https://lat.sputnikportal.rs/20250720/pravi-gubitnik-izbora-u-poljskoj-je-evropska-unija--neka-se-spremi-ceska-video-1188001658.html
Pravi gubitnik izbora u Poljskoj je Evropska unija – neka se spremi Češka /video/
Pravi gubitnik izbora u Poljskoj je Evropska unija – neka se spremi Češka /video/
Sputnik Srbija
Na predsedničkim izborima u Poljskoj, pomalo iznenađujuće i suprotno prognozama istraživača javnog mnjenja – jeste pobedio Karel Navrocki, ali je posmatrajući iz... 20.07.2025, Sputnik Srbija
2025-07-20T13:32+0200
2025-07-20T13:32+0200
2025-08-05T19:45+0200
svet
svet
svet – politika
češka
komentari i analitika
poljska
emisija „prorok“
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07e7/07/0e/1158538923_0:0:3073:1728_1920x0_80_0_0_620f8d2fcd1f8c2bea711a9fd69e1e8b.jpg
Predizborna kampanja u jednoj od najvažnijih članica EU predstavljala je ilustrativni primer o tome koliko su evropska društva danas polarizovana i zbog kojih tema se Evropljani dele.Kandidat vladajuće većine u Poljskoj ali i kandidat evrobirokratije iz Brisela, aktuelni gradonačelnik Varšave Rafal Tšaskovski bio je po svim političkim i marketinškim parametrima – idealan za novu predsedničku trku. Uprkos svemu, on je tu trku (ponovo) izgubio, kao i 2020. godine.Samo, postoji nekoliko razlika u odnosu na 2020. godinu kada je Andžej Duda „tesno“ pobedio. Prvo, Duda je tada bio aktuelni predsednik, a Tšaskovski njegov izazivač, samim tim početna prednost nije bila na njegovoj strani. Drugo, pralamentarnu većinu kontrolisala je partija Pravo i pravda, pa nisu svi resursi bili na raspolaganju opozicionom kandidatu. Treće, Tšaskovskom je spočitavan manjak političkog iskustva i potencijalno nesnalaženje oko „velikih spoljnopolitičkih tema“.Poraz favoritaSada je on bio glavni favorit, a ostali su predstavljali njegove izazivače; bio je kandidat parlamentarne većine; on je faktički jedini imao iskustvo učešća na predsedničkim izborima. Uz to, izgubio je od kandidata kog je podržala vrlo šarolika koalicija konzervativaca, tradicionalista, nacionalista, evroskeptika i antiglobalista.Osim u ovom glasanju, takve je teško sakupiti oko nekog drugog zajedničkog cilja. Pri tome, primarni cilj možda i nije bio izbor Navrockog, nego sprečavanje izbora Tšaskovskog. Poljaci su većinski protiv ovakve (geo)politike EU, koja ih se direktno tiče (pošto su na „prvoj liniji fronta“), a na koju uopšte ne mogu da utiču.Ključni doprinos pobedi Navrockog dao je Slavomir Mencen, trećeplasirani nakon prvog kruga i zvezda u usponu sa ogromnim potencijalom. Mencen je uslovio podršku Navrockom u drugom krugu prihvatanjem osam tačaka iz njegovog (inače opširnog) programa: protivljenje Zelenoj agendiEvropske unije; odbijanje uvođenja novih poreza; odbijanje usvajanja evra u Poljskoj kao zvanične valute; protivljenje pristupanju Ukrajine NATO-u; sprečavanje prenosa dodatnih ovlašćenja na institucije Evropske unije; održavanje gotovine kao zakonskog sredstva plaćanja; odupiranje cenzuri i podržavanje slobode govora; odbijanje slanja bilo kakvih poljskih trupa u Ukrajinu pod bilo kojim okolnostima.Torunjska deklaracijaNavrocki ne samo da je ovo prihvatio, nego su zajedno potpisali Torunjsku deklaraciju, tako ozvaničivši partnerstvo za vreme koje dolazi.Kohabitacija u Poljskoj između evrofanatika u izvršnoj vlasti koje predvodi premijer Donald Tusk i evroskeptika koje sada reprezentuje predsednik Karel Navrocki sa novom platformom, ima i svoju ideološku dimenziju, a uzimajući u obzir široka ovlašćenja predsednika koji može vraćati zakone na ponovno odlučivanje i tako sprečavati njihovo proglašavanje, prednost u ovoj političkoj igri nije na strani Vlade.Neka se spremi - ČeškaNo, tu svakako nije kraj za strateški problem sa kojim se suočava EU. Jer, nakon što Brisel nije uspeo da „skine“ Viktora Orbana u Mađarskoj, nakon što nije uspeo ni da spreči povratak Roberta Fica na vlast u Slovačkoj, nakon što sada nije uspeo da progura pobedu Rafala Tšaskovskog u Poljskoj, sada se „ispred vrata pojavljuje“ Andrej Babiš koji ima više nego dobre šanse da posle paralmentarnih izbora u oktobru ponovo preuzme kontrolu nad vladajućom većinom u Češkoj.Višegradska četvorka već od pozne jeseni ove godine može se ujedinjavati protiv Brisela i artikulisati politike koje su u značajnoj meri suprotne od onoga što predlažu i čine Makron, Merc i fon der Lajenova.Unutar Višegradske četvorke mogu se osmišljavati platforma o „novoj Evropi“ i okupljati grupe iz ostalih regiona kontinenta koje su do sada sistemski periferizovane i rasturane.Nakon predsedničkih izbora u Poljskoj priča o suverenizmu se preko Višegradske četvorke vraća u evropsku politiku, sa svim povezanim temama koje se tiču aktuelnog stanja i budućeg delovanja.Evropa nisu samo Makron, Merc i fon der Lajenova, isto kao što EU nisu samo Francuska, Nemačka i briselska evrobirokratija. Ako to već nije dovoljno jasno nakon predsedničkih izbora u Poljskoj, možda će postati jasnije posle parlamentarnih izbora u Češkoj.Pogledajte i:
češka
poljska
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
2025
Dušan Proroković
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/112086/06/1120860629_344:0:2392:2048_100x100_80_0_0_e92133b87a42a53dc0dcf776abedb9de.jpg
Dušan Proroković
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/112086/06/1120860629_344:0:2392:2048_100x100_80_0_0_e92133b87a42a53dc0dcf776abedb9de.jpg
Vesti
sr_RS
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07e7/07/0e/1158538923_148:0:2879:2048_1920x0_80_0_0_3b0ace8d8ec8bb809987f9fe158afca7.jpgSputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
Dušan Proroković
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/112086/06/1120860629_344:0:2392:2048_100x100_80_0_0_e92133b87a42a53dc0dcf776abedb9de.jpg
svet, svet – politika, češka, komentari i analitika, poljska, emisija „prorok“
svet, svet – politika, češka, komentari i analitika, poljska, emisija „prorok“
Pravi gubitnik izbora u Poljskoj je Evropska unija – neka se spremi Češka /video/
13:32 20.07.2025 (Osveženo: 19:45 05.08.2025) Na predsedničkim izborima u Poljskoj, pomalo iznenađujuće i suprotno prognozama istraživača javnog mnjenja – jeste pobedio Karel Navrocki, ali je posmatrajući iz šireg konteksta najpre izgubila Evropska unija.
Predizborna kampanja u jednoj od najvažnijih članica EU predstavljala je ilustrativni primer o tome koliko su evropska društva danas polarizovana i zbog kojih tema se Evropljani dele.
Kandidat vladajuće većine u Poljskoj ali i kandidat evrobirokratije iz Brisela, aktuelni gradonačelnik Varšave Rafal Tšaskovski bio je po svim političkim i marketinškim parametrima – idealan za novu predsedničku trku. Uprkos svemu, on je tu trku (ponovo) izgubio, kao i 2020. godine.
Samo, postoji nekoliko razlika u odnosu na 2020. godinu kada je Andžej Duda „tesno“ pobedio. Prvo, Duda je tada bio aktuelni predsednik, a Tšaskovski njegov izazivač, samim tim početna prednost nije bila na njegovoj strani. Drugo, pralamentarnu većinu kontrolisala je partija Pravo i pravda, pa nisu svi resursi bili na raspolaganju opozicionom kandidatu. Treće, Tšaskovskom je spočitavan manjak političkog iskustva i potencijalno nesnalaženje oko „velikih spoljnopolitičkih tema“.
Sada je on bio glavni favorit, a ostali su predstavljali njegove izazivače; bio je kandidat parlamentarne većine; on je faktički jedini imao iskustvo učešća na predsedničkim izborima. Uz to, izgubio je od kandidata kog je podržala vrlo šarolika koalicija konzervativaca, tradicionalista, nacionalista, evroskeptika i antiglobalista.
Osim u ovom glasanju, takve je teško sakupiti oko nekog drugog zajedničkog cilja. Pri tome, primarni cilj možda i nije bio izbor Navrockog, nego sprečavanje izbora Tšaskovskog. Poljaci su većinski protiv ovakve (geo)politike EU, koja ih se direktno tiče (pošto su na „prvoj liniji fronta“), a na koju uopšte ne mogu da utiču.
Ključni doprinos pobedi Navrockog dao je Slavomir Mencen, trećeplasirani nakon prvog kruga i zvezda u usponu sa ogromnim potencijalom. Mencen je uslovio podršku Navrockom u drugom krugu prihvatanjem osam tačaka iz njegovog (inače opširnog) programa: protivljenje Zelenoj agendiEvropske unije; odbijanje uvođenja novih poreza; odbijanje usvajanja evra u Poljskoj kao zvanične valute; protivljenje pristupanju Ukrajine NATO-u; sprečavanje prenosa dodatnih ovlašćenja na institucije Evropske unije; održavanje gotovine kao zakonskog sredstva plaćanja; odupiranje cenzuri i podržavanje slobode govora; odbijanje slanja bilo kakvih poljskih trupa u Ukrajinu pod bilo kojim okolnostima.
Navrocki ne samo da je ovo prihvatio, nego su zajedno potpisali Torunjsku deklaraciju, tako ozvaničivši partnerstvo za vreme koje dolazi.
Kohabitacija u Poljskoj između evrofanatika u izvršnoj vlasti koje predvodi premijer Donald Tusk i evroskeptika koje sada reprezentuje predsednik Karel Navrocki sa novom platformom, ima i svoju ideološku dimenziju, a uzimajući u obzir široka ovlašćenja predsednika koji može vraćati zakone na ponovno odlučivanje i tako sprečavati njihovo proglašavanje, prednost u ovoj političkoj igri nije na strani Vlade.
No, tu svakako nije kraj za strateški problem sa kojim se suočava EU. Jer, nakon što Brisel nije uspeo da „skine“ Viktora Orbana u Mađarskoj, nakon što nije uspeo ni da spreči povratak Roberta Fica na vlast u Slovačkoj, nakon što sada nije uspeo da progura pobedu Rafala Tšaskovskog u Poljskoj, sada se „ispred vrata pojavljuje“ Andrej Babiš koji ima više nego dobre šanse da posle paralmentarnih izbora u oktobru ponovo preuzme kontrolu nad vladajućom većinom u Češkoj.
Višegradska četvorka već od pozne jeseni ove godine može se ujedinjavati protiv Brisela i artikulisati politike koje su u značajnoj meri suprotne od onoga što predlažu i čine Makron, Merc i fon der Lajenova.
Unutar Višegradske četvorke mogu se osmišljavati platforma o „novoj Evropi“ i okupljati grupe iz ostalih regiona kontinenta koje su do sada sistemski periferizovane i rasturane.
Nakon predsedničkih izbora u Poljskoj priča o suverenizmu se preko Višegradske četvorke vraća u evropsku politiku, sa svim povezanim temama koje se tiču aktuelnog stanja i budućeg delovanja.
Evropa nisu samo Makron, Merc i fon der Lajenova, isto kao što EU nisu samo Francuska, Nemačka i briselska evrobirokratija. Ako to već nije dovoljno jasno nakon predsedničkih izbora u Poljskoj, možda će postati jasnije posle parlamentarnih izbora u Češkoj.