Sveštenstvo i monaštvo Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori je, naime, ponovo na udaru vlasti u Podgorici, što je potvrdio mitropolit Amfilohije koji je kazao da država u ovom trenutku traži da preko 50 monaha i monahinja napusti Crnu Goru.
To nije prvi put da država proganja monahe i sveštenike SPC i to prevashodno one koji nisu rođeni u Crnoj Gori. To je bio čest slučaj u protekloj deceniji, pa je na primer pod izgovorom „suzbijanja ilegalne migracije“ 2011. godine MUP Crne Gore saopštio da 86 sveštenika SPC nema odobren boravak u Crnoj Gori, te da moraju da ga riješe na zakonom propisan način. Iz Mitropolije su tada istovremeno tvrdili da država namjerno godinama ne odgovara ni na jednu njihovu molbu za boravak, te da država na taj način želi da desetkuje kadar SPC u Crnoj Gori.
Nešto slično se, čini se, događa i poslednjih mjeseci. Parlament Crne Gore je početkom 2018. godine usvojio zakon po kojem sveštenici Mitropolije crnogorsko-primorske koji dolaze iz Srbije i BiH moraju da polažu crnogorski jezik i, paradoksalno, da prilože potvrdu o registraciji vjerske zajednice za koju rade, pored činjenice da Crna Gora zvanično nema registar vjerskih zajednica.
Da stvar bude gora, protojerej-stavrofor Velibor Džomić, koji je ujedno i koordinator Pravnog savjeta Mitropolije crnogorsko-primorske, za Sputnjik je potvrdio da su u Mitropoliji tokom prethodna dva-tri mjeseca primili više desetina negativnih odbijajućih rešenja kojim je Ministarstvo unutrašnjih poslova preko svojih područnih jedinica širom Crne Gore odbijalo legalne i legitimne zahtjeve sveštenika, monaha, monahinja, kao i članova svešteničkih porodica (popadija i maloljetne djece) da im se produže privremeni boravci u Crnoj Gori.
„Javnost zna da je u vrijeme ministra Gorana Danilovića to pitanje bilo riješeno i rešavano na zakonit način. Čak je svojevremeno i Ministarstvo unutrašnjih poslova izdalo jedno uvjerenje kojim je potvrdilo nesporan građansko-pravni subjektivitet Mitropolije crnogorsko-primorske, eparhije Budimljansko-nikšićke i drugih crkvenih ustanova u Crnoj Gori. Tada je našem sveštenstvu, monaštvu i članovima svešteničkih porodica izdavan privremeni boravak na godinu dana, a oni su naravno postupali zakonito i blagovremeno su podnosili zahtjeve za produženje privremenog boravka“, podsjeća otac Džomić.
Poslednjih mjeseci situacija se promijenila, pa je Ministarstvo unutrašnjih poslova, prema riječima našeg sagovornika, iz nekih sebi znanih razloga postupilo potpuno suprotno i zahtjeve sveštenstva i monaštva za privremenim boravkom počelo da odbija uz obrazloženje da Mitropolija crnogorsko-primorska nije prijavila svoje sjedište i vjersko djelovanje u Crnoj Gori, što je, kako otac Džomić primjećuje, nonsens svoje vrste.
„Mi smo na ta prvostepena obavještenja blagovremeno ulagali svoje žalbe i one su sve do jedne odbijene. Monasima, sveštenicima i članovima svešteničkih porodica je ostavljen rok od 30 dana da moraju da napuste Crnu Goru, što su oni i učinili, jer bi im u suprotnom prijetilo deportovanje“, kaže otac Džomić.
„Mi smo u međuvremenu podnijeli tužbe Upravnom sudu. Riječ je o vanrednim pravnim sredstvima i očekujemo da će Upravni sud da riješi te predmete u skladu sa zakonom i da usvoji naše tužbe, jer dovoljno je samo da navedem činjenicu da su i ovom prilikom brutalno kršena procesna prava sveštenika, monaha, monahinja i članova njihovih porodica kao stranaka u postupku, jer im čak nije bilo omogućeno ni da se izjasne prije donošenja rešenja, na šta su po zakonu o upravnom postupku ti organi obavezni da učine“, objašnjava naš sagovornik.
Kada se podvuče crta, otac Džomić nema nikakvu dilemu da je u pitanju jedno nezakonito postupanje crnogorskog MUP-a.
„Ne vidim razlog da se to radi. Taman je to pitanje bilo ušlo u legalne tokove, ljudima su odobravani privremeni boravci, a sada se bez ikakvog razloga postupa potpuno suprotno“, jasan je sagovornik Sputnjika.
S obzirom da je kao koordinator Pravnog savjeta Mitropolije punomoćnik u pomenutim postupcima, naš sagovornik kaže da se najradije ne bi bavio političkim ili medijskim aspektima tog pitanja, već bi se zadržao isključivo na pravnom dijelu.
„Ono što zaista jeste frapantno za mene kao čovjeka, pravnika i kao nekoga ko poznaje tu materiju, jeste da je 2016. na 2017. godinu izdavan privremeni boravak sveštenicima, monasima i monahinjama, po osnovu obavljanja vjerske službe, dok se 2017. i 2018. godine to odbija, a na čekanju su još sigurno jedno tridesetak sveštenika, monaha, monahinja, kao i djece koja idu u školu.“
„Možete onda zamisliti kako sve to izgleda u realnom životu, tako da zaista mislim da je to Crnoj Gori nepotrebno, da treba da se uđe u zakonito postupanje i da MUP nema nijedan razlog da odbija ove na zakonu zasnovane zahtjeve sveštenstva i monaštva“, navodi otac Džomić.
