Dosadašnji niz sporadičnih trgovinskih čarki prerastao je u otvoreni rat odlukom Trampove administracije da uveća carine na uvoz određenih roba kako bi se ostvarila „fer trgovina“ i poboljšao spoljnotrgovinski bilans njegove države. Pogođene strane će, kako su odlučno najavile, uzvratiti istom mjerom i „jednako bolno“.
Svjetska javnost, poodavno zasićena svim mogućim sukobima na globalnoj sceni, zabrinuto je potražila objašnjenje i prognozu koliko će sukob velikih i bogatih uticati na komplikovanje sudbina manjih država i života običnih ljudi.
„Fajnanšel tajms“, vidno nenaklonjen predsjedniku Trampu, zamolio je svoje čitaoce (tekstom Rana Forohara) da zamisle Donalda Trampa kao američkog slobodnog rvača u uskim crvenim gaćicama, sa američkom zastavom na grudima i tetovažom „Volim mamu“ na bicepsu. U boksu se protivnici sukobljavaju po strogim pravila. U slobodnom rvanju nema pravila, ali ni stvarnih sukoba. Sve je u fingiranju i psihologiji po kojoj uvijek moraju da pobijede „dobri momci“. Protivnik nije stvaran. Takva je samo Trampova potreba da se dodvori svojim biračima iz „pojasa rđe“.
Isti autor zaključuje da Tramp vodi pogrešan trgovinski rat. Pogrešan utoliko što njegova meta nije jedino i isključivo Kina, kao pravi američki protivnik već su na nišanu i američki saveznici, EU prije svih.
Ovaj tekst ne predstavlja samo ilustraciju teške unutrašnje političke bitke u Americi, već otkriva i logiku da li trgovinski rat može da bude ispravan ili ne. A šta je toliko strašno u odluci da neka država za par procenata podigne iznos carine koju treba platiti da bi se dospjelo na njeno tržište? Toliko opasno da zaslužuje naziv — rat. Odnosno, šta predstavlja toliko željeni opozit — trgovački mir?
U oblasti trgovine sukob (uslovno nazvan ratom) prirodno je stanje. Vještine i moć se ovdje koriste da bi se pobijedio/prevario protivnik, a u tu kategoriju spada svako ko spriječava ostvarenje temeljnog trgovačkog principa — kupiti jeftino da bi se prodalo skupo. Proces globalizacije nalagao je ostvarenje principa slobodne trgovine, što je značilo smanjivanje nacionalnih barijera za uvoz roba i usluga. Carine su bile smanjivane ili ukidane nakon teških i višegodišnjih rundi pregovora u okviru Svjetske trgovinske organizacije (STO) i pod pritiskom Svjetske banke i MMF-a. Svjetski trgovački mir je ostvarivan argumentima snage Amerike, a ne idealima slobode i jednakosti svih.
Takav je mir, razumije se, mogao imati samo ograničeno trajanje. Iako su brojne države svijeta od takvih „sporazuma“ trpjele veliku štetu, ostale su odlučne da prežive i razvijaju se po pravilima koja su im bila nametnuta i koja su doživljavale kao nepravedna. Kina, Rusija Indija, Brazil… dokaz su za ovu tvrdnju. One su, tokom prethodne dvije decenije toliko ojačale svoju ulogu na globalnoj sceni da su se „američka“ pravila svjetske trgovine okrenula protiv svojih kreatora. Stoga je Amerika bila primorana (ili makar njen vladajući dio misli da jeste) da pristupi njihovoj promjeni.
U klasičnom obrascu politike visoki vladini predstavnici se bore za „nova radna mjesta“ i bolji standard svojih birača. Da bi se to ostvarilo u kapitalizmu je neophodna simbioza između politike i krupnih kapitalista koji će, nakon što zarade dovoljno za sebe, imati čime da plati i ostale.
Politika se nadalje ne može voditi bez novca, a novac imaju krupne korporacije koje će podsticati one kandidate koji im budu obezbijedili unosnije poslove. Najveće su zarade u siromašnim državama koje stranim investitorima garantuju privilegovan položaj. Tako se zatvara puni krug koji opisuje slobodnu trgovinu u svijetu. Nje do sada nije bilo u svjetskoj istoriji, iako su na tu temu napisane brojne deklaracije i potrošene hiljade zaklinjanja.
Stoga je prva žrtva tekućeg trgovinskog rata iluzija o postojanju slobodnog tržišta i poštenih uslova međunarodne trgovine. Svjetska trgovina oduvijek predstavlja splet politike i ekonomije, a prednost ima ona strana koja je vezu između svojih geopolitičkih i poslovnih interesa ostvarila na pametniji način. Amerika u sukob koji je sama izazvala ulazi vidno oslabljena, budući da je odnos između njene državne i poslovne elite na nivou otvorenog neprijateljstva, što rezultirala njenom posvemašnjom slabošću.
A „trgovinski rat“ tek ulazi u odlučujuću fazu. Na dnevnom redu su standardi 5G (pete generacije) telekomunikacionih sistema, raspodjela profita u eri povezanih mašina i 3D štampa i njen uticaj na pravila koje određuju nacionalnu pripadnost nekog proizvoda…
