Poznati repertoar optužbi na račun „ruskog imperijalizma“ i „velikosrpskog nacionalizma“ nije ništa novo, međutim, problematizovanje lika Svetog Save i negiranje njegove duboke veze sa Crnom Gorom po mišljenju mnogih predstavlja pokušaj brutalnog falsifikovanja crnogorske istorije i identiteta. Uz to, mnogima nije baš najjasnije ni šta crnogorski predsjednik konkretno zamjera Svetom Savi. Da li činjenicu da je Sveti Sava glavni utemeljivač pravoslavlja u Crnoj Gori, ili je pak glavna krivica Svetog Save ta što je bio Srbin.
Kada proglašava svetosavlje za „agresivno“, Đukanović se, po mišljenju analitičara Boška Vukićevića, prije svega priklanja posve neobičnoj tezi dukljanskih ideologa, prema kojoj kult Svetog Save u Crnoj Gori nije autentičan, već je „uvezen“ krajem devetnaestog vijeka u cilju navodnog posrbljavanja države.
U tom smislu, ovaj analitičar dodaje da zaista „nije lako utvrditi dubinu bunara neznanja iz kojeg je jedna ovakva glupost izašla na površinu“.
„Čitava Crna Gora je prožeta Svetim Savom i utemeljena u Svetom Savi. Savino osnivanje Zetske episkopije na Miholjskoj prevlaci 1219. godine je jedan od temelja za Mitropoliju crnogorsko-primorsku, a samim tim i za naknadnu državnost Crne Gore. O prisutnosti Svetog Save na teritoriji današnje Crne Gore svjedoči i 14 hramova, koji su sagrađeni od trinaestog do osamnaestog vijeka, a koji su posvećeni ovom svetitelju ili u kojima se nalaze mnoge freske sa njegovim likom. Podsjetiću samo da su svetitelja svetkovali i vladari Zete, Crnojevići, u čijem je kalendaru iz 1495, 14. januar posvećen ’Svetom Savi — prvom arhiepiskopu srpskom‘“.
„U Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori Sveti Sava je takođe poštovan kao školska slava, a utemeljenost njegovog kulta u državi možda najbolje pokazuje mnogobrojnost toponima širom zemlje: Savina, Savinica, Savina voda, Savina greda, Savina stopa, Savin izvor, Savin potok, Savina strana, Savin kuk, Savino počivalo…“, dodaje Vukićević za Sputnjik.
Shodno tome, naš sagovornik smatra i da je nepromišljena izjava predsjednika Crne Gore o svetosavlju samo dio njegovih, sada već tradicionalnih, nastupa u kojima on pokušava da zadovolji očekivanja i apetite najekstremnijih segmenata svog režima. Ovaj analitičar ipak dodaje da to istovremeno ne bi trebalo da znači da se javni prostor smije inficirati širenjem ovako opasnih dezinformacija i fanatizmom bilo koje vrste.
„U ovoj za njega kompromitujućoj izjavi, Đukanović je za pojam svetosavlja vezao epitet agresivnosti, iako je opštepoznato da je svetosavlje prije svega vjera, mir, ljubav, prosvetiteljstvo… Međutim, ono što je meni ovdje interesantno jeste da se takve banalne generalizacije ne ispoljavaju kod Đukanovića i dukljanskih ideologa kada se (osim pravoslavne) tretiraju preostale konfesije u Crnoj Gori, što se moglo primijetiti tokom njegovog nedavnog sastanka sa Papom“, zaključuje Vukićević.
Naime, nije ostalo neprimijećeno da je tokom nedavne posjete Vatikanu Đukanović iskoristio priliku da papi Franji pokloni tradicionalnu crnogorsku kapu sa ugraviranim svjetovnim inicijalima poglavara Rimokatoličke crkve, što su analitičari tada protumačili kao simboličan gest. U tom ključu nemeće se i pitanje šta zaista znači rečenica predsjednika Đukanovića da SPC „pokušava da omete Crnu Goru na putu njene emancipacije“, pa se postavlja pitanje emancipacije od čega, i ka čemu.
