On je predstavljen kao neodgovorni ludak, koji ugrožava živote samih Amerikanaca, pa je stoga njegovo ubistvo, a usput i uništenje cijele njegove države, sa svim njenim stanovnicima, ne samo nužan, već i plemenit cilj.
Da bi zlo bilo veće, iza ovakve prijetnje aktuelnog prvog čovjeka SAD, izgovorene baš za govornicom Ujedinjenih nacija, stoji ne samo mogućnost ostvarenja, već i neki prethodni pokušaji. Naime, prije 65 godina, Amerika je na ovu državu izručila više bombi negoli na Japan tokom cijelog Drugog svjetskog rata, gotovo je u potpunosti razorila i ubila više od tri miliona ljudi. U sumanutom naumu da posao dovede do kraja i dokrajči ovaj nečuveni masakr, Ameriku su tada spriječile Kina i Sovjetski Savez (današnja Rusija), najodlučnije zaprijetivši vojnom intervencijom.
Brojni Amerikanci, u blaženom neznanju kojem su se prepustili, ne znaju ništa o ovoj epizodi iz svoje „slavne“ prošlosti. Stoga im je i mnogo lakše predstaviti Sjevernu Koreju i njenog lidera na način kako to čini američka „duboka država“. Veoma je korisno ubijediti sopstveni narod da hidrogenska bomba iz Sjeverne Koreje samo što nije pala na njegovu glavu. Zato se ne smije štedjeti na vojnim programima, a mora se pristati na ograničenje ljudskih prava i sloboda u svojoj državi.
Ali, kao da nuklearne bombe nisu dovoljne. Posljednjih mjeseci se naširoko raspravlja o sajber-ratu kojim se Sjeverna Koreja suprotstavlja orkestriranim prijetnjama napada. Američka javnost se podsjeća da je, novembra 2014. godine, kompanija „Soni“ pretrpjela hakerski napad u cilju spriječavanja distribucije filma „Intervju“, grube parodije na račun Kim Džon Una. „Soni“ je konstatovao učinjenu štetu i, faktički, odustao od distribucije filma.
Nadalje, iznose se primjeri sajber-napada na berzu u Južnoj Koreji, programe ATM mašina (bankomata) uz krađu ogromnog broja personalnih podataka i mogućnost uzimanja novca sa računa građana. Agencija za nacionalnu bezbjednost Amerike (NSA) nedavno je izrazila vjerovanje da hakeri iz Sjeverne Koreje stoje iza napada virusom „WannaCry“.
Ovaj virus zaključava hard disk kompjutera i traži nadoknadu od trista dolara, izraženu u bitkojnima (najpopularnijoj svjetskoj kriptovaluti) da bi se odblokirao. Pričinjena šteta, kažu američki stručnjaci za kompjutersku bezbjednost, nije bila velika (svega 140 hiljada dolara), ali upozoravaju da ova epizoda pokazuje da „ne postoje linije koje Sjeverna Koreja neće preći“. Konačno, vodi se rasprava o bojazni da, preko samog bitkojna, Sjeverna Koreja praktično obesmisli stroge sankcije koje prema njoj primijenjuje globalni bankarski sistem.
Da bi se kompletirala ratna retorika, saopštava se da elitna hakerska jedinica unutar Vojske Sjeverne Koreje, „Jedinica 180“, broji oko šest hiljada kompjuteraša, a druga, „Jedinica 121“, svega njih 1.800. Međutim, kažu, jako su opasni jer djeluju preko servera drugih zemalja kao što su Kina, Malezija i neke lokacije u Istočnoj Evropi. Ruski hakeri su, ovom prilikom, bili izostavljeni.
Pitanje šta je od svega ovoga istina, a šta nije, ovdje nema nikakvog značaja. Suština je u pronalaženju krivca za sve što se dešava, ili će tek nastupiti. Stoga, sve buduće pljačke u sajber-svijetu (a više je nego sigurno da će ih biti mnogo) bivaju olakšane. Ko god da ih počini, zna se ko će biti jedini krivac. Zli kralj sajber-svijeta — Kim Džong Un. A ako je on makar i dijelom zaslužan za hajku koja se digla na njega, valjalo bi ga ohrabriti da nastavi tim putem. Bolje to nego hidrogenska bomba.
