„Američko proleće“ pred vratima Kongresa

© AFP 2023 / SAJJAD HUSSAINPaljenje zastave SAD
Paljenje zastave SAD - Sputnik Srbija
Pratite nas
Demonstracije nekolicine Amerikanaca ispred sedišta Kongresa u Vašingtonu, same po sebi, ne bi bile vest da nije bilo masovnog hapšenja demonstranata i pitanja o prirodi američkog sistema koja su pokrenuli.

Hapšenje mirnih demonstranata više nije vest u svetu; hapšenje mirnih demonstranata u zemlji koja samu sebe smatra kolevkom moderne demokratije, međutim, ravno je senzaciji. Pogotovo ako je uhapšeno 400 mirnih demonstranata na stepeništu vašingtonskog Kapitola, sedišta Kongresa, američkog zakonodavnog tela. I pogotovo ako se među uhapšenima nalazi žena obučena u Kip slobode, simbol demokratije.

Demonstranti, okupljeni oko koalicije nevladinih organizacija pod nazivom „Demokratsko proleće“, od Kongresa zahtevaju da „preduzme hitnu akciju“, donese ključne odluke koje za cilj imaju smanjenje uticaja novca na politiku i političare, proširenje i zaštitu prava glasa i osiguravanje jednake zastupljenosti svih slojeva američkih građana u predstavničkim i izvršnim organima američke vlade.

Demonstracije, same po sebi, zbog malobrojnosti, ne bi bile vest da nije toliki broj ljudi uhapšen (među njima je i veliki broj značajnih američkih građanskih aktivista) i da nisu pokrenule suštinska pitanja vezana za prirodu sadašnjeg američkog vladajućeg poretka.

Elbridž Geri — „krojač izbornih jedinica

Amerika je, po svom osnivanju, sazdana kao demokratsko društvo dobrovoljno udruženih zajednica i pojedinaca. Fleksibilan ustav, široka prava saveznih država i lokalnih zajednica, sloboda udruživanja i preduzetništva, beskrajne mogućnosti samoostvarivanja pojedinca, činili su „američki duh“ i od Amerike stvorili najprivlačnije društvo za život. Svemu tome treba dodati izborni sistem koji je obezbeđivao maksimalnu slobodu i pravednost.

Američki predsednik Barak Obama u ovalnoj sobi - Sputnik Srbija
Amerika od 2015. nije više ono što je bila

Zloupotreba sistema je uvek bilo, ali javnost ih je sprečavala teranjem političkog establišmenta na reakciju.

Jedan od najpoznatijih primera zloupotreba koji je ušao u istorijske udžbenike širom sveta datira još iz 1812, kada je guverner Masačusetsa Elbridž Geri „skrojio“ izbornu jedinicu koja bi mu omogućila pobedu na izborima. Pošto je nova izborna jedinica ličila na salamandera (daždevnjaka), ovaj postupak je postao poznat kao gerimandering i primenjivali su ga diktatori širom planete.

Ismejan od svojih političkih protivnika, Geri je izgubio izbore sa znatnom razlikom. Međutim, kako je vreme prolazilo, američki sistem nije mogao da se prilagodi sve sofisticiranijim i složenijim načinima zloupotreba, koje su sve u skladu sa zakonom, ali koje dovode u pitanje moralne vrednosti, prava građana, pa i same temelje američke demokratije.

Uspon korporacija od Ruzvelta do Niksona

Novac je u američkoj politici uvek igrao veliku ulogu i o tome je u istoriji dosta raspravljano. Početkom HH veka, predsednik Teodor Ruzvelt slomio je kičmu tada najuticajnijoj američkoj korporaciji, Rokfelerovom „Standard ojlu“, antimonopolskim zakonima.

Od tog vremena, činilo se da je uticaj korporacija na politiku sveden na razumnu meru — njihov uticaj ticao se dobijanja velikih državnih poslova ili zaštite interesa u inostranstvu (interes američke privrede postao je američki državni interes). Međutim, od sedamdesetih godina, tačnije od mandata Ričarda Niksona, uticaj korporacija na američku unutrašnju politiku opet raste.

Protesti na Volstritu protiv policijske brutalnosti - Sputnik Srbija
Zašto umire „bela“ Amerika

Korporacije sve više i sve češće finansiraju kampanje za Senat i Predstavnički dom, čime dobijaju „svoje ljude“ u zakonodavnim telima, spremne da zastupaju ne interese birača već interese korporacija.

Koliko su korporacije postale neraskidivi deo američke politike, kao ilustracija može poslužiti način na koji je miniran plan Baraka Obame o zdravstvenoj zaštiti svih američkih građana (Obamaker).

Uticaj korporacija na politiku pokrenuo je pitanje o tome gde se nalazi granica između uticaja i korupcije, kao i o prirodi američkog poretka — da li je on i dalje demokratski ili se izvitoperio u vladavinu bogatih nad (mnogobrojnijim) ostatkom društva. Prema rečima filozofa Noama Čomskog, američko društvo pretvorilo se u ovo drugo. Amerika nije demokratija, kaže Čomski, ona je poliarhija.

Poliarhija, termin koji je prvi koristio američki politikolog Robert Dal, prema rečima Čomskog, jeste sistem u kome moć leži u rukama „odgovorne klase ljudi“, dok je ostatak društva podeljen i skrenuta mu je pažnja, omogućava mu se učešće u političkom životu svakih nekoliko godina, ali izbor se uvek vrši između „odgovorne klase“ koja kontroliše nacionalno bogatstvo. Primarni cilj američke vlade je, prema rečima Čomskog, da zaštiti manjinu od većine.

Red iznad pravde

U sklopu tih napora establišmenta nalaze se i izborne manipulacije koje su do izražaja došle prilikom prvog izbora Džordža Buša Mlađeg za predsednika 2000. Tada su na videlo izbili svi marifetluci koje američki lokalni lideri koriste kako bi na izborima izgurali svoje favorite. Iako je bilo očigledno da je njegov protivkandidat Al Gor u prednosti, Vrhovni sud je, posle sumnjivog prebrojavanja glasova, presudio u Bušovu korist.

Američki vojnici na obuci u Litvaniji - Sputnik Srbija
Ratovi u kojima Amerika nije smela da učestvuje

Srpska javnost koja je tada organizovala masovne demonstracije protiv izborne krađe bila je začuđena ravnodušnošću američkih građana. Nije bilo demonstracija, šetnji, sukoba sa policijom… Jer reč Vrhovnog suda u Americi znači tačku na „i“. Američko društvo nije sazdano na principima pravde već na principima reda i poretka, a red i poredak ne moraju nužno da znače pravdu.

Naviknuti na red i poredak, američki građani retko se odlučuju na ulične proteste. Te vrste izražavanja nezadovoljstva u Americi su rezervisane za studente i ekstremiste, zato su i poslednje demonstracije na stepenicama Kapitola bile malobrojne. Zato će i rasprave o budućnosti američkog društva ići sporo. Sa jedne strane, nezadovoljni građani neće moći da artikulišu svoje zahteve kroz političke partije, a sa druge, elita će grčevito braniti temelje sadašnjeg sistema. Za revoluciju nema kritične mase.

Jedino rešenje je, zato, da Amerikanci počnu široku raspravu o temeljima na kojima im se zasniva država u okviru postojećeg sistema. Ta će rasprava biti duga, iscrpljujuća i neizvesna zbog otpora sistema koji treba promeniti. A treba ga promeniti, jer je postao zastareo i opterećen mnogim nerešenim pitanjima.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala