Nije samo Prevlaka u pitanju, tu je i Tirana koja u dječjim udžbenicima crta mape gdje su Ulcinj, Tuzi, Rožaje, Plav, Gusinje i Petnjica u granicama Albanije, kaže politički analitičar, publicista i bivši dugogodišnji dopisnik DAN-a iz Moskve Vojin Grubač.
„Politička Tirana je naočigled svih već nacrtala Musolinijeve granice posred Crne Gore, pa i srednjoškolce pripremaju za te ’svijetle događaje‘ koji predstoje. Prevlaka je samo sitna riba u tom mutnom moru“, podvlači Grubač.
Grubač za Sputnjik kaže da je stavljanje Prevlake pod punu kontrolu Hrvatske, sa dilemom da li se u Bokokotorski zaliv može nesmetano uploviti bez dozvole hrvatske strane, samo jedan od rezultata referenduma o državnoj nezavisnosti Crne Gore, održanog 21. maja 2006. godine.
„Da bi obezbijedili uspjeh referenduma, što je bilo moguće jedino preglasavanjem većinskog pravoslavnog stanovništva, koje je dvotrećinski bilo za zajedničku državu, a koje je i istorijska osnova nastanka i postojanja Crne Gore, suverenističke vođe pravoslavne provinijencije su trgovale sa svima, pa i sa crnom đavolom“, objašnjava Grubač.
Tako je, prema njegovim riječima, današnja nezavisna Crna Gora proizvod sa jedne strane „etničke trgovine sa manjinskim narodima“, i sa druge strane „trgovine sa Sarajevom, Zagrebom, Prištinom i Tiranom“, pa su nemajući većinsku podršku pravoslavnih Crnogoraca i Srba, suverenističke vođe bile primorane da pristaju na sve.
Cijena tako neadekvatne težnje ka državnoj samostalnosti Crne Gore, kako ocjenjuje Grubač, bila je ogromna, pa će se, kako predviđa, tek vidjeti šta je sve preuzeto kao obaveza da bi se stvorila ovdašnja Crna Gora kao jedna „ekonomski neodrživa država“, i „Eldorado za gramzive i ohole".
U tom smislu Grubač primjećuje da je dobijeno međunarodno priznanje Crne Gore, nesporno i neizmjenjivo, ali bez suštinske „suverenosti i nezavisnosti koje nikad neće biti“.
Grubač takođe podsjeća na nedavnu izjavu premijera tkz. Republike Kosovo Ramuša Haradinaja, o neophodnosti da Crna Gora ustupi teritorije Kosmetu, koja se po njemu, uslovno može staviti u okvire „pobočnih referendumskih obaveza“, nedogovorenih, ali podrazumijevajućih prema OVK.
„Podsjetimo se da je pred referendum, 2. aprila 2006. godine Adem Demaći, politički lider terorističke organizacije Oslobodilačka vojska Kosova (OVK), novinarima saopštio „da će glasovi Albanaca na crnogorskom referendumu prevagnuti i donijeti joj nezavisnost!”, referiše naš sagovornik.
Da je crnogorska vlast nešto dužna Albancima, direktno je rekao i albanski premijer Edi Rama, napominje Grubač, i to nedavno, tačnije 12.4.2017. godine za televiziju „Teuta“.
„Rama je rekao sledeće: Ulaskom u vlast Albanci su po drugi put spasili Crnu Goru. Prvi put su to učinili podrškom na referendumu, a drugi put kada su podržali koaliciju koja se zalaže za ulazak u NATO i EU“, naglašava Grubač.
U tom smislu, naš sagovornik upozorava da svi dosadašnji ustupci, pomoć i „spasavanje“ Crne Gore od strane albanskog faktora na koncu zasigurno zahtijevaju i kontraustupke. A ukoliko želimo da saznamo kakve – u tom slučaju je najbolje, sugeriše on, da „pogledamo albanske udžbenike“.
Na kraju Grubač zaključuje da se ne može sa „lošim namjerama prema ogromnoj većini državotovornog pravoslavnog stanovništva Crne Gore dostići bilo kakav cilj, a da to bude bez teških posledica“.
„Ko neće brata za brata, imaće tuđina za gospodara, stara je pogovorka. Zato, nemojte se čuditi šta se sve dešava, čuda su tek naredna“, upozorava naš sagovornik.
