Stranci i pred „Zastavom“: Čega se plaše srpski oružari

© AP Photo / John Locher,Pištolji
Pištolji - Sputnik Srbija
Pratite nas
Činjenica da je „Zastava oružje“, sa 164 godine trajanja, najstarija fabrika naoružanja u jugoistočnoj Evropi, teško da će biti dovoljna da se prema njoj napravi izuzetak od zakona. Tim pre što konkurencija ne sedi skrštenih ruku, a bez novih ulaganja neće moći da udovolji sve većim zahtevima tržišta.

„Stav Sindikata je da sva preduzeća namenske treba da budu u istom statusu. Ako se donosi zakon onda on treba da važi za sva preduzeća. Za izdvajanje nekog od njih nema osnova“, kaže za Sputnjik potpredsednik Samostalnog sindikata metalaca Srbije zadužen za namensku industriju Dragan Jekić komentarišući najnoviji zahtev sindikalaca „Zastava oružja“.

I pored višemesečnih protesta zbog predloga da stranci mogu da postanu vlasnici do 49 odsto kapitala u šest fabrika koje čine grupaciju Odbrambena industrija Srbije (OIS), zakon je prošle nedelje ipak usvojen, pa su radnici kragujevačke fabrike pribegli jedinoj mogućnosti koja im je preostala. Od predsednika Srbije su tražili da ne potpiše Zakon o proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme, ili makar da fabrika „Zastava oružje“ bude izuzeta iz postupka prodaje kapitala.

„Zbog značaja i istorijske dimenzije, kao i trenutnih geopolitičkih prilika u kojima se država Srbija nalazi, radnici ’Zastava oružja‘ smatraju da tu fabriku do daljeg treba sačuvati kao državnu“, objasnili su sindikalci „Zastavinih“ oružara.

Vojnici Vojske Srbije u oklopnim vozila na paradi povodom Dana oslobođenja Beograda. - Sputnik Srbija
Kome pada u ruke srpska vojna industrija

Loša iskustva sa dosadašnjim privatizacijama srpskih fabrika učinila su da se strah uvuče i u radnike namenske industrije koji su baš zahvaljujući tome što su poslom vezani za državu do sada izbegli sudbinu onih koji su ostali na ledini.

I Jekić podseća da je Samostalni sindikat u više navrata pre donošenja ovog zakona izražavao bojazan povodom pitanja rešavanje statusa društvenog kapitala i šta će doneti novi zakon.

„Ako on znači da će radnici sačuvati svoja radna mesta i postojeće plate i ako je moguće da se fabrike dodatno razvijaju, onda neće biti problema i naša sudbina će biti izvesna“, dodao je on.

Na pitanje može li protest Kragujevčana imati efekta, Jekić, koji je i predsednik Samostalnog sindikata u čačanskoj „Slobodi“, takođe delu OIS, kaže da je Sindikat „Zastava oružja“ izabrao neki svoj put.

„Uspeli smo da Sindikat izdejstvuje da 51 odsto namenske mora da ostane u državnom vlasništvu. To je na neki način zaštita da fabrike neće u potpunosti pripasti strancima ili drugima koji budu hteli da kupe neki deo kapitala", kaže sagovornik Sputnjika.

Normalno je, dodaje on, da će neko, ako se udruži i napravi konzorcijum i kupi 30 odsto kapitala, tražiti da srazmerno tome učestvuju u upravljanju fabrikom.

„Nadamo se da će za to biti zainteresovane velike međunarodne kompanije i da će investirati u fabrike i podići ih na još viši nivo kako bi bile još uspešnije u svom poslovanju“, kaže Jekić.

Vojnopolitički komentator lista „Politika“ Miroslav Lazanski za Sputnjik kaže da je namenska industrija u svetu većinom u privatnim rukama, pogotovo na Zapadu. Kod Rusa je ona delimično privatizovana, a delom u vlasništvu države.

Najvažnije je, kaže Lazanski, da se ugovorom o ulasku kapitala ne sme menjati proizvodni program, da on mora ostati u tom vojnom domenu, potom da nema otpuštanja radnika i, naravno, da država ima taj zlatni kontrolni paket od 51 posto akcija. A činjenica je, dodaje on, da nama treba sveži kapital u vojnoj industriji.

Kada je u Rusiji fabrika koja je pravila čuvene „migove“ u procesu tranzicije počela da proizvodi usisivače za prašinu i veš mašine, inžinjeri su počeli da je napuštaju i došlo je do odliva kadrova. Propalu rusku vojnu industriju je, ističe Lazanski, obnovio Putin. Najvažnije je, kako kaže, da se ne odstupa od programa, a to će obezbediti činjenica da je kontrolni paket akcija u rukama države Srbije.

Vojska Srbije pored terenskog vozila - Sputnik Srbija
Da li je ulazak stranaca u vojnu industriju izdaja nacionalnih interesa

I menadžment „Zastava oružja“ je u više navrata ukazivao da je strah od dokapitalizacije namenske proizvodnje neosnovan.

„Da sam ubeđen da će prodaja manjinskog paketa akcija naše fabrike da ugrozi njeno poslovanje i položaj zaposlenih, stao bih na čelo njihove protestne kolone. Siguran sam, međutim, da tako neće biti i da će od primene novog Zakona o proizvodnji i prometu naoružanja i vojne opreme biti koristi i za fabriku i za zaposlene“, tvrdi direktor „Zastava oružja“ Milojko Brzaković.

On smatra da bi privatizacija obezbedila dodatnu finansijsku inekciju kojom bi bili uvećani kapaciteti što bi firmi donelo veću dobit.

„Zastavini“ oružari u ovom trenutku ne mogu da podmire potrebe svetskog tržišta za pešadijskim, lovačko-sportskim i oružjem za ličnu odbranu, a izvoze na sve kontinente.

„Kupaca nikad ne manjka. Naprotiv. Problem je, međutim, što ne možemo da odgovorimo svim zahtevima, pošto je potražnja znatno veća od kapaciteta fabrike, o čemu najbolje svedoči podatak da imamo ugovorenu proizvodnju do polovine 2019. godine. Planiramo da u 2018. godini ostvarimo realizaciju od šest milijardi dinara, što je za milijardu više nego prošle godine. Takav rast plasmana moguć je zahvaljujući tome što smo u minulom periodu investirali u fabriku, zaposlili određen broj radnika i napravili novu organizaciju procesa proizvodnje“, objasnio je Brzaković.

A ne treba smetnuti sa uma da ni drugi po pitanju naoružanja ne sede skrštenih ruku jer je reč o jednoj od najprofitabilnijih industrija u svetu. U Hrvatskoj, na primer, koja nije imala nikakvu tradiciju po tom pitanju, 1991. godine u Karlovcu je otvorena privatna fabrika „HS Produkt“, koja je u međuvremenu izrasla u jednog od najvećih proizvođača pištolja u svetu. Godišnje proizvede skoro 600.000 pištolja vrednih 100 miliona evra, a na američko tržište plasira 200.000 komada godišnje.

Krajem decembra 2015. godine, direktor „Zastava oružja“ žalio se da Srbija zbog malih ulaganja gubi trku u proizvodnji oružja. Zastarela kragujevačka tehnologija je išla na ruku hrvatskoj firmi koja je tada mesečno proizvodila 40.000 najsavremenijih pištolja, 20 puta više od „Zastava oružja“. Zato teško da sindikalci „Zastavinih“ oružara mogu da se nadaju izuzeću kada je u pitanju primena novog zakona.

Miloš - terensko oklopno vozilo namenjeno za izviđačka, patrolna i specijalna dejstva, zaštićeno od protivtenkovskih mina - Sputnik Srbija
Za odbrambenu industriju injekcija od 43 miliona evra

Ono što bi pak bilo realno, prema rečima Jekića, jeste da zaposleni u namenskoj konačno budu izuzeti sa spiska korisnika javnih sredstava zbog čega im se već treću godinu smanjuje plata.

„Ministar odbrane Aleksandar Vulin je u januaru najavio da ćemo u martu biti skinuti sa tog spiska, ali se to još nije dogodilo. Mi ne dobijamo budžetska sredstva za plate. Koliko napravimo i prodamo, time i raspolažemo i besmisleno je što imamo tretman korisnika javnih sredstava, iako to nismo“, istakao je Jekić za Sputnjik.    

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala