Zašto Putin zaslužuje „Nobela“ za ekonomiju

© Sputnik / Aleksandar MilačićMomir Bulatović
Momir Bulatović - Sputnik Srbija
Pratite nas
Dugo su svjetski mediji glavnog toka širili iluziju da postoji Nobelova nagrada za ekonomiju. Istina, i ova je nagrada dodjeljivana u Švedskoj, sa istim imenom (i novčanim iznosom) i na slično pompezan način.

Nedavno su dvojica istoričara ekonomije, Avner Ofer i Gabriel Soderberg, objavili knjigu „Faktor Nobel“, kojom su definitivno raskrinkali ovu smišljenu ujdurmu Centralna banke Švedske. Ovo je djelo uspjelo da dopre do široke javnosti, iako je u odnosu na iste tvrdnje brojnih prethodnika, došlo sa značajnom docnjom. Izgleda, konačno, da se brojne istine vezane uz neoliberalnu kapitalističku kontroverzu, ne mogu više sakrivati.

Herta Miler - Sputnik Srbija
Iii... Nobelova nagrada za mržnju prema Srbima i Rusima ide u ruke...

Komitet plaćen od Centralne banke Švedske, koji dodjeljuje nagradu za ekonomiju pod imenom Alfred Nobel, u dosadašnjem radu je izabrao 76 laureata. Čak njih 28 su sa Čikaškog univerziteta, rodnog mjesta neoliberalne ekonomske škole sa Miltonom Fridmanom (nagrađenim 1976. godine) kao guruom. Osamdeset odsto dobitnika su Amerikanci, a samo sedam odsto njih nisu sa Zapada. Među njima ima samo jedna žena.

Najbolji primjer rada ovog Komiteta desio se 1997. godine kada su nagrađeni Majron S. Šols i Robert C. Merton, profesori sa univerziteta Stenford i Harvard. Njihov rad je dokazivao da je moguće sasvim izbaciti rizik od neplaćanja, odnosno da se odredi takva hartija od vrijednosti koja nikada neće proizvesti gubitak usljed nečijeg neplaćanja dospjelih obaveza. U tim godinama je Švedska centralna banka nagradila ukupno šest ekonomista čiji su radovi dokazivali da savremeno tržište i moćni kompjuteri eliminišu finansijski rizik.

Ljepota ovakve besmislice se pokazala već naredne 1998. godine spektakularnom propašću LTCM (Long Term Capital Menagement), investicionog fonda kojim su upravljala imenovana dvojica „Nobelovaca“ i još 25 doktora ekonomskih nauka. Fond je uložio 12 miliona dolara da bi na kraju imao u posjedu 30 milijardi bezvrijednih vrijednosnica, koje su kasnije, prilikom njegove propasti, pod garancijom američkog FED-a, bile otkupljene za 3,6 milijardi. Ko ovakvu „nauku“ bude objasnio, zaslužiće pravog „Nobela“.

Momir Bulatović - Sputnik Srbija
Ko je zli kralj planete

Kada bi bila ustanovljena prava svjetska nagrada za ekonomiju, u posljednjih dvadeset godina, njen najzaslužniji dobitnik bi morao biti Vladimir Putin, predsjednik Ruske federacije. Rusija je, divljim nametanjem i kopiranjem neoliberalnog kapitalizma do 1999. godine bila dovedena do ruba ekonomske i ukupne državne propasti. U ekonomskoj istoriji ne postoji sličan primjer osiromašenja i pljačkanja jedne države, a da uzrok tome nije bio rat ili prirodne napogode, kao što je bio slučaj sa Rusijom prije predsjednika Putina.

U takvim okolnostima on je kreirao i sproveo nacionalnu ekonomsku politiku, koja je u nevjerovatno kratkom vremenu povratila snagu ruskoj ekonomiji, ulila povjerenje građana u svoju državu i obnovila neupitan ugled Rusije u međunarodnim odnosima. Svi objektivni ekonomski parametri, iz prošlog i sadašnjeg vremena, dokazuju ovu tvrdnju. Rast standarda stanovništva, demografski oporavak, brz razvoj u svim, a posebno u visokotehnološkim oblastima, mjerljiv su rezultat ovih politika.

Na drugom mjestu za svjetsku nagradu za ekonomiju moralo bi se naći rukovodstvo NR Kine sa svojim ogromnim doprinosom rastu svjetske privrede i trgovine i borbi protiv siromaštva i gladi u svijetu. Slijedila bi je Indija, pa…

Ali, nijednu od ovih nespornih činjenica Komitet plaćen od strane Centralne banke Švedske ne smije da vidi, a kamoli da uvaži. Budući da je tako, zašto bi i jedan ozbiljan čovjek obraćao pažnju na to šta ta družina „Nobelovaca“ radi i kome daje priznanja i pare.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala