Katastrofalna nesreća koja je zadesila putnike broda Titanik te davne 1912. godine do danas nije u potpunosti razjašnjena.
Desetog aprila 1912. godine tačno u podne, Titanik je isplovio iz Sauthemptona prema Njujorku, a pet dana kasnije potonuo je u katastrofalnoj nesreći.
Od tada pa do danas postojale su razne priče i teorije o potonuću Titanika, a među njima se najčešće provlačila priča o pronalasku tela bogataša iz hladnih voda severnog Atlantskog okeana i odgurivanju tela siromašnih.
Do danas je veoma mali broj tela pronađen u moru i olupini broda koja se i dalje nalazi na dnu okeana.
I reditelj filma „Titanik“ Džejms Kamerun govorio je o ovom „fenomenu“ pojasnivši kako se 33 puta spuštao do olupine i kaže da nikada nije vidio nijedan ostatak ljudskog tela. More je sačuvalo odeću, obuću i lične stvari mnogih putnika, ali nijedan kostur nije viđen u olupini Titanika. Stručnjaci su pojašnjavali kako se tela u unutrašnjosti broda zbog manjih količina kiseonika sporije raspadaju, ali niko od istraživača i stručnjaka za Titanik u njemu nije pronašao nijednu ljudsku kost.
Neki ovo objašnjavaju velikom olujom koja je tela jednostavno odbacila miljama daleko od mesta gde je Titanik potonuo, dok neki veruju da su tela jezivom snagom prirode jednostavno nestala.
