00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
SPUTNJIK INTERVJU
07:00
30 min
SPUTNJIK INTERVJU
16:00
30 min
MILJANOV KORNER
17:00
60 min
SPUTNJIK SPORT
21:00
30 min
SPUTNJIK SPORT
07:00
30 min
SPUTNJIK INTERVJU
16:00
30 min
VESTI (repriza)
Završen prvi dan trilateralnih rusko-američko-ukrajinskih pregovora u Ženevi
21:30
30 min
JučeDanas
Na programu
Reemiteri
Studio B99,1 MHz, 100,8 MHz i 105,4 MHz
Radio Novosti104,7 MHz FM
Ostali reemiteri
 - Sputnik Srbija, 1920
SPORT
Vesti i analize sa najzanimljivijih i najbitnijih sportskih događaja širom Srbije i celog sveta.

Neka bude što biti ne može! Hoće li preživeti „ratnički Partizan“ stub srpske košarke

© Sputnik / Lola ĐorđevićNavijači košarkaša Partizana
Navijači košarkaša Partizana - Sputnik Srbija, 1920, 17.02.2026
Pratite nas
Željko Obradović zapravo je simbol kontinuiteta između korporativnog Partizana u kojem može da igra deset stranaca i ratničkog Partizana kog navijači obožavaju i zbog čega i navijaju za Košarkaški klub Partizan, kaže pisac i profesor književnosti na novosadskom Filozofskom fakultetu Slobodan Vladušić.
Osnovnu ideju ratničkog Partizana simbolizuje generacija koja je osvojila titulu Kupa šampiona pod nemogućim uslovima, od koje to nikada niko nije ni očekivao i koja je zaista učinila da bude moguće ono što zapravo nije moguće, smatra Vladušić koji je nedavno objavio dopunjeno izdanje knjigeKošarka, to je Partizan“.

„Ratnički Partizan“ – neka bude što biti ne može

„U tom smislu, Željko Obradović je bio i sada je bitna figura u istoriji Partizana dok je bio trener. Bio je bitna figura ne samo kao trener nego upravo kao simbol tog kontinuiteta između korporativnog Partizana s jedne strane, i ratničkog Partizana sa druge kog svi navijači zapravo vole. A problem sa korporativnim Partizanom i uopšte sa korporacijama u sportu jeste u tome što su one pre svega zainteresovane za generisanje novca. Korporacija polazi od profita ili od većeg budžeta i ta vrsta generisanja novca zapravo podrazumeva i neku vrstu potencijalne opasnosti od obezličavanja nekadašnjih klubova.“
Danas kad Željko Obradović više nije trener KK Partizan postoji jedan veliki znak pitanja i videćemo u šta će to zapravo da se pretvori, dodaje Vladušić. Jer postoji simbolička opasnost koju jedan broj navijača Partizana oseća intenzivnije a jedan drugi deo manje intenzivno, a to je da se klub prosto obezliči.
„Ako imate deset stranaca i stranog trenera, onda šta je zapravo Partizan? Jer Partizan nisu samo dresovi, Partizan je jedan poseban etos, jedan poseban koncept košarke, jedan pogled na svet. I pitanje je da li možete, sa igračima koji su ipak profesionalci i danas igraju u Partizanu a sutra će negde drugde i sa trenerom koji je danas trener Partizana a sutra negde drugde, da sačuvate taj karakterističan pogled na svet. Ne znam tačan odgovor na to pitanje i mislim da će vreme pokazati šta će zapravo biti Partizan za 4 - 5 godina. Da li će biti jedna vrsta korporacije koja više neće imati dodirne veze sa onim što je nekada bio ili će se pronaći neki način da se taj kontinuitet sačuva i da onda ovaj korporativni Partizan bude neka vrsta apgrejda ratničkog Partizana.“

„Ratnički Partizan“ – stub reprezentacije

Sam naslov knjige „Košarka, to je Partizan“ je posledica generacijskog sagledavanja jednog od najpopularnijih sportova u Srbiji i otuda teza po kojoj kad osam igrača igra u reprezentaciji tada dolaze medalje, navodi Vladušić.
„Za mene koji sam počeo da se zaljubljujem u košarku krajem osamdesetih i početkom devedesetih, zaista se ne postavlja pitanje šta je košarka. Košarka to je Partizan! Ili, Partizan to je košarka! To ne mislim samo zbog uspeha košarkaša, a to je ne samo Kup šampiona nego dve godine ranije i Kup Radivoja Koraća, nego i činjenice da su okosnicu reprezentacije u tom slavnom periodu između 1995. i 2002. godine činili igrači Partizana. Tako da su svi naši košarkaški uspesi, sve ono što smo osećali kroz košarku i sve simboličke dugove koje su nam plaćali preko košarke jer nisu mogli preko politike ili ekonomije, na neki način bili povezani sa Partizanom. I sa jednom generacijom igrača koji su prvo podigli Partizan na jedan visok nivo igre i titula a onda se to prelilo i na reprezentaciju.“
© Sputnik / Lola Đorđević Bogdan Bogdanović: Poslednji izdanak „ratničkog Partizana“
 Bogdan Bogdanović - Sputnik Srbija, 1920, 12.02.2026
Bogdan Bogdanović: Poslednji izdanak „ratničkog Partizana“
Prema njegovim rečima, poslednji proizvod takvog razumevanja Partizana je Bogdan Bogdanović, što i nije ni slučajno kad se uzme obzir koliko smo medalja osvojili, doduše ne zlatnih u vreme kada je Bogdanović bio i kapiten ili jako bitan igrač reprezentacije.

Slika sveta koja nema veze sa političkom „partizanštinom“

Starije Partizanove velikane Dragana Kićanovića i Dražena Dalipagića Vladušić je „skrajnuto pomenuo“ u knjizi, zato što je u vreme kad su oni harali košarkom bio suviše mlad i nije imao neku vrstu jasnog ličnog iskustva u gledanju njihovih utakmica.

Tačnije, ono što sam gledao, gledao sam kad sam bio toliko mali da to nije ostavilo na mene nikakav utisak, tim pre što ne dolazim iz partizanovske porodice, ili partizanske porodice i u sportskom, i u političkom smislu. Bitno je da čovek ima osećaj šta je to za šta navija, ili šta ili kakav tip košarke ili kakvu sliku sveta posreduje taj klub za koje navija. Ja sam to pokušao da opišem u svojoj knjizi, a nemam ništa protiv, štaviše čak mislim da će se u neko vreme sigurno pojaviti i knjiga koja će košarku pokušati da razume kroz Crvenu zvezdu. To je potpuno legitimno i ja bih takođe voleo da vidim kako ta knjiga izgleda.

Kad srce, čast i ponos pobeđuju golu moć

Partizanov ratnički duh kog Vladušić opisuje rečenicom „neka bude šta biti ne može“ je nešto što smo možda pomalo i zaboravili.
Odnosno, mogućnost da u jednom trenutku jedna grupa igrača, trenera, navijača prevaziđu sami sebe i to je ono što je na neki način čudo i to je ono gde zapravo srce, čast, ponos, žrtva pobeđuju golu moć koja može da se izrazi kroz novac, objašnjava Vladušić.
„Recimo, sećam se jedne utakmice kada su igrali Partizan i Real Madrid, to je bio onaj serijal kada se igralo u Pioniru. Real Madrid je bio deset puta skuplji od tog Partizana, ali izlaze igrači Real Madrida kao velike zvezde i niko ne obraća pažnju na njih nego svi pevaju Partizanovu himnu. I onda na kraju Partizan pobedi sa pola koša razlike. Kako bih rekao, to je jedno čudo, to je ono što ne očekujete, a dogodilo se“, zaključio je Vladušić.
Pogledajte i:
Devojka svira gitaru ispod murala sa Vilijama Šekspira na južnoj obali reke Temze - Sputnik Srbija, 1920, 31.01.2026
KULTURA
Velika seoba „zapadnih vrednosti“ sa Zapada: Zašto i Šekspir mora hitno da beži u – Moskvu
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala