Tim povodom potpredsjednik Skupštine Crne Gore Genci Nimanbegu saopštio je da pozdravlja sve političke dogovore koji idu u smjeru saradnje albanskih političkih subjekata u Crnoj Gori i da platformu četiri albanske stranke u Tuzama ne vidi kao miješanje Tirane u unutrašnje političke prilike, već isključivo, kao ustavnu obavezu Albanije prema svojim sunarodnicima koji žive van njenih granica.
„Principijelni dogovor sastavila su četiri politička predstavnika i potpisan je u Podgorici, dok je Ambasada Albanije u Podgorici pozdravila takav vid saradnje. Nijesam učesnik tih dogovora, ali kao nosilac liste koalicije ’Albanci odlučno‘, imao sam obavezu da radim na saradnji između AA i DUA, koja nažalost nije rezultirala koalicijom bar ovih subjekata. Svakako ovo ne smatram miješanjem Albanije u unutrašnje političke prilike u Crnoj Gori. U Ustavu Albanije, Vlada ima obavezu da brine o svojim sunarodnicima van Albanije“, kazao je Nimanbegu.
Ono što je već više od deceniju veoma indikativno u političkom životu Crne Gore, jeste da su za vlasti u Podgorici uvijek bile dobrodošle sugestije od komšija, ukoliko su u pitanju Tirana, Sarajevo ili Zagreb, dok je svaki, makar i stidljivo plasiran signal iz Beograda, tretiran kao nepoželjno, pa čak i neprijateljsko miješanje u unutrašnje stvari zemlje.
Pravi razlog za takvo stanje analitičar Dragan Rosandić, nažalost vidi u takozvanoj „novoj koncepciji antisrpstva“ u Crnoj Gori, u kojoj je, kako za Sputnjik ocjenjuje, „Beograd uvijek ključni problem“, dok, nasuprot tome, svi ostali imaju prilično otvoren prostor za razne vrste političkih uticaja.
„Nažalost, kod nas je glavni problem uvijek Beograd. Inače, poznato je da svi ostali mogu da se uključuju u izborne procese u Crnoj Gori, iz Sarajeva, iz Tirane, iz Ljubljane, iz Zagreba, odakle god hoćete iz inostranstva. Uvijek se pojavljuju strani mentori koji daju podršku, sugerišu u skladu sa njihovim interesima, da li o učlanjenju u NATO, u Evropsku uniju. Tako da je uvijek problem Beograd“, primjećuje Rosandić.
„Mi smo imali mnogo primjera u prošlosti, pa čak se i otvoreno pričalo da kada su bili ključni izbori ili referendum, da su Bošnjacima stizale poruke direktno iz Sarajeva. Čak se navodno i spekulisalo da su se uoči izbora postavljale zastave na minaretima i džamijama po Crnoj Gori, što je trebalo da sugeriše za koga treba glasati“, precizira Rosandić.
Kada je u pitanju uticaj Tirane na albanske partije, naš sagovornik je pri stavu da je to „problem koji u Crnoj Gori postoji odavno“, i da je on samo plod „novog političkog opredjeljenja režima“ u Podgorici, koji na taj način propušta poželjne uticaje spoljnog faktora u zemlji.
„Vladu sastavljaju obično iz inostranstva. Prvo Vašington i Brisel, pa onda njihovi regionalni igrači na terenu, jer je čitav region nažalost pokriven od strane Zapadnog faktora. Sa druge strane, imate apsurd da ako dođe kakva sugestija iz Rusije, to je već teška jeres. To je onda već ’državni udar‘, antievropsko, i anticivilizacijsko ponašanje. Tako da nažalost živimo jedan život marionetske države i svi to znaju i ovdje i napolju i to će vjerovatno trajati sve dotle, dok se mi valjda sami ne otrijeznimo“, zaključuje Rosandić.