Tadić: Moje rešenje za Kosovo i sadašnje, kao bog i šeširdžija (audio)

Tadić: Moje rešenje za Kosovo i sadašnje, kao bog i šeširdžija
Pratite nas
Briselski sporazum je uveo vladavinu nezavisnog Kosova na Kosovu. Definisanje državnog i javnog sektora, preraspodela zaposlenih u državnom i javnom sektoru i siromaštvo gorući su problemi države.

Predstavnik koalicije „Savez za bolju Srbiju“, lider Socijaldemokratske stranke (SDS) i bivši predsednik Srbije Boris Tadić u predizbornom razgovoru za Sputnjik kaže da se ne razmatra nikakva koalicija sa Srpskom naprednom strankom, ali i da im je prirodni partner Demokratska stranka.

— Odlučuje se o ekonomiji. To je ključna tema ovih izbora, kao i narastajuće siromaštvo u Srbiji, koje je stalno preteće. Imate 650.000 apsolutno siromašnih stanovnika i to je faktor destabilizacije, to je činjenica koja zvoni na uzbunu.

Šta mora da bude prioritet nove vlade? Šta biste Vi prvo uradili ako biste bili u mogućnosti da formirate vladu?

— Na prvom mestu je konsolidacija javnog sektora. To je gorući problem sa kojim se Srbija suočava, i on je, pored socijalne dimenzije koja je produbljena u poslednje četiri godine i porasla za 150.000 novih siromašnih ljudi, najveći problem. Država mora da postane efikasnija. Postoji iluzija o tome da je sada mnogo više zaposlenih u državi nego što je potrebno. Srbija ima zaposlenih otprilike isto koliko i evropske zemlje. Preraspodela nije najbolje definisana. Tu mora da se napravi određena ušteda i podigne nivo efikasnosti. Dakle, definisanje državnog i javnog sektora, preraspodela zaposlenih u državnom i javnom sektoru i problem siromaštva, odnosno socijalne politike, koja podrazumeva i podsticaj zapošljavanja najsiromašnih.

Predizborna kampanja - Sputnik Srbija
Pešice do cenzusa — „prsa u prsa“ za svaki glas

Rekli ste da se na izborima odlučuje o ekonomiji. Da li vi kao stranka imate neki ekonomski program, projekte…

— Ekonomski program i projekte imamo od samog početka formiranja stranke. Oni su nadograđivani kako su se menjale okolnosti i u skladu sa činjenicom da je trebalo isključiti neke ekonomske namere koje su se u prošlosti pokazale neefikasnim i uključiti nove. Nešto od našeg programa, ali dosta neuspešno, primenjuje sadašnja vlada. Oni su u prošlosti imali drugačiju ideju, i ekonomsku i političku, pa sada pokušavaju da je primene na pogrešan način. Dakle, oni su bili protiv stranih investicija na način na koji smo ih mi izvodili, sa kritikom da dajemo previše podsticaja i subvencija stranim investitorima. A sada daju malo više nego što smo mi davali, što govori da su oni produbili grešku.

Kao u poljoprivredi ili…?

— U poljoprivredi su, s druge strane, ukinuli subvencije, što je apsurd koji prosto ne može ni da se objasni. Mi smo imali 110 evra po hektaru obradive površine, a oni su sada to smanjili na možda isplaćenih 30 evra. Naša greška je bila što nismo na osnovu prinosa povećavali produktivnost proizvodnje na selu. Sadašnja vlast je napravila još gore, i to je katastrofalna odluka, koja seljaka dovodi u vrlo teško stanje. Kada govorim o subvencijama za investicije, sada je odobrena investicija u bescarinskoj zoni, ne unutar regularnog sistema poslovanja zemlje, što podrazumeva manjak sredstava iz poslovanja tih kompanije za državni budžet. To govori kako vlada nema investicionu politiku i zato finalnim brojkama ima dvostruki pad u odnosu na naše vreme, ili nekada i tri puta manje.

S druge strane, oni nisu u stanju da razviju drugačije mehanizme. Mi smo još nešto i radili na domaćim investicijama, a oni baš ništa ne rade. Srpski investitori nisu u stanju da ulože milijardu za tehnološku obnovu koja je potrebna za velike sisteme i velike superindustrijske proizvodnje, ali su u stanju da ulože pre svega u agrarnu i u neke druge tehnologije u oblasti poljoprivrede. Dobar investitor će imati tu dobru osobinu da on ostaje, a strani može i da ode, kao što smo imali loše iskustvo sa stranim investitorima.

Glasačka kutija - Sputnik Srbija
Kome su potrebni vanredni izbori

Da li je ekonomija dodirna tačka koja bi dovela i do regionalnog pomirenja između bivših republika SFRJ?

— Mi smo mnogo radili na regionalnom pomirenju u vreme mog mandata, i na razvoju ekonomske saradnje. Ekonomija utvrđuje ono što politika otvori, odnosno što gestovi pomirenja otvore kao nove mogućnosti. Ekonomija je ta koja cementira te odnose. Ali ja mislim da smo mi pokrenuli te odnose. Mi smo pokrenuli u jednom trenutku regionalne privredne inicijative. Najveći srpski, bosanski, hrvatskei regionalni proizvođači poljoprivredne industrije mogu i te kako da zaštite našu proizvodnju i tržište, i ukoliko bi slučajno došlo do regionalne saradnje na neki način bi se stvorila ekonomska suverenost za ovoj prostor.

To bi to dovelo i do smiranja političkih tenzija?

— Uvek mora prvo da krene politika, a onda iza nje ide ekonomija. Ali mislim da smo Josipović i ja, i Sulejman Tihić, bivši predsedavajući BiH, svojevremeno napravili veće iskorake u tom pogledu.

Da li je siromaštvo o kom smo govorili na neki način zaslužno za jačanje i pojavu desničarskih pokreta u Srbiji, regionu?

Aleksandar Vučić i Boris Tadić - Sputnik Srbija
Rekonstrukcija: Svi bi u Vučićev zagrljaj

— Nema dileme. Čim zemlje padaju ekonomski, dolazi do takvih pojava. Pogledajte Hrvatsku. Hrvatska i Srbija su patile od recesije paralelno. Hrvatska je nešto ranije ušla u recesiju 2012, a mi smo ušli posle 2012. I naravno da je rastao desničarski nacionalistički pokret, i u jednoj i u drugoj zemlji. Niko neće da investira u prostor gde neko preti balističkim raketama. Mi smo se bavili tim verbalnim vežbama, umesto da smo se bavili vežbanjem ekonomije. To je moja ogromna kritika srpskoj vladi, a i Hrvatskoj.

Gde je mesto levici u Srbiji, da li u Srbiji ima mesta za pravu levicu?

— Ja pripadam pravoj levici. Kad govorim o pravoj levici, ne mislim na neodgovornu i neodrživu levičarsku politiku tipa Sirize, koja je potpuno korigovala svoje osnovne ekonomske postulate. S druge strane, levičarski mislioci na Zapadu sada podrazumevaju da se u sistemu oporezivanja pravi velika, suštinska promena i da se oni koji su najaviše bogati najviše i opterete. S tim što ta kritika dominantno važi za visoko razvijenije industrijske zemlje, a u Srbiji broj ekstremno bogatih nije toliko veliki. Nažalost, ni mogućnost oporezivanja njihove imovine sa stanovišta konačnih brojki nije takva da bi mogla da promeni ukupnu budžetsku politiku i uspostavi sistem koji je pravičniji nego što je sada. Mi smo devedesetih godina bili opustošeno društvo, „ekonomija“ je odneta iz zemlje, i mi ne možemo tako lako da se vratimo na visoku stopu rasta u ovim globalnim ekonomskim okolnostima.

Boris Tadić pije rakiju u Crnoj Gori - Sputnik Srbija
Srbi vole mačo političare

Kako politički da održimo balans između te dve velike sile, Rusije i Amerike? Mislim da imamo problem…

— Mislim da mi nemamo problem zato što taj balans otprilike postoji. Intermedijator u tom balansu je Evropska unija. Srbija bi politički stradala u slučaju da se prepusti sirovom uticaju dveju velikih sila na svojoj teritoriji. I zbog toga je naša, moja evropska koncepcija, bila takva da projekat strateškog partnerstva sa Rusijom bude po modelu evropskih zemalja. Ja sam uzeo primer Španije i bukvalno smo radili „kopi-pejst“ španskog strateškog partnerstva sa Rusijom, i u tom smislu smo imali veoma blisku političku saradnju sa Nemačkom i Italijom, jer su to dve zemlje koje su veoma vezane za rusku privredu. Nama je Evropska unija bila veoma korisna u definiciji tog odnosa.

Sa druge strane, i sa Amerikom je Evropska unija dodirna tačka. Evropska unija je poseban entitet, pa je i odnos sa SAD bio propušten kroz prizmu Evropske unije, tako da je nama evropska orijentacija bila jako korisna da bismo smanjili tenziju prirodnog pritiska koji dolazi od tih dveju velikih sila. Pa ako je nešto prihvatljivo za Španiju, Nemačku, Italiju, što ne bi bilo prihvatljivo za nas?

Da li će se na putu Srbije ka EU naći zahtevi kao što je članstvo u NATO-u ili priznanje Kosova?

— Što se tiče NATO-a, ono što je značajno naše dostignuće je da smo odnosom sa EU definisali da ulazak u NATO nije uslov za Srbiju, kao što je bio uslov za zemlje koje su ušle u EU 1994. To je bila značajna stvar zato što u trenutku dok sam ja bio predsednik Srbije, pored opredeljenja većeg broja stanovništva da idemo u EU, bilo je malo opredeljenih da idemo u NATO. Doneli smo u međuvremenu i ustav kojim se omogućava da se na referendumu ili skupštinskom većinom odluči da se ide u NATO.

Sledeće, moj stav je da je dobro imati više izbora, a ne manje, u svakoj oblasti, pa i u politici. Zemlja koja je u okruženju NATO-a ne može da bude suprotstavljena NATO-u, jer takva pozicija nije ni ekonomski ni bezbednosno održiva. Ali model Austrije možemo da primenimo kod nas. Austrija nije bezbednosni problem za NATO, pa ni Srbija ne može da bude problem. Ako narod bude odlučivao u pravcu NATO integracija, to je nešto drugo, ali je u ovom trenutku važno da imamo alternativu koja nas rasterećuje. Mislim da je to važno ostvarenje bivše vlade.

A Kosovo?

Plakati SNS-a izlepljeni u Beogradu - Sputnik Srbija
Izbori u Srbiji — hajde da se drogiramo...

— Što se tiče Kosova… Tek sada vidim Kosovo. Naša politika, moja politika na Kosovu i politika ove vlade su veoma različite. Oni su napravili jedan skok — političku parabolu — koja je dosta teško objašnjiva onima koji prate politiku i koji očekuju konzistentnost u ponašanju ljudi, čak i ako su oni političari. Zbog strahovitog medijskog pritiska, kod nas se ni ne zna šta se na Kosovu desilo. Ali u evropskim državama i u Rusiji i Kini zna se šta se desilo.

Briselski sporazum je proizveo da mi danas imamo vladavinu zakona nezavisne države Kosovo na Kosovu. Za vreme mog mandata to nije bio slučaj. Šta sam ja učinio u svom vremenu i gde su mene kritikovali oni koji su sada potpisali takav Briselski sporazum jeste da sam, kroz odluku UN, i kroz Deklaraciju koju smo potpisali sa zemljama EU, prihvatio da u tom procesu učestvuje i EU, a ne samo organizacija UN. Smatram da je to bila jedina održiva odluka u tom trenutku. A da je održiva, svedoči i činjenica da se mi nismo povukli sa pravnog postojanja na Kosovu. A dobili smo status kandidata za EU, dobili smo i pomoć EU za reforme našeg sistema od 300 miliona evra. Ali se nismo povukli iz elementarnih nacionalnih interesa na Kosovu.

Ako uporedim moje rešenje za Kosovo sa Briselskim sporazumom, to je kao nebo i šeširdžija. To, prosto, nema veze jedno sa drugim. Ja nisam prihvatio Ahtisarijev plan jer sam smatrao da nudi manje Srbima na Kosovu nego što smatram da nama pripada kao narodu, a Ahtisarijev plan je Srbima na Kosovu nudio mnogo više od Briselskog sporazuma. Ova vlada je prihvatila taj sporazum, i to baš oni ljudi koji su koji su Ahtisarijev plan proglašavali vrhunskom izdajom. Ja sam imao svoja uverenja, ja sam smatrao da Srbima pripada više, tražio sam sudsku, zakonodavnu i izvršnu vlast na Kosovu da bi Srbi imali mogućnost suverenog postojanja na Kosovu, i tražio sam vrlo precizan model dve Nemačke, u kom Albanci imaju pravo da sebe doživljavaju kao nezavisne, a mi imamo pravo da Kosovo smatramo delom naše teritorije. Ova vlada je krenula drugim putem, ali pošto je krenula drugim putem koji je u stvari akt implicitnog priznanja nezavisnosti Kosova, sad ne vidim zbog čega se u medijima pravi fama oko toga kao da se nije desilo, i kada znamo šta su sledeći koraci posle Briselskog sporazuma.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala