- Sputnik Srbija, 1920
SVET
Najnovije vesti iz sveta

„Anglosaksonci ne postoje“: Šta se krije iza nove teze Kembridža

CC BY-SA 2.0 / Wikipadia/IAN CAPPER / Skulptura Galos, poznata i kao kralj Artur, u Kornvolu
Skulptura Galos, poznata i kao kralj Artur, u Kornvolu - Sputnik Srbija, 1920, 11.06.2023
Pratite nas
Teorija „vouk“ akademika sa uglednog Univerziteta u Kembridžu po kojoj Anglosaksonci ne postoje već su oni produkt „rasističke politike“, još je jedna „usluga“ karikaturalnih naslednika imperije, prema manjinama potpuno kolonizovane svesti, smatra Čedomir Antić.
Katedra za anglosaksonski, nordijski i keltski (ASNC) na nekada prestižnom Univerzitetu u Kembridžu dovela je u pitanje sopstveno postojanje tvrdeći da je anglosaksonska etnička grupa „rasistička izmišljotina koja za cilj ima podsticanje britanskog rasizma“, piše „Dejli telegraf“.
„Vouk“ akademici sa te katedre tvrde da je cilj njihovog antiengleskog stava pokušaj da budu „više antirasistički nastrojeni“, dodajući da je „jedna briga u vezi sa korišćenjem termina 'Anglosaksonac' njegova percipirana konekcija sa rasnim i etničkim engleskim identitetom“.

„Generalno, ASNC pokušava da rasprši nacionalističke mitove, pokazujući studentima koliko su oni oduvek bili konstruisani“, naveli su oni.

„Rasistička politika“: Anglosaksonci ne postoje

Katedra na Kembridžu je takođe dodala da nikada nije postojao „koherentan i povezan“ identitet naroda u Engleskoj, Škotskoj, Velsu i Irskoj.
U jednom naučnom članku koji je objavio predavač na Kembridžu se tvrdi da je termin „Anglosaksonac“ tesno povezan sa „urođenom rasnom politikom“.
U široj akademskoj zajednici u Engleskoj u poslednje vreme razvio se pokret koji istorijska germanska plemena Angla, Saksonaca i Juta, koja su u Britaniju došla krajem rimskog perioda, povezuje sa navodnim rasizmom nastalim u Americi.
Ta kampanja je uspela da ostvari i pojedine konkretne uspehe. Tako je, na primer, Međunarodno udruženje Anglosaksonista 2019. godine promenilo naziv u Međunarodno društvo za ranu srednjovekovnu istoriju Engleske, zbog „problematičnih konotacija koje su obično povezane sa terminom 'Anglosaksonac'“.

„Ispravljanje prošlosti“ – Usluga kolonizovanim umovima

Mnogo ima politike tamo gde bi trebalo da bude nauka, a sam koncept po kome bi neko trebalo da ispravlja svoju prošlost zato što ona danas ima drugačiju konotaciju – krajnje je nenaučan, kaže za Sputnjik istoričar dr Čedomir Antić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Teza da Anglosaksonci ne postoje je politizacija istorije kao nauke i degradacija ljudskog duha, smatra Antić i podseća na reči Leopolda Rankea da bi o prošlosti trebalo pisati onako kako je bilo, iako danas pojedinci „imaju potrebu da prošlost rekonstruišu sa pozicija onoga što im se dopada“.
CC0 / Pixabay/Iykaiavu / Vitezovi okruglog stola: Termin „Anglosaksonac“ tesno je povezan sa „urođenom rasnom politikom“
Vitezovi okruglog stola, ilustracija - Sputnik Srbija, 1920, 11.06.2023
Vitezovi okruglog stola: Termin „Anglosaksonac“ tesno je povezan sa „urođenom rasnom politikom“
„Imamo ljude koji su potpuno ogrezli u jednu dogmu i uvereni su da je na ovom svetu sve izvanredno i savršeno, samo bi trebalo još izmisliti neku manjinu koja nema prava, pa joj ih dati. A za to vreme stotine miliona ljudi će obespraviti zato što žive negde ili rade neki posao koji nije dovoljno plaćen, ili zato što nisu dovoljno srećni u životu. A onda će pronaći nešto u prošlosti što može da se rekonstruiše tako da bi učinili uslugu nekom kog su primili u njihov 'elitni krug', a dolazi iz manjinskih grupa ili naroda i prihvatio je da mu potpuno kolonizuju svest i sve tekovine kolonijalizma“.

Karikatura dokonih naslednika imperije

Činjenicu da sa Kembridža dolaze takve nenaučne teorije Antić komentariše dekadencijom Ujedinjenog Kraljevstva uz konstataciju da „kad kvarenje počne, ono počinje od vrha“. Kembridž je, naravno velika ustanova i dalje je među prvih deset univerziteta u svetu, međutim, imao je on i svoje velike ljude i mediokritete, ali i „ljude koji su mu na sramotu“.
Kembridž je i dalje jedan od svetionika čovečanstva kad je reč o nauci i kulturi, ali danas živimo u vremenu u kome se Velikoj Britaniji i Zapadu čini da trijumfuju, a u stvari ih unutrašnji problemi dovode do potpune ontološke nedoumice, što ih navodi da vrlo često izlaze sa potpuno neutemeljenim stavovima.
„Ovo više liči na jednu karikaturu dokonih, besposlenih ljudi koji su imperiju nasledili, dopada im se novac imperije i sve što je opljačkano, dopada im se da i dalje izigravaju neke regionalne ili svetske sile, a spremni su da se svojih predaka odreknu, kad je reč o njihovim uverenjima. Dakle, može imanje, ali uverenja ćemo da kritikujemo. Naravno, imaju sad nove načine da kolonizuju um, da intervenišu i nekog će ubediti kad mu ubiju dete da su to uradili zato što su imali 'Milosrednog anđela' koji je trebalo da spase neki mali narod. Jedne će ubediti da mogu neke zločine u Africi proglasiti za genocid, a druge da sakriju zato što im tako odgovara, a i jednu i drugu stranu su naoružavali i okretali jednu protiv druge. To je problem Zapada i on se u tom svom nasleđu guši“.

Osveta istorije postmodernim istoričarima

Antić je postdiplomske studije završio na Univerzitetu u Bristolu u vreme velike podele između istoričara tradicionalista i postmodernista. Postmodernisti su tumačeći jedan pravac u istoriografiji koji je legitiman i bavi se pitanjima dometa istine, rekonstrukcije i argumenta u istoriografiji i mogućnosti da se rekonstruiše prošlost, otišli u krajnost.
„Na kraju je ispalo da je sve bilo i da ništa nije bilo, što znači da ništa nije ni važno“, ističe naš sagovornik.
CC0 / Unsplash/Tim Alex / Univerzitet Kembridž imao je svoje velike ljude i mediokritete, ali i „ljude koji su mu na sramotu“: Čedomir Antić
Univerzitet Kembridž - Sputnik Srbija, 1920, 11.06.2023
Univerzitet Kembridž imao je svoje velike ljude i mediokritete, ali i „ljude koji su mu na sramotu“: Čedomir Antić
Antićev mentor na postdiplomskim studijama, pokojni profesor Najdžel Brejli koji je proučavao britanski imperijalizam i kolonijalizam bio je srećan što ide u penziju zato što studenti nisu bili zainteresovani za diplomatsku istoriju.
U to vreme postali su moderni „narativi“, „identiteti“, „međusobna viđenja“, „interpretacije“, a najbolja studentkinja bila je osoba koja je na divljenje većine studenata govorila, na osnovu jednog članka, o nekakvom vašaru u Mančesteru tridesetih godina.
Te 2001. i 2002. godine, Antić je prisustvovao začetku „vouk“ kulture, a Britanci su još mislili da su došli do kraja istorije i da su postavili modele koji će postojati dok bude trajalo čovečanstvo, a to su liberalna demokratija i slobodno tržište.
„Međutim, te godine kad sam došao dogodio se 11. septembar. Dakle, istorija nije završila, nije umrla, već se vratila sa godišnjeg odmora, u slučaju Zapada, sa svim problemima koje donosi“, zaključio je Antić.
Ulično preispitivanje istorije: Britanija bez svih spomenika
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala