Novinar Robert Bajruši u tekstu objavljenom u zagrebačkom Jutarnjem listu navodi da je Zoran Milanović devet punih godina ćutao o ovoj porodičnoj činjenici, te ističe da ovo Milanovićevo televizijsko otkrivanje ustaše u porodici upućuje na to da bivši premijer želi da se prikaže prikladnim i za desno biračko telo, koje je sentimentalno u odnosu na NDH.
Do petka Milanović ni u jednom intervjuu do sada nije spomenuo dedu ustašu iako je, kako navodi, govorio o svojim precima.
Bajruši ističe da Milanović to nije učinio ni u raspravama u kojima je učestvovao o Blajburgu, Teznom i Jasenovcu, niti u njegovim razgovorima sa njima koje su vodili kada je 2011. pisao njegovu neautorizovanu biografiju, publikovanu dan nakon što je na parlamentarnim izborima pobedio Jadranku Kosor i HDZ, i postao predsednik Kukuriku vlade.
„Svih tih devet godina Zoran Milanović je ćutao o dedi ustaši, iako je vrlo iscrpno opisao istoriju svoje porodice još od sredine 19. veka, koja je, poput mnogih porodičnih priča, zanimljiva, ali, posebno po očevoj liniji, apsolutno partizanska i levičarska“, naveo je Bajruši.
S očeve strane Milanovići su vekovima, navodi, živeli u siromašnoj Dalmatinskoj Zagori, a majka Đurđica Matasić je došla iz građanske senjske porodice.
Bajruši kaže da se Ante Milanović, deda predsednika SDP-a, do početka Drugog svetskog rata bavio fizičkim poslovima u Glavicama pokraj Sinja, koje su još u Kraljevini Jugoslaviji nosile neslužbeni naziv Mala Moskva, što je govorilo o političkim afinitetima tamošnjih stanovnika.
Ante se, dodao je, partizanima priključio 1942. i ratovao je po Dalmaciji, a Drugi svetski rat je, zajedno s bratom Ivanom, završio u oslobođenom Trstu.
Po majčinoj liniji, Stjepan Matasić, biološki deda Zorana Milanovića, rodio se 1892. godine. Oženio se 1936, kada je imao 44 godine, Marijom Glavaš iz Krasnog. Bili su relativno imućna građanska porodica i vlasnici kuće u tom primorskom gradiću. Već naredne godine rodila se Đurđica (Gina) Matasić, a 1938. i 1941. njena braća Ante i Stjepan.
Miran građanski život i sređen socijalni status Matasića prekinut je kada je 1943. kapitulirala Italija, a u Senj su ušli partizani koji su se zadržali nekoliko dana. Uskoro je usledila nemačka kontraofanziva i u vazduhoplovnom napadu i teškom bombardovanju grada poginuo je deda Zorana Milanovića.
I ovde, kako navodi, u priču ulazi prećutani Milanovićev deda koji je, navodno, bio ustaša. Navodno zato što o njemu nema nikakvih podataka, a Zoran Milanović mi ga je izričito opisao kao dragog privrednika i gastarbajtera, napisao je Bajruši.
Zvao se, kaže, Petar Plišić. Nakon rata, udovica Marija s troje male dece preselila se na Sušak, no budući da nije imala stalnu službu, bavila se raznim poslovima kako bi prehranila porodicu. Na Sušaku je upoznala Petra Plišića, radnika iz Ličkog Lešća, za koga se udala i početkom 50-ih doselili su se u zagrebačku Dubravu.
Zoran Milanović kaže kako je Plišića uvek doživljavao kao dedu, a opisao ga je u jednoj jedinoj rečenici kao vrednog zanatliju koji je jedno vreme kao gastarbajter radio u Nemačkoj, napisao je Bajruši.
