Bitka za Vanuatu: Ko kontroliše ovo ostrvo, njegov je ceo Pacifik

© REUTERS / Li Gang/XinhuaKineski predsednik Si Đinping sa posadom broda Čangša u Južnokineskom moru
Kineski predsednik Si Đinping sa posadom broda Čangša u Južnokineskom moru - Sputnik Srbija
Pratite nas
Početkom aprila pojavili su se izveštaji da Kina planira da izgradi vojnu bazu u Pacifiku. Da li su ti izveštaji samo „lažne vesti“, ili smo svedoci rane faze regionalnog obračuna između zapadnih sila i Kine?

 

Kineska flota - Sputnik Srbija
I lažna kineska vojna baza uzdrmala Pacifik

Nepotvrđene glasine o kineskoj bazi u Pacifiku prvo je preneo „Ferfaks“, koji se pozvao na neimenovane izvore, uz napomenu da do formalnog predloga još nije došlo. Ipak, u izveštaju se navodi da je mogućnost izgradnje kineske baze u blizini Australije bila tema sastanaka „na najvišem nivou u Kanberi i Vašingtonu“.

Prema tom izveštaju, baza na manje od 2.000 kilometara od australijske obale bi Pekingu „omogućila da pokaže vojnu moć u Pacifiku i tako poremeti dugoročnu ravnotežu u regionu, čime bi potencijalno uvećala rizik sukoba između Kine i SAD“.

Ovde je reč o ostrvskoj državi Vanuatu, koja ima veoma bliske odnose s Kinom. Upravo ta zemlja je jedna od retkih koja je otvoreno podržala Kinu kada je izgradila veštačka ostrva u Južnokineskom moru, što je kod većine zapadnih zemalja, uključujući Australiju, izazvalo veliku zabrinutost.

Kina je Vanuatuu donirala i vojna vozila, uložila je milione dolara u infrastrukturu, a na Kinu otpada više od polovine spoljnog duga Vanuatua od 440 miliona dolara.

Kao što se moglo i pretpostaviti, mogućnost izgradnje kineske vojne baze naišla je na osudu američkih saveznika u regionu, posebno Novog Zelanda i Australije.

Kineska podmornica - Sputnik Srbija
Kina se približava Australiji — otvara vojnu bazu u Pacifiku

Australija bi tu mogućnost mogla da iskoristi kako bi opravdala obnovu sopstvene militarističke spoljne politike. Australija je, primera radi, prošle godine slala bojne brodove u Južnokinesko more, a pre samo nekoliko meseci otvoreno je najavljivala slanje još više plovila kao odgovor na „kinesku ekspanziju“.

Iz Australije je prema Južnokineskom moru isplovio britanski bojni brod „HMS Saderlend“, a Amerika je u iste vode slala vojne brodove prošlog meseca, kao i u januaru. Osim toga, Trampov predlog za ambasadora u Australiji je poznati antikineski jastreb Hari Haris.

U znak solidarnosti s Australijom, premijerka Novog Zelanda Džasinda Ardern se javno usprotivila „militarizaciji“ Pacifika. Zamenik premijera Vinston Piters, poznat po zveckanju oružjem prema Kini, rekao je da Novi Zeland mora da se „istakne“ i da „uradi mnogo više u Pacifiku“.

On je pozvao i na nove velike investicije u pacifički region, čime se dodatno udaljio od učešća Novog Zelanda u kineskom monumentalnom projektu Puta svile, iako je prethodna Vlada Novog Zelanda već potpisala memorandum o razumevanju u vezi s tim projektom.

Celu priču o ovoj bazi demantovale su i Kina i Vanuatu.

© REUTERSKineski brodovi i avioni tokom vežbi u Južnokineskom moru.
Kineski brodovi i avioni tokom vežbi u Južnokineskom moru. - Sputnik Srbija
Kineski brodovi i avioni tokom vežbi u Južnokineskom moru.

„Niko u Vladi Vanuatua nikada nije razgovarao o bilo kakvoj kineskoj bazi u Vanuatuu. Mi smo nesvrstana zemlja. Ne zanima nas militarizacija“, rekao je ministar spoljnih poslova Vanuatua Ralf Regenvanu.

Vojne vežbe Rusije i Kine Mirnodopska misija-2009 - Sputnik Srbija
Američka greška u koracima: Novi savez Rusije i Kine — zbog Tajvana

Kina je ovaj izveštaj otpisala kao „lažne vesti“.

U tekstu za RT, novozelandski analitičar Darijus Šahtamasebi pita se: „Ako su i Kina i Vanuatu negirale celu priču, šta se onda dešava? Slučaj zatvoren, zar ne?“

Kina je do sada imala samo jednu bazu izvan svoje teritorije, i to u Džibutiju, na Rogu Afrike. Formiranje te baze navodno predstavlja „prvi biser u ogrlici“ koja nastaje na morskoj ruti koja povezuje Kinu i Bliski istok.

Prema pisanju lista „Diplomat“, postoje „kredibilni izveštaji“ prema kojima Kina planira otvaranje vojnih centara na lokacijama kao što su Istočni Timor, Azurska ostrva u središtu Severnog Atlantika, u zalivu Valvis (Namibija) u Južnom Atlantiku, kao i u Gvadaru (Pakistan), a navodno i u Šri Lanki.

Kineski vojni zvaničnici, kao i predstavnici Pakistana, negirali su plan o izgradnji baze u luci Gvadar u Baludžistanu, iako su prvobitne spekulacije došle od kineskih vojnih zvaničnika, a ne od zapadnih medija.

„Zvuči poznato?“, piše Šahtamasebi.

Da se vratimo temi Vanuatua. „Ferfaks“ navodi da bi kineski projekat u toj ostrvskoj državi „verovatno bio sproveden postepeno“, a počeo bi sporazumom prema kojem bi kineskim bojnim brodovima bio omogućen pristup lukama u Vanuatuu, uz održavanje i sipanje goriva.

U izveštaju se dodaje i da je Kina već uložila velika sredstva u novo pristanište na ostrvu Espiritu Santo, što je naročito izazvalo zabrinutost Australijanaca.

© AP PhotoAmerički avioni kod Vanuatua tokom Drugog svetskog rata.
Američki avioni kod Vanuatua tokom Drugog svetskog rata. - Sputnik Srbija
Američki avioni kod Vanuatua tokom Drugog svetskog rata.

Ovde stvari postaju interesantnije. U Luganvilu na ostrvu Espiritu Santo bila je smeštena jedna od najvećih vojnih baza u celom Pacifiku tokom Drugog svetskog rata. Geostrateški značaj tog ostrva teško može biti prenaglašen. Onaj ko kontroliše Vanuatu, kontroliše vazdušnu i morsku putanju između Amerike i Australije. To je prelomna tačka ne samo za SAD, nego i za njihove lokalne saveznike Australiju i Novi Zeland.

Kineski mirotvorci spremaju se da krenu na misiju UN u Sudan - Sputnik Srbija
Odgovor Kine na američku vojnu moć

Podsećanja radi, upravo Amerika ima blizu 1.000 baza širom sveta, uključujući i baze u pacifičkoj regiji. Ni Australija ni Novi Zeland, međutim, nijednom nisu kritikovali američko vojno prisustvo u regionu, kao ni bilo gde u svetu.

Šahtamasebi podseća i na reči analitičara lista „Diplomat“ Dejvida Brustera, koji je poslužio kao glas razuma u celoj priči o militarizaciji Pacifika.

„Bez obzira na to da li je priča o Vanuatuu tačna ili ne (a verovatnije je da nije), Australija bi morala da bolje razume sve izraženije kineske interese u Južnom Pacifiku. Ako Australija sebe vidi kao regionalnog lidera, onda mora da pokaže liderstvo u izbegavanju militarizacije Južnog Pacifika. Umesto što izoluje Kinu, Australija bi trebalo da nađe način da sarađuje s Kinom tako da ne ošteti australijske strateške interese. Ova pitanja neće nestati sama od sebe“, piše Bruster.

„Kada bi samo Zapad prihvatio Brusterove savete, region bi mogao da izbegne očekivanu katastrofu“, zaključuje Šahtamasebi.

 

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala