Sputnjik u Izmiru sa sirijskim izbeglicama: U potrazi za novim životom

© Sputnik / Valeriy MelnikovJovana
Jovana - Sputnik Srbija
Pratite nas
Turski grad i istoimena provincija Izmir koja se graniči sa Grčkom i dalje prima veliki broj izbeglica iz Sirije. I dok jedni pokušavaju da započnu život iz početka u Turskoj, drugi sanjaju o odlasku u Evropu, a neki maštaju da se vrate u Siriju.

Brojne izjave turskog rukovodstva posle tenzija koje su se pojavile u odnosima između Turske i EU, dali su povod za diskusije o mogućnosti da Turska upotrebi problem izbeglica kao instrument pritiska na Evropu. Konkretno, Omer Čelik, turski ministar za EU, predložio je da se ponovo razmotri sporazum o izbeglicama koji su zaključile Turska i EU, što je izazvalo burne reakcije kako u turskom, tako i evropskom društvu. Opozicione turske partije pozvale su da se „problem izbeglica ne koristi kao predmet političkog potkusurivanja“.

Migranti u koloni idu prugom - Sputnik Srbija
Sputnjik sa migrantima od Beograda do Budimpešte (1)

U kontekstu ove protivurečne situacije Sputnjik je pripremio seriju ekskluzivnih reportaža o životu sirijskih izbeglica u velikim turskim gradovima, a naši novinari su se kretali putevima kojim su izbeglice išle u bolje sutra sve do potpisivanja sporazuma između Turske i EU.

Reporteri Sputnjika su razgovarali sa izbeglicama koje žive u Turskoj, lokalnim stanovnicima i društvenim organizacijama koje pružaju podršku izbeglima.

Prema podacima Odeljenja za migracije, u Izmiru je registrovano otprilike 107.000 Sirijaca. Reporteri Sputnjika su najpre posetili Basman, deo turskog grada Izmira. U ulici Oteler živi veliki broj sirijskih izbeglica. Sadašnja situacija u poređenju sa onom od pre godinu dana, tiha je i mirna. Vlasnici lokalnih hotela govore da je većina konačišta prazna, nakon potpisivanja sporazuma između EU i Turske. A pre potpisivanja tog dokumenta, migranti su spavali i po hodnicima hotela.

U delu grada oko Džamije Hatunije, u blizini ulice Oteler, živi najveći broj sirijskih izbeglica. U ulici Anafartalar odmah privlače pažnju restorani, poslastičarnice i prodavnice mobilnih telefona gde je sve napisano na arapskom jeziku. Neki od vlasnika tih prodavnica su Sirijci, a shvativši da ih novinari pitaju o svakodnevnom životu, nisu želeli da odgovaraju.

Zastave Turske i Evropske unije - Sputnik Srbija
Da li će EU da skrene s Turskom s pravnog puta i — zaluta

Pomoć izbeglicama u delu grada Kapilar

Prošavši pored pijace koja se nalazi odmah pored Džamije, dolazimo do dela grada Kapilar. Ovde nas je ugostio Jalčin Janik koji rukovodi Domom solidarnosti. Janik smatra sebe Afroturčinom, jer je njegov deda iz Afrike doveden u Tursku kao rob. Pošto kaže da je i on na neki način izbeglica, solidarisao se i organizovao pomoć za Sirijce koji su nagrnuli u Izmir.

„Dom solidarnosti star je 6 godina. Kada su Sirijci počeli da rade ovde, lokalno stanovništvo je negativno reagovalo u strahu za svoja radna meta. Problem sa ilegalnim radnicima prisutan je u celoj Turskoj. Poslodavci koriste ovu situaciju, pa su dodatno snizili i tako niske plate. Lokalni meštani su se vrlo negativno odnosili prema izbeglicama i zato smo mi rešili da otvorimo Dom solidarnosti.

© Sputnik / Valeriy MelnikovU Izmiru je registrovano otprilke 107.000 Sirijaca.
U Izmiru je registrovano otprilke 107.000 Sirijaca. - Sputnik Srbija
U Izmiru je registrovano otprilke 107.000 Sirijaca.

Zajedničkim naporima našli smo prostorije, renovirali ih. Takođe, sredili smo baštu i vrt, organizovali i učionicu za obuke. Sve smo to postigli zahvaljujući radu desetina i stotina dobrovoljaca. Narod se zaista solidarisao sa izbeglicama.“

Prema Janikovim rečima, dešavalo se da za jedan dan u Dom solidarnosti dođe po 80 ili čak i 100 izbegličkih porodica. Ovde su mogli da dobiju sve što im je bilo neophodno — hranu, odeću, lekove, knjige. Ako bi se rat završio, oni bi se svi vratili svojim kućama u Siriju“, zaključuje Janik.

Ne želim da idem u Evropu ilegalnim putem, to može da me košta života

Dok se mi nalazimo u Domu solidarnosti, svedoci smo dolaska sirijskih izbeglica. Većina odbija da govori kada čuje da smo novinari, dok neki rado govore o svojim mukama.

Ahmed (52) iz Alepa kaže da je pre tri godine došao u Gazijantep, a potom u Izmir gde se zajedno sa svojom porodicom naselio u delu grada Agora. Govoreći o tome da on sam ne radi, ali da njegov sin ima posao na gradilištu, Ahmed ističe:

© Sputnik / Valeriy MelnikovU Domu solidarnosti dobiju sve što im je bilo neophodno — hranu, odeću, lekove, knjige...
U Domu solidarnosti dobiju sve što im je bilo neophodno — hranu, odeću, lekove, knjige... - Sputnik Srbija
U Domu solidarnosti dobiju sve što im je bilo neophodno — hranu, odeću, lekove, knjige...

„Život je ovde težak, ali ne želim u Evropu. Posebno ne želim da idem ilegalnim putem, čamcem ili nekim drugim plovilom. To može da me košta života. Zašto bi čovek svesno rizikovao život? Ali ako se rat završi, ja hoću da se vratim u Alep.“

Ako otvore granicu, ja želim u Evropu

Muhamed (23) koji je pre 4 godine došao u Izmir iz sirijskog grada Dejr el Zor izneo je svoje mišljenje:

Policajac proverava pasoš putnice na železničkoj stanici međunarodnog aerodroma u Kopenhagenu, Danska, da bi sprečio ulaz izbeglica u Švedsku. - Sputnik Srbija
Zašto Evropa vraća izbeglice koje je primila

„Naravno da želim da se vratim u svoju domovinu u Siriju, ali ne zna se koliko će još trajati rat. Ako budem imao mogućnosti, želim da odem u Evropu“.

Zašto odlaziti i sve opet počinjati ispočetka?

Avšin Mustafa (35) je posle eksplozije u blizini njene kuće u rodnom gradu Haseku 2012. godine zajedno sa svoje petoro dece izbegla kod rođaka u Izmir. Ona kaže da je veliki broj sirijskih Kurda prešao u Tursku kod rođaka i prijatelja. Njen muž je ostao u domovini, a ona sada radi u fabrici kao švalja i nedeljno dobija oko 82 dolara. Njeno troje dece idu u školu, a 16-godišnji sin pokušava da nađe posao.

„On traži bilo kakav posao, ali tamo gde su i hteli da ga prime, tražili su da radi po 12 sati za svega 40 dolara nedeljno. Da li je to humano?“, pita se ova Sirijka.

Ona dodaje da ne bi htela da se vrati u Siriju, čak i ako se rat uskoro završi:

„Čak i ako se u Siriji jednom završi rat i nastupi mir, ne želim da se vraćam tamo. Sve je drugačije, sve se promenilo, ni naše komšije tamo više ne žive ni rođaci. Ne vidim razlog da se vratim.“

Posle dela dela grada Kapilar, odlazimo u Kadifekale, najstariji deo grada Izmira, gde ima mnogo izbeglica iz Sirije. Deo stanovništva iz okolnih zgrada je raseljen, jer su zgrade bile u lošem stanju. Ipak, vidimo da u tim zgradama žive sirijske izbeglice. Stanovnici kvarta, čuvši da smo novinari, pohitali su da podele svoja iskustva:

Pečat za deportacionu markicu u Nemačkoj - Sputnik Srbija
Mogu li izbeglice da iscrpe Nemačku?

„Vlasti se diče time kako je Turska primila 3 miliona sirijskih izbeglica, ali pogledajte u kakvim uslovima ljudi ovde žive. Da li se ovo može nazvati gostoprimstvom? Žao nam je tih jadnih izbeglica.“

Ako se rat završi, odmah bi se vratio u Siriju

U Kadifekaleu razgovaramo sa 55-godišnjim Hišmanom Abu Ahmadom, koji je iz sirijskog grada Kobanija izbegao u Izmir:

„Nisam želeo da napustim Siriju, ali, nažalost, rat nas je prinudio da odemo. Arapi, Kurdi, Turci, svi smo mi muslimani, svi smo ljudi. Šta hoće od naše jadne domovine? Ako bi se rat završio, ja bih se već danas vratio u Siriju.“

© Sputnik / Valeriy MelnikovJedni sanjaju o novom životu u Turskoj, drugi o odlasku u Evropu, a treći da se vrate u Siriju.
Jedni sanjaju o novom životu u Turskoj, drugi o odlasku u Evropu, a treći da se vrate u Siriju. - Sputnik Srbija
Jedni sanjaju o novom životu u Turskoj, drugi o odlasku u Evropu, a treći da se vrate u Siriju.

Sa porodicom Hašim iz Alepa, koja sada živi u Kadifekaleu, razgovaramo o uslovima života u Turskoj i očekivanjima za budućnost. Semih Hašim (22) je rekao da je on nedavno došao u Izmir kod strica koji se ovde preselio ranije. Semih je u principu zadovoljan životom u Turskoj, radi kao konobar i uči turski jezik. On bi želeo u Evropu, ali samo ako može legalnim putem:

„Nekoliko prijatelja koji su otišli u Nemačku, kažu da je život konforniji nego ovde u Turskoj. Ali ja ne razmišljam o mogućnosti ilegalnog odlaska. Mnoge moje druge prijatelje koji su pokušali ilegalno da pređu u Grčku su uhvatili i deportovali, zato o tome ni ne razmišljam“.

 

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala