Povratak „otpisanih“: Hoće li u „drugom filmu“ biti i — žutih barona

© AFP 2023 / ANDREJ ISAKOVICDSS, radikali i pokret Dveri sa ogromnim problemima međusobne saradnje
DSS, radikali i pokret Dveri sa ogromnim problemima međusobne saradnje - Sputnik Srbija
Pratite nas
Demokratska stranka je od najmoćnije na srpskoj političkoj sceni nakon poslednjih parlamentarnih izbora došla do toga da jedva pređe cenzus. Prošli su kroz mnoge podele i cepanja. Može li ponovno okupljanje stranaka nastalih iz DS da joj povrati staru slavu?

Šest godina pošto je izgubio na predsedničkim izborima i četiri godine pošto je napustio Demokratsku stranku (DS), Boris Tadić, nekadašnji lider DS, a sadašnji lider Socijaldemokratske stranke, pozvao je bivše lidere DS da sednu za pregovarački sto i obnove staru demokratsku stranku.

„Pozivam sve bivše lidere DS da odmah nakon izbora sednemo za pregovarački sto jer jedino ljudi koji su vodili DS u prošlosti, jedino ta stranka je bila sposobna da obezbeđuje velike pobede i ovog trenutka nema bolje alternative za sve naše građane i za čitav naš region“, rekao je Tadić.

Tadić je pitanje ujedinjenja nekada vodeće srpske opozicione ali i vladajuće stranke, koja je svojom aktivnošću obeležila kako period vladavine Slobodana Miloševića tako i prvih dvanaest godina postpetooktobarske Srbije, aktuelizovao uoči izbora u Beogradu, zakazanih za 4. mart.

Može li se ujedinjenjem rascepkane DS stvoriti moćan opozicioni blok i može li DS povratiti svoju staru slavu? 

Ma koliko Tadićev apel zvučao cinično, s obzirom na to da je on stranku napustio u teškom momentu, ostaje činjenica da je Tadić od DS napravio najveću stranku, kaže novinar Zoran Panović. U Tadićevo vreme DS je, kako kaže, postala partijska snaga koja je mogla da se institucionalno i izborno nosi sa radikalima i socijalistima.

Plakati SNS-a izlepljeni u Beogradu - Sputnik Srbija
Ističu minuti do ključne odluke naprednjaka — ko pobeđuje, a ko doživljava fijasko

„Sa te strane, bilo bi dobro da se DS obnovi, da ponovo postane velika, s time da to bio elegantan način da se mnoge nekadašnje vedete DS, takozvani ’žuti baroni‘, elegantno povuku iz politike. I ono što Vučić stalno govori — da su svi ujedinjeni protiv njega — oni to nisu. Kada bi se DS ponovo sastavila, onda bi zaista bili ujedinjeni, i to je opasnost za SNS“, kaže Panović.

On dodaje da su mnogi članovi DS, bivši i sadašnji, izgubili samopouzdanje.

„Pogledajte Dačića, njemu uopšte nije problem da kaže mi smo ’crveni‘, i čak da na tome profitira. Nikada mi nije bilo jasno zašto ovi ne kažu — mi smo ’žuti‘ i idemo kao ’žuti‘ i pobedićemo vas kao ’žuti‘. Naprednjaci su im to namestili kao neku vrstu uvrede, ne znam zašto je prihvataju tako“, objašnjava Panović.

Ono što je bitno jeste da se popuni politički prostor u centru političkog spektra, dodaje Panović. Bitno je popuniti prostor koji može da se kreće levo i desno od centra političkom partijom, ne koalicijom ili pokretom, napominje on, i da ta stranka, bez obzira hoće li se zvati DS ili ne, ima, kako kaže, idejni kontinuitet stare DS.

„Pokazuje se da na tom prostoru političke scene postoje samo dva-tri polja koja popunjavaju određene partije ili se banalizuju sa ovako rasplinutim partijama. To je suština cele priče“, kaže Panović.

Eventualnim ujedinjenjem stranaka nastalih iz DS mogu se stvoriti preduslovi da se opet stvori jedna snažna stranka, kaže izvršni direktor CESID-a Bojan Klačar. Bilo bi neoprezno prognozirati da bi brzo mogla da vrati staru slavu, ali Tadićev apel je prvi korak ka stvaranju jake i profilisane DS, dodaje on.

„Poslednjih nekoliko godina jasno je da više nije dovoljno da se pojedine stranke spoje u koaliciju, već da mora da dođe do suštinskog ukrupnjavanja — da sve stranke koje su nastale iz DS u nekom momentu probaju da se nađu na istom mestu“, kaže Klačar.

On napominje da objedinjavanje stare DS neće biti lak proces, jer, kako kaže, veliki broj bivših lidera DS nema ni ambicija niti ideja da se vrate u DS. U tu grupu spadaju Dragan Đilas i Vuk Jeremić.

Miroslav Ilić - Sputnik Srbija
Putinu bih pevao džabe: „Polomiću čaše od kristala“ (video)

Međutim, dobar je signal za sve nekadašnje birače DS da se o obnovi stranke razgovara, a takođe je dobar signal da lideri pokušavaju da stvore alternativu vladajućoj SNS, objašnjava Klačar:

„Umnogome će na te procese uticati rezultati beogradskih izbora. Ukoliko bi ti rezultati bili dobri, pružili bi dodatni impuls da se ti procesi ubrzaju. Ukoliko bi napravili loš rezultat na beogradskim izborima, to bi neke stvari sasvim sigurno vratilo korak unazad“.

U sadašnjoj situaciji, kada su stranke nastale od DS toliko fragmentirane, nijedna od njih ne može, dodaje Klačar, da postane ozbiljan protivnik SNS, niti ijedna od njih na duži rok ne može da dođe na vlast, ukoliko se ne napravi, kako kaže, ozbiljna politička organizacija.

„DS je i dan-danas, bez obzira na to što je izgubila sjaj koji je imala u prošlosti, i iza SNS, jer SNS je, faktički, jedina stranka koja zadovoljava neke osnovne kriterijume koje ozbiljna organizacija treba da ima“, zaključuje Klačar.

Demokratska stranka, čiji je rad posle 1947. obnovljen 1989, najstarija je stranka u Srbiji sa političkom tradicijom čiji koreni sežu do 1919, kada je osnovana.

Ono po čemu je ova stranka različita od toliko drugih stranaka u Srbiji jeste da je promenila najviše predsednika (Dragan Šutanovac je šesti predsednik DS od obnove rada), ali i po tome što su se, od početka opozicionog delovanja, iz nje izdvajale mnoge frakcije. Međutim, nijedna od njih nije postala uspešnija od DS.

Cepanja DS počela su od 1991, kada se izdvojila grupa intelektualaca na čelu sa Kostom Čavoškim i Nikolom Miloševićem, koji su osnovali Srpsku liberalnu stranku. Nedugo potom, Vojislav Koštunica sa istomišljenicima osniva DSS.

Formiranje DSS jedino je cepanje DS koje zapretilo da ugasi DS, međutim, DS se, na čelu sa Zoranom Đinđićem, ubrzo konsolidovala i postala zamajac borbe protiv Slobodana Miloševića. Koliko je ličnost Vojislava Koštunice bila od presudnog značaja za pobedu na izborima 24. septembra 2000, toliko je energija Zorana Đinđića i stranačka mašina koju je stvorio bila važna za pobedu 5. oktobra.

Odlasci su se nastavili i posle 2000. Posle atentata na Zorana Đinđića, stranku napušta Čedomir Jovanović, koji formira Liberalno-demokratsku partiju, a bivši premijer Zoran Živković desetak godina kasnije formira Novu stranku.

Vojislav Koštunica, Boris Tadić i Vuk Jeremić - arhivksa fotografija - Sputnik Srbija
Srbija je čudo: Cele stranke nestaju preko noći, a šta nas tek čeka...

Bivši potpredsednik DS Dušan Petrović formirao je stranku Zajedno za Srbiju, koja je trenutno na vlasti u Šapcu, Janko Veselinović formira Pokret za preokret, a Borko Stefanović Levicu Srbije.

Boris Tadić je iz DS izašao posle izbornog poraza 2012, kada je osnovao SDS, ali ni njegovi naslednici na mestu predsednika DS nisu prošli mnogo slavnije — iz stranke je istupio i Dragan Đilas, dok je Bojan Pajtić ostao član DS. Narodna stranka Vuka Jeremića, osnovana prošle godine, najmlađa je stranka nastala iz DS.

Nekada najmoćnija stranka srpske političke scene, na poslednjim parlamentarnim izborima 2016. osvojila je svega 6,4 odsto glasova.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala