- Sputnik Srbija, 1920
SPORT
Vesti i analize sa najzanimljivijih i najbitnijih sportskih događaja širom Srbije i celog sveta.

Kajzerovski mitovi – u ime „oca“, sina i „države Kosovo“

© Sputnik / Yuriy TutovFranc Bekenbauer
Franc Bekenbauer - Sputnik Srbija, 1920, 08.01.2024
Pratite nas
Franc Bekenbauer, jedan od najvećih fudbalera svih vremena, odlaskom sa ovog sveta ostavio je žive mitove o sebi. Da li je imao srpsko poreklo i zašto je postao „počasni ambasador“ lažne države Kosovo? Odgovore na ta pitanja nećemo do kraja saznati, ali nam istorijski značaj njegove ličnosti dozvoljava da pokušamo da razumemo sve, makar i romantično.
Sada već davne 2011. godine kao grom iz vedra neba se pojavila informacija iz Prištine da je slavni nemački fudbaler Franc Bekenbauer od predsednika lažne države Kosovo, u najmanju ruku kontroverznog biznismena, Bedžeta Pacolija, dobio priznanje o „počasnom ambasadoru Kosova“.
„Priznanje je Bekenbaueru uručeno za doprinos koji je dao i koji će dati kako bi obezbedio integraciju kosovskog fudbala u UEFA i FIFA. To je prvo priznanje koje je Pacoli dodelio u svojstvu predsednika“, saopšteno je 4. marta 2011. godine iz Prištine.
Upisala je lažna država u listu svojih građana Bekenbauera pokušavši da „obogati“ svoju jednako lažnu istoriju, a ona prava ukazuje na to da je sin oca istog imena rođen 1945. godine, 11. septembra, u vremenu kada nije postojalo ni K od države Kosovo.
I on je to dobro znao godinama unazad.
Zašto?
Jedan od razloga krije se u 1990. godini kada je njegov sin Štefan u 21. godini odlučio da se preseli u Beograd.
„Otišao sam iz Nemačke jer je tamo veoma teško mladim igračima. Igra se tvrdo, na snagu, tehnika i znanje su u drugom planu. Dominiraju oštri i iskusni igrači. Prezime Bekenbauer je za mene ogroman teret, svi na mene gledaju kao na Francovog sina. Očekuju valjda od mene da igram kao on. Očekivanja su bila velika i to breme me je nateralo da razmislim o odlasku...“
Francov naslednik je odlučio da dođe u prestonicu i dalje aktuelne SFR Jugoslavije, u redove Crvene zvezde za koju je odigrao jedan prijateljski meč protiv Palilulca.
Ne možemo sa sigurnošću znati, ali nije teško zaključiti da je Franc bio upućen u životnu priču svoga sina i odluku da ode u Beograd. U tadašnju SFRJ, u tadašnju Srbiju sa autonomnom pokrajinom Kosovom i Metohijom kao njenim integralnim delom. Tada, sada i zauvek.
„Čuo sam za Zvezdu. O njoj se u Nemačkoj mnogo zna. Znam da jugoslovenski fudbal uživa ugled zbog visoke tehnike i izuzetnih pojedinaca. Nadam se da sam našao pravu sredinu...“, govorio je Štefan za tadašnji renomirani časopis „Tempo“.
Nije Štefan uspeo da nađe svoje mesto u Zvezdi, vratio se u Nemačku i 1997. godine završio karijeru, sa svega 28 godina. Preminuo je 2015, kao 46-godišnjak od posledica teške bolesti.
Veliki gubitak Franc nije mogao nikada da prežali, najveći posle smrti svog zvaničnog oca istog imena.
Ali, da li je stvarno bilo tako?
Franc Bekenbauer stariji predmet je mnogih mitova, a jedan od njih ukazuje na to da on nije biološki otac potonje fudbalske legende.
Šest godina pre smrti Franca starijeg izvesni Živadin Milosavljević je u intervjuu za Politiku izjavio da je ubeđen da je otac Franca mlađeg.
Govoreći o svom životu tokom Drugog svetskog rata, istakao je da je 1941. pao u zarobljeništvo kao podnarednik jugoslovenske vojske i da je potom preko Bugarske i Rumunije transportovan u logor u Milbergu, blizu Lajpciga, gde je ostao i posle pada nacističke Nemačke.
„Jednog dana u gradiću Delic upozanao sam plavokosu devojku, zelenih očiju, srednje visine, zvala se Helga ili Ana Bekenbauer. Zabavljali smo se sedam dana, njen otac je predložio da se venčamo. Ja sam na venčanju rekao prezime Mitrović, a ne Milosavljević. Ne znam zašto“, govorio je Živadin.
Posle dva meseca je ponovo pao u logor i nikada više nije video svoju trudnu suprugu pošto je ubrzo deportovan u Jugoslaviju, u svoje selo Sekurič gde je u narednim godinama stiglo pismo na ime Živadina Mitrovića, ali pošto takvog nije bilo – ljudi iz Mesne kancelarije su ga vratili.
Verovao je Živadin u priče da „taj Franc Bekenbauer“ liči na njega i da je negde izjavio da mu je otac Jugosloven, ali je dopisnik „Politike Ekspres“ to demantovao, navodeći da Bekenbauer nikada to nije rekao, kao i da otac njegove majke nikada nije odlazio iz Minhena u druga mesta, dodajući i da su se njegovi roditelji venčali 1938. godine.
Sigurno je da slavnom fudbaleru nije išla u prilog priča o spornom poreklu, ali da su slučajevi o kojima je Živadin govorio mogući svedoči i primer Volfganga Pecolda, Nemca iz Drezdena koji je tek DNK analizom saznao da mu je otac zarobljenih iz Srbije, a ne Rudolf Pecold kako je verovao tokom celog života.
U šta je verovao Franc? Nikada nećemo znati... Da li je sasvim slučajno njegov sin Štefan, od svih država Evrope, te 1990. godine, pred rat i raspad, došao u Beograd da pokuša da se bavi fudbalom? Da li ima istine u pričama o podmićivanju za nemačko dobijanje organizacije Mundijala 2006. godine? Da li je više od zarađivanja novca voleo da ne plati porez na isti?
„Ja nisam političar, ja sam sportista i upoznat sam sa prošlošću i budućnošću razvoja Kosova. Uradiću sve da kosovski sport bude prihvaćen. Čast mi je što sam prvi put na Kosovu“, govorio je 2011. godine Bekenbauer u Prištini.
I to je verovatno jedina stvar u njegovom vanfudbalskom životu koja nije misterija – kosovski sport nikada nije postojao niti će postojati, ma koliko UEFA, FIFA i druge sportske organizacije priznavale separatizam i podržavale stvaranje lažne države na teritoriji jedne suverene države.
Neka sportska legenda počiva u miru. O vansportskoj će suditi istorija. I Bog.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala