- Sputnik Srbija, 1920, 24.01.2022
KULTURA
Rubrika koja prati kulturne fenomene i događaje, stvaraoce i ličnosti koji svojim delom kreiraju savremenu kulturnu scenu u zemlji i u svetu.

Emir Kusturica: Kada izgovoreno za Sputnjik postane knjiga /video/

© Sputnik / Lola ĐorđevićEmir Kusturica
Emir Kusturica - Sputnik Srbija, 1920, 23.10.2023
Pratite nas
Knjiga „Kad mrtve duše marširaju“ je zbir mojih reakcija na vreme u kome se živi, zbir mojih strahova koji su njome dobili literarnu formu.
Ovim rečima proslavljeni reditelj i pisac Emir Kusturica objasnio je glavno svojstvo svoje nove knjige predstavljene danas na Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga. Prema rečima izdavača, svi koji „imaju hrabrosti da se bore za slobodu – na pravom su mestu“.

Kad mrtve duše marširaju

„Horhe Luis Borhes je govorio o knjigama kao surogatu usmene književnosti. Sve ovo u ovoj mojoj knjizi je manje-više bilo izgovoreno. Ja sam za Sputnjik iz nedelje u nedelju govorio u video snimcima određene stvari koje su bile u skladu sa onim što je činio Sveti Ambrozije kada je glasno čitanje pretvorio u čitanje u sebi i gledao preko knjige u daljinu“, rekao je Kusturica.
„Kad mrtve duše marširaju“ postaje zanimljiva, smatra njen autor, utoliko više što nas vraća u vreme kada Pitagora nije zapisivao, nego samo govorio i kada je Platon upozoravao da pisana reč može biti zlokobno oružje u dečijim rukama.

„Borhes se seća Julija Cezara koji je spalio Aleksandrijsku biblioteku i ne može da mu oprosti, a istovremeno se seti Bernarda Šoa i njegove drame u kojoj neko kaže 'Ljudi hoće da spale Aleksandrijsku biblioteku', a Julije Cezar odgovara 'Nek je spali, to je svakako istorija beščašća'. U mom slučaju ako, ne daj Bože, sutra spale knjige u ovom hramu kulture i sve više tržišta, ostaje zapis na videu. Ali ako se oslonimo na video zapis, onda za jedno sto godina možda od tih zapisa ne bude ništa“.

Podsetio je Kusturica da nije samo Julije Cezar spaljivao knjige i jedini reagovao na pisanu književnost:
„Si Šuan, koji je napravio Kineski zid, spalio je svu dotadašnju literaturu. Neki kažu da je hteo da izbriše iz memorije sve na šta bi se u budućnosti mogli pozivati vladari, sećajući se onoga što je bilo. Koliko vidimo Kina je posle svojih dinastija i te paljevine jednog od vladara postala hegemon. Manji broj naroda uživa u onome u čemu se najviše može uživati, a to je duhovno oplemenjenje Svetog Ambrozija koji gleda u knjigu i preko nje u budućnost“.

Slučaj Novaka Đokovića korak ka digitalnom zatvoru

Osvrćući se na prošlogodišnju deportaciju Novaka Đokovića sa „Australijan opena“, Kusturica piše:
„Nije li svet odavno postao zatvor u kome bodljikave žice više nisu najizrazitiji simbol neslobode? Nisu li kazne za one koji ne žele da se vakcinišu samo jedan korak svetske vlade ka ostvarivanju ideje o planetarnoj dominaciji i ostvarivanju, kako je već negde rečeno, digitalnog zatvora? Pritvor u kome se nalazio Novak Đoković samo je izrazita slika pomenute namere. Ko se to tamo nama usprotivio, ko želi slobodno da preskače ograde, koje smo mi iskovali?“.
Kusturica u svojoj novoj knjizi razmatra i pitanja ko je podigao nevidljive ograde u kome se danas nalazi čitav svet, da li su okovi novog sveta i digitalnog zatvora u kojem se nalazimo samo prirodna posledica poslednje faze propasti zapada ili je to već neko pre 73 godine precizno isplanirao i sprovodi svoj plan, u kakvoj su vezi Klaus Švab i njegova ekipa iz Davosa sa propašću filma, ko je sačuvao nacističke naučnike po okončanju Drugog svetskog rata i ko je negovao nacističku ideologiju koja je i tada, možda i sada ima u centru jedan jedinstven plan – satiranje Rusije, slovenskih naroda, da li je specijalna operacija u Ukrajini počela 24. februara 2022. godine ili mnogo ranije.
„U svijetu koji kreira nekoliko kraljevskih porodica, te Rotšildi, Rokfeleri i šačica novobogataša, dirigentsku palicu drži Klaus Švab sa svojom ekipom iz Davosa. U tom svijetu sebičnosti i pohlepe, dok mrtve duše marširaju svuda oko nas, i stjenice u bioskopskim salama se filigrantski slažu sa kompostacijom ljudi, neminovno je da iščezavaju duhovnost i umjetnost i da sa njima nestaju i umjetnički, autorski film. Bioskopska vrata su zatvorena, zavese su navučene, iznenađena i pomalo uplašena mrakom, publika se utišala i sa nadom očekuje da filmska slika pobjedi tamu i zaigra na platnu. Mrak je kao što znamo, najgušći pred svitanje“, piše Kusturica.

Brzi kraj homosapiensa

On je podsetio da izraelski istoričar Juval Noa Harari najavljuje brzi kraj homosapiensa:
© Sputnik / Lola ĐorđevićKusturica: U svijetu sebičnosti i pohlepe, dok mrtve duše marširaju svuda oko nas, neminovno je da iščezavaju duhovnost i umjetnost
Kusturica: U svijetu sebičnosti i pohlepe, dok mrtve duše marširaju svuda oko nas, neminovno je da iščezavaju duhovnost i umjetnost - Sputnik Srbija, 1920, 23.10.2023
Kusturica: U svijetu sebičnosti i pohlepe, dok mrtve duše marširaju svuda oko nas, neminovno je da iščezavaju duhovnost i umjetnost
„Kada se setimo filma 'Terminator' u kome se stavljaju pločice ispod kože ili 'Matriksa', vidimo da nema nijedne tačke do koje smo stigli u Davosu, a da nije bila najavljena u Holivudu i to uz našu aklamaciju. Mislim da čak i u Srbiji prihvatamo budućnost bez selektivnosti, jer nemamo ni snagu ni instrumente da svoj put odaberemo i da taj put ne bude onako kako želi Klaus Švab“.
Kusturica upozorava na one koji nam „prete ne samo ukidanjem krompira, luka i paradajza nego nas kompostiraju – stavljaju nas u poziciju da mi budemo đubre“:
„Naša perspektiva da budemo dobri uopšte nije podeljena između našeg izbora da li ćemo biti dobri ili loši. Američka firma, koja vrši kompostiranje čoveka, kada umre ne čeka da ispusti dušu, nego ga odmah stavlja u postupak sušenja i posle toga mlevenja, a onda posle toga postajemo dobro đubrište za vrt. To što smo đubre uopšte nije atribut, odnosno nevaljala stvar, nego se tokom života pripremamo za to da budemo bolje ili lošije đubre“.
Živimo u vremenu, primećuje Kusturica, u kome ono što pišemo može da bude izgovoreno i imamo nesreću što će uskoro moći da nam stave u usta sve ono što nikad nismo ni pomislili:
„Izgledaće potpuno realno da govorimo sve ono što nije trebalo da kažemo. U tom spletu nesreća, koje nas okružuju, ova knjiga je surogat usmene književnosti i svi moji strahovi i sve moje ideje su dobile literalnu formu, a 'Katena mundi' je našla način da 35 vekova razdora između usmene književnosti i pisane reči pretvori u knjigu sa kojom se ja potpuno slažem“.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala