Vlada Crne Gore krajem 2016. godine usvojila je dokument prema kojem u saradnji sa kineskom kompanijom „Norinko“ planira da na rijeci Morači izgradi osam hidroelektrana, od kojih pet na glavnom toku rijeke Morače i tri na njenim pritokama (Mrtvici, Sjevernici i Maloj rijeci). Realizaciju projekta izgradnje velikih hidroelektrana, najavljena je kao poduhvat povećanja energetskih kapaciteta i potencijala zemlje, kao i smanjenja gubitka prenosa na električnoj mreži.
Međutim, u koncesionom aktu jasno stoji da će kompanija koja bude dobila koncesiju imati pravo da izvozi energiju koja se proizvede u ovim branama. A takođe, u Crnoj Gori je javna tajna da je osnovna namjera ovog projekta izvoz električne energije putem podvodnog kabla za Italiju, što je svojevremeno potvrdio i italijanski ministar za ekonomski razvoj, koji je izjavio da će ispod Jadranskog mora hiljade kilovata energije biti prenošene između Crne Gore i Italije, kao i da će to pomoći snabdijevanju Italije električnom energijom.
U javnosti su se do sada mogle čuti brojne kritike i insinuacije u pogledu ovog posla, od konstatacija da Vladi u ovom projektu nije stalo do interesa građana, već da ima određene dilove sa predstavnicima stranih interesa u zemlji, pa sve do upozorenja da bi realizacija ovakvog projekta u potpunosti devastirala biljni i životinjski svijet kanjona Morače, trajno narušila klimatsku sliku u Crnoj Gori, a predstavljala bi i smrtnu prijetnju za jedan od najznačajnijih spomenika duhovnosti i kulture — manastir Moraču.
Nosilac najznačajnijeg crnogorskog državnog priznanja —Trinaestojulske nagrade, Prof. dr Aleksandar Čilikov, kaže u razgovoru za Sputnjik da mu je ova ideja dobro poznata još od kraja ’80-ih godina 20. vijeka, kada je vršio funkciju rukovodioca Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture.
„Institucija u kojoj sam radio bezrezervno se protivila takvom projektu, prvenstveno iz razloga zaštite manastira Morače, čija bi fizička egzistencija realizacijom planiranih radova bila potpuno ugrožena“, objašnjava Čilikov.
Profesor Čilikov se prisjeća da je još prije 30-ak godina bila planirana izgradnja četiri elektrane sa vodenom akumulacijom čiji bi nivo bio nekoliko metara ispod platoa na kome je lociran manastir Morača.
„U okviru borbe protiv gradnje elektrana, između ostalog, na moju inicijativu održan je sastanak direktora svih republičkih institucija zaštite sa eks-jugoslovenskog prostora kojom prilikom je proizašao jedinstven zaključak koji se suštinski svodio na konstataciju da manastir Morača formiranjem akumulacije dolazi u poziciju totalnog uništenja izvanrednih spomeničnih i civilizacijskih vrijednosti. Na sreću zaštitara i brojnih intelektualaca iz zemlje i inostranstva, odustalo se od izgradnje elektrana i, bio sam ubijeđen da je time za sva vremena obezbijeđen fizički integritet čuvenog duhovnog, političkog i umjetničkog središta“, naglašava Čilikov.
No prema priznanju našeg sagovornika, izgleda da je i sam bio u teškoj zabludi jer, prema najnovijim informacijama u medijima, kreće se u izgradnju čak osam elektrana u kanjonu Morače, pri čemu nema ni slova po kojim projektima će se raditi i kakve se akumulacije predviđaju.
„Ako bi se zapitali zašto među relevantnim stručnjacima postoji tolika briga za manastirski kompleks Morače, odgovor je veoma jednostavan. Morača, zasnovana polovinom 13. vijeka, ne može se posmatrati samo kao domicilno kulturno dobro jer ona svojim istorijskim i umjetničkim, pa i opštecivilizacijskim značajem zaslužuje status univerzalnog dobra na listi Uneska poput srednjovjekovnog Kotora“, naglašava Čilikov.
U kontekstu planiranih hidroenergetskih realizacija svakako, kako objašnjava naš sagovornik, osim manastira Morače, moraju se pomenuti i opasnosti uništenja jednog vanredno važnog prirodnog ambijenta sa potencijalnim značajnim arheološkim lokalitetima i specifičnim eko-sistemom.
„U razgovorima sa nizom eksperata skrenuta mi je pažnja i na mogućnost opasnosti uništenja biljnih i životinjskih vrsta, izgledne seizmičke probleme i poremećaje koji će se odraziti na funkcionisanje voda Skadarskog jezera, te na još mnoge druge propratne anomalije“, precizira profesor.
„Bez namjere da bilo koga uvrijedim, pogotovo ne u političkoj ravni, imam utisak da planiranje izgradnje elektrana u kanjonu rijeke Morače prati neka vrsta totalne konspiracije, što ni u kom slučaju ne smatram poželjnim. Akcije kojima bi se, duboko sam ubijeđen, uništili neki od najznačajnijih kulturnih i prirodnih dobara Crne Gore moraju biti predmet razmatranja od strane niza eksperata, političkih subjekata, intelektualne elite, nevladinih i ekoloških organizacija, pa i svih socijalnih slojeva crnogorskog društva“, smatra Čilikov.
Pritom, kako dodaje, „sve diskusije moraju biti rasterećene bilo kakvih političkih, konfesionalnih i nacionalističkih konotacija jer je riječ o sudbini univerzalnih vrijednosti“.
„Nakon potpune informisanosti javnosti o karakteru i načinu izgradnje elektrana i izrečenih mišljenja aktera relevantnih profila, s obzirom na značaj problematike, krajnja odluka bi bila najbliže pravednosti ako bi se donijela na referendumu“, zaključuje Čilikov za Sputnjik.
