Kako je grof Čartorižski zakasnio u Ameriku i završio u Senti

© FotoSenćanski fotograf Marko Vuković zabeležio je jedan od izleta ruskih emigranata pored Tise. Na fotografiji su članovi čuvenih porodica Čartorižski, Oblenski i Filipenko.
Senćanski fotograf Marko Vuković zabeležio je jedan od izleta ruskih emigranata pored Tise. Na fotografiji su članovi čuvenih porodica Čartorižski, Oblenski i Filipenko. - Sputnik Srbija
Pratite nas
Rusija obeležava sto godina od Oktobarske revolucije. Kada su 8. marta te 1917. godine u Petrogradu izbili nemiri zbog krize u snabdevanju hlebom, posle diverzije na železnici, niko nije ni slutio da će tokom revolucije i građanskog rata koji je usledio poginuti bezmalo 15 miliona ljudi, a tri miliona zauvek napustiti Rusiju.

Kolaps ruske imperije i kraj dinastije Romanov grof Ivan Čartorižski i njegova supruga Suzana dočekali su na letovanju, u Grčkoj. Brzo su shvatili da povratka kući nema. Zato je Ivan odlučio da se sa porodicom ukrca na brod i ode što dalje, u Ameriku. Nesrećom, ili božijom promišlju, zakasnili su na brod.

Ivan Leonovič Čartorižski
Ivan Leonovič Čartorižski - Sputnik Srbija
Ivan Leonovič Čartorižski

Porodica čuvenog grofa tako je, posle meseci putovanja, dospela u Jugoslaviju, prvo u Beograd, zatim Suboticu, a na kraju puta trajno se nastanila u Senti, gde i danas živi njihov potomak, praunuk Jovan. Posle decenija straha i ćutanja, odlučio je da za Sputnjik govori o istoriji svoje porodice, koja je, slobodno možemo reći, oplemenila sever Srbije.

„Pradeda je u gimnaziji u Senti predavao četiri predmeta, fiziku, matematiku, nemački i francuski. Baka je davala časove klavira, a đaci su dolazili ne samo iz Sente, već i iz obližnjih mesta. Pradeda i prabaka imali su petoro dece, jedna ćerka umrla je kad je bila dete, a ostala deca rasula su se po belom svetu, jedna ćerka, Ljolja, živela je u Grčkoj, Lav u Belgiji, Nikola u Los Anđelesu, a moj deda Đura ostao je u Senti“, priča nam Jovan Čartorižski.

Pradeda je umro tri godine pre njegovog rođenja, a deda Đura šest godina kasnije. Ipak, bez obzira na „neprijateljsko“ okruženje u kojem se nerado pričalo o poreklu, Jovan je znao odakle potiče njegova porodica.

„Pokojni otac je bio jako ponosan što je Rus i ja sam od malena znao da sam Rus, samo nisam ništa znao o porodici, kako su moji tu dospeli i kako su živeli“, priseća se Jovan.

Sagovornik Sputnjika Jovan Čartorižski, praunuk grofa Ivana leonoviča Čartorižskog
Sagovornik Sputnjika Jovan Čartorižski, praunuk grofa Ivana leonoviča Čartorižskog - Sputnik Srbija
Sagovornik Sputnjika Jovan Čartorižski, praunuk grofa Ivana leonoviča Čartorižskog

„Otac je bio jako ponosan na svoje poreklo, inače, borio se u Drugom svetskom ratu u partizanima, kao omladinac. Sa prvom generacijom trebalo je da ide u Moskvu na Vojnu akademiju, ali je došao u sukob sa svojim komesarom, bila je to jako zaoštrena situacija u kojoj su ga na kraju degradirali, oduzeli su mu čin“, kaže Jovan.

To što je otac bio u partizanima, za porodicu Čartorižski bila je olakšavajuća okolnost, međutim, tokom Drugog svetskog rata i decenijama kasnije sudbina je ponovo spojila gotovo sve porodice koje su emigrirale iz Rusije. Prvo su strepeli od prolaska Crvene armije kroz ovaj deo Evrope, a kasnije od Komunističkog informacionog biroa.

„Gotovo svakodnevno su upadali u kuće svih Rusa. Odvodili su ih, odnosili onako kako ih zateknu, pa i u donjem vešu. Kad bi baka i mama pitale kad će ih pustiti, rečeno im je da je pitanje kad će se vratiti i da li će se uopšte vratiti. To je bio svakodnevni odgovor. To je bila jedna tortura koja je trajala mesecima. Tako je i nastala velika odbojnost prema tome da se priča o istoriji porodice“, osvrće se Jovan na najstrašnije slike sa kojima je odrastao.

Ikona iz 1791. godine koju je Ivan Čartorižski doneo iz Rusije. Čuvena porodica je donator crkve Svetog Arhangela Mihajla u Senti.
Ikona iz 1791. godine koju je Ivan Čartorižski doneo iz Rusije. Čuvena porodica je donator crkve Svetog Arhangela Mihajla u Senti. - Sputnik Srbija
Ikona iz 1791. godine koju je Ivan Čartorižski doneo iz Rusije. Čuvena porodica je donator crkve Svetog Arhangela Mihajla u Senti.

Rusko poreklo ostavilo je puno gorčine u životu Jovana Čartorižskog, ali su njegov pradeda i njegova prabaka, kao i većina ruskih emigranata, Srbima i drugim narodima u Vojvodini ostavili neprocenjivo blago.

Bili su to izuzetno obrazovani ljudi, koji su se, posle prvih godina lutanja, zaposlili u obrazovnim institucijama i mnogima otvorili put znanja. Grof Ivan Čartorižski doneo je iz Rusije vrednu ikonu iz 1791. godine, a porodica je bila jedan od najvećih donatora Crkve Svetog Arhangela Mihaila u Senti. Rusi su u tom malom mestu imali svoju biblioteku koja i danas čuva vredne naslove čuvenih ruskih pisaca.

Iako mu je otac preneo zanat automehaničara, Jovan je dugo godina bio rukovodilac u komunalnom preduzeću. Sada uživa u penziji, živi za sreću svojih, kako kaže, predivnih ćerki Nataše i Tamare. Na kraju ga pitamo kakav je njihov odnos prema ruskoj tradiciji.

Kuća u Ulici Branislava Nušića br. 1 u kojoj je stanovao Ivan Čartorižski (levo iz 1930. i u sredini iz 1943. godina) i grb porodice Čartorižski .
Kuća u Ulici Branislava Nušića br. 1 u kojoj je stanovao Ivan Čartorižski  (levo iz 1930. i u sredini iz 1943. godina) i grb porodice Čartorižski . - Sputnik Srbija
Kuća u Ulici Branislava Nušića br. 1 u kojoj je stanovao Ivan Čartorižski (levo iz 1930. i u sredini iz 1943. godina) i grb porodice Čartorižski .

„Ne znam koliko one to osećaju, ne znam kako to da formulišem, tražim adekvatnu reč, ima u njima neke gordosti… Tako je, prema Rusiji i Rusima imaju jedan poseban osećaj“, kaže na kraju razgovora za Sputnjik Jovan Čartorižski.

Zahvaljujući internetu, Jovan i njegova supruga pronašli su jedinog potomka čuvene porodice koji živi u Rusiji. Jako bi voleli da se vide s njim u Moskvi, da posete Sankt Peterburg gde se nalazi porodični muzej Čartorižskih, ali im finansije to, nažalost, ne dozvoljavaju.

Inače, procenjuje se da je do 1920. godine u tadašnju Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca došlo oko 50.000 Rusa. Svoj dom ili privremeno boravište pronašli su u Beogradu, Pančevu, Sremskim Karlovcima, Subotici, Beloj Crkvi. Emigranti su uglavnom bili pripadnici intelektualne elite i plemstva. Po popisu stanovništva iz 1922. godine među njima je bilo 12 odsto visoko obrazovanih, a samo 3 odsto bez obrazovanja, dok je u Kraljevini SHS bilo 50 odsto nepismenih.

 

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala