amnestiju svih koji su učestvovali u borbenim dejstvima sa obe strane bez ikakvog tranzicionog pravosuđa, o čemu sada počinju da govore naše zapadne kolege. Stoga smatram da je sada najvažnije, glavna odgovornost je na Zapadu, jer samo Zapad može naterati Zelenskog da učini ono što je potpisao njegov prethodnik i što je potpisao Zelenski, kada je u decembru 2019. godine u Parizu zajedno sa predsednicima Rusije, Francuske i nemačkom kancelarkom, potvrdio da ne postoji alternativa za Minske sporazume, i preuzeo je na sebe odgovornost da će uključiti pitanja o posebnom statusu Donbasa u zakonodavstvo i u glavni zakon.

Mnogima nije jasno zašto Rusija ne priznaje Donbas, a priznala je Abhaziju i Južnu Osetiju. Čak i među novinarima, mojim kolegama, postoji zahtev da se prizna Donbas, ili na kraju krajeva DNR i LNR. Zašto Rusija to ne učini?

– U pravu ste da verovatno postoji analogija sa Abhazijom i Južnom Osetijom sa jednim izuzetkom – u Abhaziji i Južnoj Osetiji, kada se dogodila agresija Saakašvilija na Chinvali, na položaje mirovnjaka, uključujući i ruske, nisu bili sklopljeni sporazumi poput Minskog paketa mera. Tamo nije čak bio ni potpisan, već se samo razgovaralo o dokumentu Medvedev-Sarkozi koji je predviđao čitav niz koraka, ali koji nije bila potpisala Gruzija. Nakon što se dogovorio ovde sa nama u Moskvi, Sarkozi je otputovao u Tbilisi kako bi obezbedio podršku Saakašvilija za taj dokument. Saakašvili je potpisao dokument, ali samo je izbacio iz njega ključne odredbe. Sarkozi je pokušavao da to predstavi kao kompromis, ali to je bilo svima u potpunosti jasno. Tamo je ceo dokument počinjao frazom, preambulom – Rusija i Francuska, težeći da normalizuju situaciju u Zakavkazju, predlažu Gruziji, Južnoj Osetiiji i Abhaziji sledeće: prekid vatre... Saakašvili je izbacio to zaglavlje i ispalo je jednostavno, prva tačka – prekid vatre, i dalje. I od tad Zapad traži od nas da ispunimo te sporazume. To navodim kao primer.

Ministar spoljnih poslova Ukrajine Dmitrij Kuleba - Sputnik Srbija, 1920, 20.04.2021
Nova izmišljotina Kijeva – ruski snajperisti ubijaju ukrajinske vojnike
U slučaju Donbasa, tamo je situacija bila drugačija, i 17-časovni pregovori u Minsku uz učešće lidera normandijskog formata – predsednik Oland, kancelarka Merkel, predsednik Porošenko, predsednik Putin – oni su dali rezultat koji je nakon dva dana odobrio Savet bezbednosti UN bez ikakvih dodataka, bez ikakvih sumnji u to da li ga treba ispunjavati. Stoga je sada uopšte moralna i međunarodno-pravna pravda na našoj strani i na strani ustanika.

I zato smatram da ne bi trebalo da pustimo iz vida Zelenskog i čitav njegov tim koji se izmotava koliko može. Koliko ima značaja izjava Zelenskog, kada on sve radi da potpuno izokrene Minske sporazume, kaže da oni više ne odgovaraju faktičkom stanju, ali da su im potrebni, jer je očuvanje Minskih sporazuma garancija da će ostati sankcije protiv Rusije. Pitamo Zapad – kako vi to ocenjujete? Oni stidljivo skreću pogled i ništa ne mogu reći. Ali smatram da je sramotno kada se dešava takvo izrugivanje nad međunarodno-pravnim dokumentom, i Zapad, koji je koautor tog dokumenta i koji ga je podržao u Savetu bezbednosti UN, pokazuje potpunu bespomoćnost.

Zelenski ne može doći do Putina – on se jednostavno ne javlja na telefon. Kuleba ne može doći do vas. Šta to znači? Zašto je to tako?

– To znači samo to da oni i u tom pravcu svog rada teže da izmene Minske sporazume i da predstave Rusiju kao stranu u sukobu, jer su se zahtevi koji su donedavno dolazili i od mog kolege Dmitrija Kulebe, i od predsednika Zelenskog, ticali teme rešavanja sukoba u Donbasu, na šta smo odgovorili: “Dragi prijatelji, o tome ne treba da razgovarate sa nama, nego, kako ste se dogovorili u okviru Minskih sporazuma, sa Donjeckom i Luganskom“. Tamo je i direktno napisano da bi ključne faze rešavanja sukoba trebalo da budu predmet konsultacija i dogovora sa Donjeckom i Luganskom. A kada kažu – tamo kod nas se sprema neprijatna situacija na kontakt-liniji, želimo da razgovaramo sa ministrom Lavrovom ili predsednikom Putin – to nije za nas. I predsednik je na nedavnom sastanku sa Lukašenkom u Kremlju veoma jasno rekao da ako oni žele o tome da razgovaraju – adresat bi trebalo da bude neko drugi. Ako naše kolege, uključujući Zelenskog, žele da razgovaraju o normalizaciji bilateralnih odnosa, samo izvolite, mi smo uvek, uvek spremni za takav razgovor.

Ali zasad nema odgovora? Pristanka na to...

– Čuo sam da je Zelenski rekao da je naložio Jermaku, šefu svog kabineta, da se dogovori o datumu, mestu i gradu, i da je mesto nevažno, jer svaki dan odlaganja znači da ljudi umiru. Inače, što se tiče toga da ginu ljudi i onoga što se dešava na kontakt-liniji, Kijev je u poslednjih par sedmica nekako veoma žestoko počeo da promoviše potrebu da se ponovo potvrdi prekid vatre. Svi njegovi zapadni pokrovitelji počeli su da apeluju na nas – utičite na Donbas da konačno dođe do prekida vatre.

Tokom telefonskih razgovora sa predsednikom Makronom, sa kancelarkom Merkel u poslednjih nekoliko sedmica, predsednik Putin ih je podsećao na činjenice. A činjenice su takve da je u julu 2020. godine u kontakt-grupi postignut, verovatno, najozbiljniji, najefikasniji sporazum o prekidu vatre. Efikasan, jer je dogovoren mehanizam kontrole njegovog poštovanja. Taj mehanizam je pretpostavljao čitav niz akcija, pre svega – obavezu svake strane da ne odgovaraju odmah na vatru, nego da prijave vrhovnoj komandi da je došlo do kršenja. I tek tada od te vrhovne komande će dobiti naredbu kako da deluju – da li da odgovore ili ipak da se dogovore putem mehanizama koji su uspostavljeni za komunikaciju između komandanata na terenu. Dakle sporazum je, kako je i predviđao, realizovan u naredbama koje su izdale DNR i LNR. Te naredbe su bile objavljene, vojne naredbe. I Kijev se obavezao da će učiniti to isto, ali nije. Umesto toga, ponovo je počeo da se igra rečima i umesto da ispuni obaveze da o bilo kakvom napadu izveštava sam vrh i da otuda dobija naredbe, oni su tu veoma jasnu šemu počeli da zamenjuju nekakvim nejasnim formulacijama, uprkos tome što su ih na svim narednim sastancima i Donbas i Lugansk optuživali za to, a i naši predstavnici u kontakt-grupi su o tome više puta govorili. U normandijskom formatu time se svih tih meseci bavio Dmitrij Kozak u kontaktu sa svojim francuskim i nemačkim kolegama, učestvovao je i Andrej Jermak iz Ukrajine.

Predsednik Rusije Vladimir Putin - Sputnik Srbija, 1920, 23.04.2021
Putinov Ukaz o odgovoru na neprijateljske poteze stranih država
Čitao sam transkripte tih razgovora. To je jednostavno, kako mi kažemo, igranje gluvih telefona – mi jedno, oni drugo. Onda odjednom, pre nekoliko nedelja, ukrajinsko rukovodstvo je odlučilo da je ponovo potrebno oživeti temu primirja. To je sramotno i nedolično.

Znate, sa ogromnim zadovoljstvom sam gledao seriju „Sluga naroda“ kada još niko nije ni sumnjao da će njen junak i u stvarnom životu krenuti tim putem. Ali on nije krenuo tim putem, jer kada bi sada Vladimir Aleksandrovič Zelenski pogledao ponovo tu seriju i pokušao da shvati uverenja tog čoveka koga je veoma dobro prikazao na ekranu i onda uporedio ta uverenja sa onim što on sada radi – pa verovatno je uspeo u jednoj od najefikasnijih veština preobražavanja. Ne znam kada je on bio on i kada je došlo do preobražavanja, ali kontrast je poražavajući.

 

Druga tema je Češka. Šta se uopšte desilo, kako se to može razumeti?

– Ne mogu da diskutujem o tome, jer ne razumem, zdravorazumski ne razumem, šta su oni želeli. Može se gledati na to kao na neku ne baš elegantnu seriju, sa dosta šizofrenih komponenti. Kada predsednik Zeman govori, treba obratiti pažnju, on ne negira mogućnost da se radilo o diverziji nekih inostranih agenata. Ali, on predlaže da se uzme u obzir i ta verzija koju je iznelo češko rukovodstvo, uključujući aktuelnog premijera Babiša, kada je 2014. godine bilo saopšteno da se radilo o nesavesnom ponašanju vlasnika tog skladišta. I predsednik Zeman je samo predložio da se uzme u obzir i ta verzija koja nikad nije bila negirana za svih ovih sedam godina. Sada ga optužuju za izdaju države. Predsednik parlamenta je rekao da je Zeman, izjavivši da treba proučiti sve verzije, otkrio državnu tajnu. Zar to nije šizofrenija? Po meni, potpuna.

Treba ispitati šta se zaista desilo na tom skladištu. Nemački mediji pišu da su tamo bile protivpešadijske mine koje su zabranjene konvencijom koju su potpisale i Češka i Bugarska. Mnogo pitanja ostaje otvoreno. 

Zaista, kako se moglo desiti da neki bugarski državljanin koji isporučuje te protivpešadijske mine, a one su, sudeći po svemu, tamo pronađene, kontroliše skladište u Češkoj, a ne češka vlada?

 - Izgleda da može...

Možda Česi treba da krenu od sebe?

 - Verovatno, ili da pogledaju primer Ukrajine gde takođe ogroman broj naoružanih ljudi i ogromna količina naoružanja i municije ne kontrolišu Oružane snage Ukrajine, već dobrovoljački bataljoni. To je već tendencija, kada država pokazuje da nije sposobna da osigura monopol na upotrebu sile.

Ukrajina je jedno, ali Češka je ipak Evropska unija. Češka je vezana potpuno drugačijim međunarodnim obavezama od Ukrajine i predstavlja se na potpuno drugačiji način.

– Ali pre svega obaveze, osim pomenute konvencije – Otavske konvencije o zabrani protivpešadijskih mina, takozvanog Sporazuma o trgovini oružjem. I svi oni su članovi ovog sporazuma, a imaju i svoje norme unutar Evropske unije koje su prilično stroge i koje ne podstiču, već čak zabranjuju učešće u bilo kakvim akcijama, isporukama, slanju kontingenata u one regione u kojima postoji sukob.

Što se tiče odnosa između Rusije i Evrope, mislim da, kao i ranije, aktivnu i vrlo ozbiljnu subverzivnu ulogu igraju Englezi. Oni su izašli iz Evropske unije, ali u tom pogledu se ne primećuje pad njihove aktivnosti. Naprotiv, oni pokušavaju maksimalno da utiču na to kakve će pozicije zauzeti članice EU prema Moskvi. To ništa ne iznenađuje. Čak i ako ne odete duboko u istoriju, tu je istorija 2000-ih godina našeg sadašnjeg veka. Litvinjenko je otrovan polonijumom, sudski proces započinje po jednom modelu, a zatim se proglašava zatvorenim, jer je, da bi se donela presuda, neophodno upoznavanje sa materijalima obaveštajnih službi, a zatim se objavljuje presuda. Niko nikada nije video ove materijale. Kao što kaže Švarceneger: „Trust me“ (Verujte mi). Ali ja sam ipak više pristalica Regana, koji je govorio – veruj, ali proveravaj. Ne dozvoljavaju nam da proverimo, samo nam traže da im verujemo.

Zatim, posle 2014. godine bio je malezijski „Boing“ – okupili su grupicu iz četiri države – Holandije, Belgije, Australije i Ukrajine. Malezija, čiji je avion, nije pozvana, ali ovih četvoro se dogovorilo, i to je već postalo poznato, da bilo kakva informacija iz ovog kruga može da se daje samo na osnovu konsenzusa. Odnosno, Ukrajina, na čijoj teritoriji se dogodila ova katastrofa, dobila je pravo veta, a Malezija je pozvana tek nakon šest meseci. Usput, crne kutije koje su ustanici predali Malezijcima proučavane su u Londonu i ne sećam se da u oni obaveštavali o tome kakav sadržaj je tamo pronađen. Zatim su tu bili Skripalji, „najverovatnije“: do sada niko ne zna zašto su preživeli, zašto je policajac koji je radio sa njima, nije imao nikakve simptome. Zašto je ona žena umrla, a njen cimer se nije ni zarazio. Ima mnogo pitanja.

Zatim je bio Navaljni, leteo u Moskvu, ali sleteo u Omsk. Niko u avionu nije zaražen, niko u klinici u Omsku sa kim je tamo komunicirao. I niko u avionu koji ga je vodio u Nemačku – sa njim je letela i Pevčih i nosili su te flaše – ništa ne zna. I na kraju, ništa nisu našli ni u klinici „Šarite“, već u klinici „Bundesvera“.

Nedavno je, u vezi sa našim vežbama na jugu i zapadu gospođa ministarka odbrane Nemačke zahtevala da budemo transparentni u pogledu onoga što tamo radimo kako ne bismo ništa skrivali. Prvo, mi ništa nismo skrivali, najavljivali smo ove vežbe, ali Bundesver, kome je priključena klinika, gde su otkrili navodnu činjenicu trovanja Navaljnog, upravo nešto skriva, jer su odbili da nam dostave rezultate analiza i uzoraka biomaterijal.

Zatim je bila duga priča sa Organizacijom za zabranu hemijskog oružja. Navodno su dolazili da uzmu uzorke, ali veoma je zanimljiva informacija da je OZHO učestvovala u uzimanju uzoraka od Navaljnog, koju su Nemci objavili, da su nemački specijalisti bili prisutni kada su uzimani uzorci. A činjenica da su bili prisutni stručnjaci OZHO nije tamo rečena. Sada pokušavamo ti da shvatimo. Niko ništa ne objašnjava. Nemci govore – idite u OZHO, OZHO govori: Nemci su naložili, mi smo izvršili nalog za Nemce, idite kod Nemaca. Ovo je kolektivna odgovornost, sa time smo se suočili, posebno kada smo gledali detektivske filmove o prvim posleratnim godinama, kada su bande radile širom zemlje. To je tužno.

Ali, da se vratimo na Veliku Britaniju – da, vidimo kako oni nastavljaju svoju antirusku politiku. Nedavno je njihov šef MI6, spoljnoobaveštajne službe, izjavio da je Rusija sila koja se gasi, da na nju treba pripaziti, jer u takvom stanju može da napravi neke nagle pokrete. To je urođena arogancija i urođeno uverenje da i dalje vladaš svetom.

Ali, znate, oni nam šalju signale, oni predlažu uspostavljanje nekih kontakata. Odnosno, oni sami ne zaziru od komunikacije, već pokušavaju da odvrate druge od toga. Opet je to, verovatno, težnja da imaju monopol na ove kontakte i ponovo dokažu da su oni superiorniji od mnogih.

Ako govorimo o gašenju sile, onda je Velika Britanija pravi primer. Od imperije nad kojoj nije zalazilo sunce, do ostrva u Severnom moru sa maglovitim, da kažemo, perspektivama. Ali ipak, da se vratimo na Češku – tamo je potpuni nesklad unutar zemlje oko izjava o tome šta se dogodilo, ne postoji zajedničko mišljenje i, uopšte, ništa nije dokazano. Diplomate su proterane, a rezultat je već tu.

– Definitivno. Inače, diplomate nisu zbog toga proterane, kako oni govore. Česi su to rekli, pritom, dve objave su date istog dana, i stekao se utisak da su oni to povezali. I sada se trude da to izbegnu. Rekli su da su eksplozije organizovali Petrov i Boširov. Ti ljudi, koji su sveprisutni, tamo su i...

Oni su sad neka vrsta brenda...

– I Titanik su pokušali na njih da svale...

I Notr Dam.

– Da, da, da u fotošopu. Ali tog dana je objavljeno o proterivanju 18 diplomata. Svi, većina je stekla utisak da je to kazna za eksplozije iz 2014. godine. Zatim su počeli da objašnjavaju da nije tako, da su eksplozije izazvali Petrov i Boširov, tražićemo ih, izdaćemo nalog za hapšenje, Interpol i tako dalje...A tih 18...Mi smo jednostavno, mi Česi, utvrdili da to nisu diplomate nego obaveštajci. I jednostavno ih proterujemo, jer se ispostavilo da su predstavnici takve profesije. Naravno, nisu nam dostavljeni nikakvi dokazi, nikakve potvrde nezakonite aktivnosti za bar jednog od tih 18 diplomata.

I nije slučajno to što je bivši predsednik Češke, gospodin Klaus uporedio postupke svojih sunarodnika sa igračkom terijerom koji laje na velikog psa u nadi da će ga njegovi jaki momci pokriti, direktno imenujući SAD i Veliku Britaniju, uzgred rečeno. A drugo poređenje – sećate li se kako su u detinjstvu huligani išli unaokolo kada padne mrak, i kada vide da ide neki bespomoćni dečak, traže mu 15 kopejki. A ako ne bi dao 15 kopejki, onda bi se pozadi pojavila velika grupa huligana... To je otprilike takva logika delovanja. To je tužno. Nikada nismo imali nikakvu želju da češkim kolegama pravimo nekakve smicalice. Zašto stvarati razdor. Neki govore, Rusi su se naljutili zbog toga što se taj Bugarin spremao da isporučuje mine ili municiju u Ukrajinu. To je opet toliko šizofreno, ja drugu reč nemam, shvatanje šta se događa. Kako se to može predvideti? Zašto se to radi? Ali zamajac je pokrenut. Nadam se da će naše češke kolege ipak doći sebi, da će pogledati rezultate onoga što su započeli. Ako razum prevlada, spremni smo da obnavljamo, neka to bude i postepeno, ali da obnavljamo uslove za normalno funkcionisanje diplomatskih misija. Odmah ću vam reći, znamo kako ćemo dalje raditi, nikome nećemo laskati, trčati...

Znate kako ćete dalje raditi – gde?

– U Češkoj.

Baš u Češkoj?

– Da, ali i u drugim zemljama. Sada se nastavljaju takvi ciljani napadi na naš račun. I baltičke zemlje, i Poljska, sada i Rumunija. Istina, Rumuni su rekli, čak sam se iznenadio, da to nikako nije povezano sa stavom Evropske unije. To mi, Rumuni, želimo da pošaljemo tog čoveka kući. Zašto – nisu rekli.

Ali zanimljivo je da Nemačka nije podržala češku psihozu.

– Pročitao sam izjavu Hajka Masa, ministra spoljnih poslova Nemačke. Smatram da je to izjava odgovornog političara. Ministarstvo spoljnih poslova Nemačke nije uvek zauzimalo tako uravnotežen, dalekovid stav. Veoma često je bilo mnogo izjava koje su prosto neosnovano podržavale nepravdu. Na primer, kada su u Ukrajini uvedene sankcije protiv stranke Opoziciona platforma „Za život“, protiv Medvedčuka i njegovih saradnika, sankcije su uvedene protiv svojih građana, Ministarstvo spoljnih poslova Nemačke je izrazio odobravanje, istakavši da sve to u potpunosti odgovara principima OEBS-a. Apsurdno! Ali to što je rekao Hajko Mas pre neki dan, smatram da je to odgovorna politička izjava, koja je izglađuje te nesuglasice, ali ističe da je neophodno da ipak vodimo dijalog i da tražimo nekakve zajedničke sporazume, jer zajedno živimo.

Nedavno ste u Kini rekli da treba tražiti alternativu međunarodnom platnom sistemu SVIFT, da se Rusija priprema za to. Može li se govoriti o nekom konkretnom vremenskom okviru, u kojoj fazi je priprema? Kako bi mogla izgledati alternativa?

- O tome mnogi već govore i govorili su. I svi koji su povezani sa time da je poslednjih godina, kada Zapad traži gde je još moguće ograničiti legitimne interese Rusije, direktno počeli da pominju mogućnost isključenja Ruske Federacije iz platnog sistema SVIFT. Tada su odgovorni političari jednostavno morali da se zamisle kako da se ponovo osiguraju, a osim toga jer su protiv Rusije davane takve izjave, Sjedinjene Američke Države su sve više zloupotrebljavale ulogu dolara u međunarodnom monetarnom sistemu, koristile i zavisnost od dolarskih obračuna onih zemalja koje im nisu pogodne, da bi ograničili njihove konkurentske mogućnosti. Između ostalog, to se primenjivalo i prema Kini i prema drugim zemljama. A sada i Kina i Rusija i Turska i mnoge druge traže mogućnost da smanje svoju zavisnost od dolara prelaskom na alternativne valute, ili još bolje – obračunavanjem u nacionalnim valutama. A odgovorne finansijske vlasti, uključujući i našu zemlju, naravno, razmišljaju o tome kako da spreče bilo kakvu štetu po našu ekonomiju, po naš finansijski sistem, ako neke usijane glave ipak odluče da Rusiju isključe iz SVIFT-a.  

Kod nas već nekoliko godina funkcioniše nacionalni sistem platnih kartica. U okvir njega funkcioniše kartica „Mir“. Kartica „Mir“ razvija veze sa svojim kolegama, sa kompanijama slične kartice puštaju u promet u Kini i Japanu. Inače, razvijaju se veze sa karticom „Maestro“, koja je međunarodna platna kartica.

A konkretno u vezi sa SVIFT-om, naša Centralna banka je pre izvesnog vremena uvela i uspešno razvija sistem za prenos finansijskih poruka, koji je popularan i, mislim da se to mora biti na svaki način podržati i ojačati kako ne bismo ni od koga zavisili.  

Još jednom želim da naglasim da ne idemo u izolaciju, ne idemo u autarkiju. Želimo da budemo deo međunarodne zajednice, ali deo zajednice u kojoj su pravda i demokratija. Kada sa Zapadom razgovaramo o problemima demokratije, čim ih pozovete da se dogovorimo i da izjave da demokratija treba da trijumfuje i u međunarodnim odnosima, oni nekako izgube entuzijazam. U pogledu unutrašnjih demokratskih procesa, oni su glavni učitelji. A zašto na međunarodnoj sceni? Postoje pravila koja Rusija i Kina pokušavaju da sprovedu. Razgovara se o tome. A Rusija i Kina samo žele da sačuvaju principe Povelje UN, prema kojima su svi jednaki i svi moraju da se dogovaraju.

Zbog toga je neophodno imati zaštitnu mrežu u smislu platnih sistema i prenosa finansijskih poruka. Mi smo je stvorili, nadam se da će ojačati i da će garantovati da ćemo, ako iznenada, suprotno našoj želji da sarađujemo sa svima, budemo diskriminisani i ako se zloupotrebi trenutni položaj Zapada u međunarodnom ekonomskom i međunarodnom monetarnom i finansijskom sistemu, onda u toj situaciji nećemo imati pravo da od nekoga zavisimo.

Odnosno, da li je aktivni sistem za prenos finansijskih poruka Centralne banke već operativni začetak alternative SVIFT-u?

- Da, jeste. Nisam stručnjak. Ne znam koliko je pouzdan, koliko pruža punu garanciju. Ali osnova postoji. Uveren sam da bi i vlada i Centralna banka trebalo da učine sve kako bi ova baza bila pouzdana i da garantuje potpunu nezavisnost i garanciju protiv štete koju bi neko mogao da pokuša da nam nanese.

Vaš kineski kolega Vang Ji i vi ste pokrenuli inicijativu o uspostavljanju neke vrste tradicije zemalja koje su trpele nezakonite sankcije. Koliko je napredovao taj projekat? I koje bi zemlje njime mogle da budu obuhvaćene?

– Ne bih tako rekao. Već odavno u Ujedinjenim nacijama radimo na tome da se prekine s praksom jednostranih nelegitimnih sankcija, embarga, blokada i svega ostalog. Više od jedne decenije radi se na pitanju embarga koji je Amerika uvela Kubi. Svake godine ta rezolucija skupi više od 190 glasova. I samo Sjedinjene Države i neka mala ostrvska država glasaju protiv toga. Ali, od momenta kada je ta praksa jednostranih sankcija počela široko da se primenjuje – a to je počelo od Obame, razvilo se dalje za vreme Trampa i nastavlja se i sada – Ujedinjene nacije, velika grupa država glasala je za uvođenje funkcije specijalnog izvestioca za pitanja nezakonitih jednostranih sankcija i njihovog uticaja na civilno stanovništvo, socijalno-ekonomsku situaciju u nekoj konkretnoj zemlji.
Taj izvestilac je državljanka Belorusije, ona je imenovana za tu funkciju. A ta institucija – mehanizam, koji je ustanovila Generalna skupština UN, funkcioniše, dostavljaju se izveštaji. Smatram da je to vrlo, vrlo koristan korak.
Druga konkretna aktivnost koja se razvija u tom istom kontekstu, u Njjujorku, a o kojoj ste govorili, protiv nezakonitih jednostranih akcija – to je formiranje grupe za podršku Povelji UN. Ništa revolucionarno. Grupa za podršku Povelji UN. A to je u kontekstu toga što naše zapadne kolege formiraju grupe očigledno neuniverzalnog sastava. Sada je Džo Bajden izneo ideju o održavanju samita demokratije. Prirodno, učesnike će birati sami Amerikanci koji će i nadgledati ko zaslužuje da se nazove demokratijom, a ko ne.
Takođe, poslednjih godina te iste naše francuske, nemačke kolege su objavile da se, izvan okvira univerzalnih institucija, formira alijansa multilateralista.
Odatle se upućuju pozivi da se osigura sloboda medija. Iako postoji UNESKO, i iako o toj temi diskutuju svi koji žele. Oni su okupili nešto više od 30 država. 
I taj poziv za zaštitu međunarodnog humanitarnog prava, univerzalnog prava, time se bave UN, a oni su u svoju grupu okupili oko 50 država.
I postoje ti pozivi koji nemaju nikakve veze sa univerzalnim organima, a odnose na tematiku koja se razmatra na univerzalnom nivou.
Ali, oni tu tematiku stavljaju u okvire u kojima im je lakše da se dogovaraju sa onima kojima se pokoravaju i zatim to predstavljaju kao istinski poslednju instancu.
Zbog toga je taj pokret protiv nelegitimnih jednostranih postupaka znatno širi od pukih sankcija.

Može li on biti formalizovan u članstvo?

 To je članstvo u UN. U tome i jeste razlika. Mi ne formiramo ništa što bilo upereno protiv bilo koga.  U azijsko-pacifičkom regionu želimo da ostavimo sve kako jeste, kad ASEAN ima partnere i svako ko želi dolazi i učestvuje u diskusiji o bezbednosti.
Protiv toga je logika Zapada, uvodi se indo-pacifička strategija čiji je zadatak obuzdavanje Kine i izolacija Rusije. I isto je u UN. Oni formiraju različita partnerstva o temama o kojima je neophodno razgovarati u okvirima agende UN. 
A mi želimo da insistiramo na tome da su svi obavezni da ispunjavaju svoje obaveze iz Povelje a ne da pitanja na silu odvajaju po nekakvim svojim grupama da bi ih potom predstavljali kao mišljenje međunarodne zajednice.

Gospodine Lavrov, imamo najnovije informacije: Amerikanci su potvrdili da preduzimaju napore u vezi sa Brazilom kako bi odustao od ruske vakcine „Sputnjik Ve“ (Sputnik V). I Brazil je primoran da odustane, bez obzira na veoma loše stanje sa virusom korona u zemlji. Kako se to uopšte može shvatiti? 

 – To me ne iznenađuje. Amerikanci se ne stide što to rade. Oni to ne kriju. I u prošloj administraciji je Majk Pompeo putovao po Africi i otvoreno, na konferencijama za štampu pozivao svoje kolege da ne sarađuju i ne trguju sa Rusijom i Kinom, jer Rusija i Kina imaju egoistične ciljeve, a mi, Amerikanci, sa vama trgujemo isključivo za dobro vašeg naroda.

U Brazilu su u toku protesti protiv ove odluke. I ako su Amerikanci priznali da oni stoje iza ove odluke, znači da su verni svojoj logici, da im je sve dozvoljeno. I više se ne libe da javno diktiraju svoju volju.

Setimo se, ne tako davno predsednik Makron je govorio da je u toku novi rat, u okviru koga Kina i Rusija koriste vakcine kao oružje i oruđe propagande. Sada sve to odlazi u drugi plan. Već i Nemačka ozbiljno, uključujući kancelarku Merkel, govori da se može koristiti ruska vakcina. Nikoga nećemo terati da to radi. Mislim da će život sve dovesti na svoje mesto. Znate, kako je govorio Vladimir Visocki: „Trudim se da u ljudima uvek vidim dobro. Loše će samo pokazati“. 

Poslednje pitanje – pre godinu dana u intervjuu za našu agenciju u jeku pandemije rekli ste da Vam nedostaje sport. Jeste li mu se vratili?

– Jesam. Nedostajao mi je par nedelja, imali smo pauzu. Prvo smo se pritajili, a kada smo shvatili kakve mere predostrožnosti se mogu preduzeti, nastavili smo svake nedelje.

Igrate (fudbal)?

– Da. 

Mnogo Vam hvala.

- Dođite nam ponovo. 

Prvi deo intervjua Sergeja Lavrova za Sputnjik pročitajte ovde.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala