
1/13
© Sputnik / Lola Đorđević
Izložba "Gavrilo Princip i Mlada Bosna" nastala je kao rezultat opsežnog istraživanja istoričara Miloša Vojinovića koji je, radeći na temi „Političke ideje Mlade Bosne“ po knjigama i arhivima nalazio fotografije Gavrila Principa, Mlade Bosne i Sarajevskog atentata

2/13
© Sputnik / Lola Đorđević
Na izložbi je predstavljeno blizu 200 fotografija, koje je Vojinović pronašao u Arhivu Srbije i Arhivu SANU, Narodnoj biblioteci Srbije, Arhivu grada Sarajeva, Istorijskom muzeju Bosne i Hercegovine, Arhivu BiH i Nacionalnoj biblioteci BiH

3/13
© Sputnik / Lola Đorđević
Diverzantki kurs u Vranju 1908. godine. Za vreme balkanskih ratova, mnogi mladobosanci bili su dobrovoljci u srpskoj vojsci Srbije

4/13
© Sputnik / Lola Đorđević
Iako je važila praksa da se nered i nasilje ne dokumentuju, očigledno je da su austougarski novinari i njihovi uredniici želeli da fotografije uništene srpske imovine predstave kao spontani čin reakcije normalnog sveta na ono što se dogodilo imajući u vidu da je najveći deo zaverenika bio srpskog porekla

5/13
© Sputnik / Lola Đorđević
Sa samo 17 godina, Gavrilo Princip se pridružio „Mladoj Bosni“, koja se zalagala za oslobođenje Bosne i drugih južnoslovenskih naroda od austrougarske okupacije i ujedinjenje sa Srbijom

6/13
© Sputnik / Lola Đorđević
Nakon donošenja odluke da izvrše atentat, tri ključna zaverenika, Gavrilo Princip, Trifko Grabež i Nedeljko Čabrinović odlučuju i da se fotografišu. To je bilo kao ostavljanje traga o sebi. Princip i Grabež se fotografišu na Kalemegdanu, u maju 1914, a Čabrinović je odlučio da se fotografiše na sam dan atentata. (Trifko Grabež, Milan Ciganović i Gavrilo na Kalemegdanu u Beogradu, maj 1914. godine)

7/13
© Sputnik / Lola Đorđević
Nakon atentata vlasti su iskoristile neke vrste uličnih bandi ili pomoćnih policijskih jedinica da podstaknu napad na srpsku imovinu

8/13
© Sputnik / Lola Đorđević
Austrougarska štampa je tvrdila da je na fotografiji prikazano hapšenje Principa, međutim tridesetih godina se pojavljuje Nemac (koji je živeo u Sarajevu) Ferdinand Franjo Ber, koji tvrdi da se on nalazi na toj fotografiji a ne Princip. Ferdinand Ber je rekao da je došlo do zabune zato što je on prvi uveden u stanicu, a uhapšen je zato što je poznavao Principa i pokušao je da spreči masu da ga ubije u trenutku pucnja

9/13
© Sputnik / Lola Đorđević
Tokom suđenja Princip je preuzeo punu odgovornost za atentat na sebe, izjavivši da je to njegov lični čin i da Srbija u tome nije imala nikakve veze.Tokom unakrsnog ispitivanja je rekao: „Ja sam nacionalista Jugosloven. Moja je težnja ujediniti sve Jugoslovene u kojoj bilo državnoj formi i osloboditi ih od Austrije."

10/13
© Sputnik / Lola Đorđević
Kao maloletnik, po tadašnjim austrougarskim zakonima, Gavrilo Princip je osuđen na maksimalnu kaznu od 20 godina zatvora, koju je služio u tvrđavi Terezin, u veoma lošim uslovima, sa slabom ishranom, uz svakodnevno mučenje, te je oboleo od tuberkuloze. Preminuo je 28. aprila 1918. godine, u svojoj 24. godini(detalj postavke)

11/13
© Sputnik / Lola Đorđević
Oficir srpskih železnica Milan Ciganović( koga je Austrougarska označila, uz Voju Tankosića, kao jednog od organizatora atentata) je 27. maja 1914. godine Nedeljku Čabrinoviću, Gavrilu Principu i Trifku Grabežu isporučio četiri revolvera i šest bombi. Austrougarska vlada je 25. jula 1914. godine tražila od srpske vlade njegovo hapšenje ali je premijer Srbije Nikola Pašić obavestio austrougarsku vladu da nije u mogućnosti da sprovede hapšenje jer bi takva akcija narušila ustav Srbije

12/13
© Sputnik / Lola Đorđević
Fotografija automobila sa prestolonaslednikom Ferdinadom ispred Gradske većnice u Sarajevu

13/13
© Sputnik / Lola Đorđević
Danila Ilića, Veljka Čubrilovića i Miška Jovanovića, Okružni sud Zemaljske vlade u Sarajevu je osudio zbog na smrtnu kaznu vešanjem( detalj sa jedne od izloženih fotografija)



