Zastava Srbije - Sputnik Srbija, 1920
SRBIJA
Najnovije vesti, analize i zanimljivosti iz Srbije

Direktor Ruskog doma: Što Zapad više pritiska Srbe, oni su sve slobodniji u glavama /video/

© Sputnik / Dejan SimićDirektor Ruskog doma u Beogradu Evgenije Baranov
Direktor Ruskog doma u Beogradu Evgenije Baranov - Sputnik Srbija, 1920, 16.04.2023
Pratite nas
Iako Zapad ima veći broj medija preko kojih emituje svoju „slobodu misli“ na Balkanu, kod Srba postoji inat — što ih više informativno pritiskaju i nameću im mišljenje sa strane, to je manje šanse da se to primi u njihovim glavama, kaže direktor Ruskog doma u Beograd Evgenije Baranov.
U intervjuu za Sputnjik povodom 90 godina rada ove institucije, najstarijeg centra ruske kulture u svetu, ovaj novinar sa dugogodišnjim stažom i dobar poznavalac Balkana, govori i o proširenju aktivnosti Ruskog doma, saradnji sa novopridošlim Rusima u Srbiji, ali i o tome zašto je opravdano porediti Zapadnu Evropu i Sovjetski Savez. Priseća se i NATO agresije na SR Jugoslaviju čiji je bio svedok.
— Ako sam i imao neke iluzije o Zapadu, srušene su američkim bombama koje su pale na Beograd, a ja sam u tom trenutku bio ovde. Upravo zato nisam imao nikakve sumnje da je, na žalost, ono što se sada zbiva na teritoriji Ukrajine bilo neminovno. Ja sam od prvog dana specijalne vojne operacije, i u intervjuima sprskim pa i ruskim medijima, govorio da s tačke gledišta čoveka koji se 24 godine bavio jugoslovenskim problemima, ruska armija, završava ono što je počinjalo ovde. Ovo nije početak ničeg novog, to je kraj nečeg što je trajalo četvrt veka. I evo sad su najzad udarili na tvrdo, kosa na brus. Videćemo.
Sličnost je i da Zapad na isti način danas demonizuje Ruse kao nekad Srbe...
— Zašto da smišljaju nešto novo ako je odlično funkcionisalo staro. Sa njihove tačke gledišta sve je išlo sasvim normalno. Sad su nastali problemi zato što su se, prvo, veoma razvila sredstva javnog informisanja i alternativni izvori dostavljanja tih informacija, a kontrast između onog kako oni izveštavaju i onog što je u stvarnosti veoma je velik i to se ne može sakriti. Nemoguće je. Može se neko vreme obuzdavati, može se ideologija podmetati umesto realnosti, ali kontrast je ogroman i on je sve veći i sve uočljiviji.
S druge strane, ne može se polaziti od toga da se na Zapadu nalaze sve sami idioti. Da, ideologija koju oni zagovaraju postaje sve više totalitarna i varijanta suprotstavljanja toj ideologiji je opasna, odnosno, pokušaji otpora završavaju se opstrukcijom, proterivanjem, zatvaranjem svih mogućnosti za komunikaciju. U načelu, poređenje onog što se sada dešava u Zapadnoj Evropi — ne govorimo Sjedinjenim Državama ali mislim da je situacija tamo još gora — i poređenje s onim što se dešavalo u Sovjetskom Savezu krajem sedamdesetih i osamdesete, sasvim je korektno. Potpuno žestoka totalitarna ideologija, a uz to totalni cinizam i raskorak između ideologije kao takve i realnog stanja stvari. Taj raskorak je očigledan svakom čoveku.
Kako se menjao Ruski dom za ovih 90 godina postojanja?
— Menjali su se nazivi država, menjale su se socijalne konstrukcije, menjalo se sve, a mi smo ostajali nepromenjeni u smislu da kako smo bili formirani radi podrške ruskoj kulturi i za ruske ljude koji su se našli ovde, tada u Kraljevini Jugoslaviji, danas u nezavisnoj Republici Srbiji, tako smo i ostali. To je naš prvi zadatak, bio je i ostaće, a drugi je promocija ruske kulture i ruskog visokog obrazovanja. Sačuvali smo obrazovne programe. U Ruskom domu se svojevremeno nalazila srpsko-ruska gimnazija, sada ona radi u vidu kurseva ruskog za Srbe, a sada već i kurseva srpskog za Ruse. Pri Ruskom domu je postojao ruski teatar i on do danas postoji, a sada se, s dolaskom novih Rusa u Srbiju, nadamo da ako je repertoar teatra ranije bio na srpskom, sada se pojavila publika za prelazak na ruski jezik. U tom smislu tradicije se poštuju.
U Srbiju je poslednjih meseci došao veliki broj državljana Rusije...
— Godinu je dana od prvog talasa dolaska u Srbiju emigranata iz Rusije. Bila su dva, drugi od jeseni, a sve dosad ne vidimo normalno sociološko istraživanje o ljudima koji su došli i zato nemamo čak ni procenu njihovog broja. Navode se različiti podaci. Svakako to nije ispod 50.000 ljudi, ali navode se i neke lude brojke. Mislim da je istina negde na sredini i da se broj onih koji su došli kreće između 50 i 70 hiljada. Čujem da ima pokušaja da se porede te dve emigracije, „ bela“ i nova. Da bi se o tome govorilo koliko-toliko sigurno treba sačekati da prođe vreme. Po mom mišljenju, a ja sam istoričar po obrazovanju, prerano je porediti te dve kategorije ljudi. Treba da vidimo ko je stvarno došao, s kakvom motivacijom — ipak su se „beli migranti“ ovde našli nakon što su ozbiljno poraženi u građanskom ratu.
Razlika je ideološka?
— Ona je ideološka i praktična. Jasna je motivacija ljudi koji su se našli u izgnanstvu nakon što su poraženi u građanskom ratu. Ljude koji su se ovde sada našli niko nikuda nije proterivao, to je bila njihova odluka i njihov izbor i to su principijelno različite pozicije. U ostalim stvarima, polazimo od toga da je Ruski dom predstavništvo Rossotrudničestva kom je u zaglavlju napisano da je to agencija, u prvoj tački, za rad sa sunarodnicima. Za nas ljudi koji se nisu javno odrekli od svoje domovine ostaju sunarodnici i mi polazimo upravo od takvog stava. Dok čovek nije javno raskinuo odnose sa domovinom on je dobrodošao u Ruski dom. Mi možemo da sarađujemo i mislimo kako da sarađujemo sa tim ljudima — ipak je to platforma koja je pravljena pre svega za Ruse. Poslednjih godina u glavnom su je koristili Srbi i mi ćemo nastaviti da radimo u tom pravcu, on je za nas ništa manje važan nego rad sa novopridošlim, po mom mišljenju, i važniji. Ali ono što smo pokušali da uradimo, i to smo potpuno uspeli, jeste da smo pojačali rad u oblasti predavanja srpskog jezika.
Rad Ruskog doma širite i na Kosovu i Metohiji, sarađujete i sa univerzitetom u Kosovskoj Mitrovici...
— Mi smo to veoma želeli, jer mi ne odvajamo Kosovo, to je jedinstvena teritorija i svi programi koje imamo za rad sa Srbima u Srbiji jednako se odnose i na Kosovo. Problem je u samoj situaciji na Kosovu, a ona je takva da na žalost ne možemo tamo da idemo.
Zabranjuju vam?
— I sa stanovišta bezbednosti, i sa stanovišta prelaska granice sa našim pasošima i tako dalje, tamo je gomila problema. Stvar je u tome što je čak i naša skromna dvodnevna poseta već u sredstvima javnog informisanja naših takozvanih kolega prikazana ne možete ni zamisliti kako. Sećate se, bili su naslovi — misija Ruskog doma na Kosovu, špijuni...
Kao da ste tamo nosili nuklearne bojeve glave...
— Utisak je takav kao da je tokom dva dana Kosovo bilo naše sa stanovišta njihovih naslova. Ništa slično se nije desilo. Da, bili smo kod vladike Teodosija, nismo mogli da radimo sa Srbima na Kosovu a da ne dobijemo blagoslov vladike za taj rad. Sa univerzitetom imamo potpisan sporazum o saradnji. Ali situacija je takva da mi našom aktivnošću možemo nekog tamo da dovedemo u neugodnu situaciju. Zato treba biti veoma oprezan jer oni ionako imaju ogroman broj problema. A veoma smo zainteresovani za svaku mogućnost da pomažemo Srbima na svaki način.
U toku je suđenje vođama OVK u Hagu. Kako vidite današnju situaciju na KiM?
— Svojevremeno sam se više puta sastajao u Prištini s Hašimom Tačijem i Ramušem Haradinajem koji su mi, gledajući me u oči, govorili — kakva trgovina organima, kakvi ratni zločini, nemojte od nas belih praviti crne. Gde je Tači sada? Tamo gde treba da bude i sad ćemo videti kakva će biti presuda suda. Ipak ima pravde, ako ne haške ono Božje. Što se tiče svega što se dešavalo od 1998. godine a faktički se ne završava ni do danas, ali se u onoj brutalnoj formi završilo 2004-2005.godine, mislim da se na žalost to neće ništa promeniti. Bio je postavljen zadatak da se oni reše Srba na Kosovu i taj zadatak niko nije skinuo sa dnevnog reda. Zasad imaju varijante da to rade sve sa evropskim osmehom na licu, kako bi zadovoljili svoje naručioce. Ali taj osmeh pretvoriće se u škripu zuba onog trenutka kad im to dozvole.
Zato mi vrlo dobro razumemo u koliko se složenoj situaciji nalaze vlasti u Beogradu na svim nivoima donošenja odluka — zato što su Srbi na Kosovu taoci, a uvek se taj osmeh može pretvoriti u krvave očnjake. A to što vlasti dosad uspevaju da balansiraju između onog što se od njih traži da se ne bi dirali taoci na Kosovu i onoga kako se oni ponašaju, između ostalog i prema Rusiji — kao novinar pisao bih o tome.
Ispada da na KiM imamo talačku krizu?
— Sve je ovo čisti terorizam. Ti držiš kao taoce nekoliko desetina hiljada ljudi, a svi se prave kao da je to normalno i da tako treba da bude. Iako sada nije toliko napeto, oni su kako god okreneš, logistički i ideološki gledano taoci. Da ne govorim o tome da se u svakom trenutku bes može okrenuti protiv njih i oni nemaju šanse da se zaštite. A znamo iz pogroma 2004. godine kako će u tom slučaju reagovati tzv. NATO kontingent.
Još jedan važan pravac rada Ruskog doma je kako sprečiti reviziju istorije Drugog svetskog rata. U Srbiji toga nema i postoji svest zašto je važan 9. maj.
— Srbija je svojevremeno donela odluku da je 9. maj, Dan pobede, državni praznik. Da, to je radni dan, ali je državni praznik. Zato je u datom slučaju inicijativu za organizovanje prazničnih manifestacija, za čuvanje istine, za očuvanje spomenika preuzela Srbija. I treba joj odati priznanje. Ali naše „zapadne kolege“ traže bilo koju rupicu u našim odnosima, bilo koje složeno pitanje da bi tamo ubacili šipku poput one kojom se razvaljuju vrata.
Ali mi veoma računamo na to da će vlasti Srbije, nezavisno od situacije koja je sada nastala, poštovati državni praznik koji su sami ustanovile. Mi smo sa svoje strane spremni da učestvujemo i pomažemo.
Kakvi su planovi Ruskog doma za budućnost?
— Najvažnije je da poživimo još 90 godina. U svom uvodnom obraćanju na prijemu povodom 90.godišnjice Ruskog doma rekao sam da svakog aprila kad se spremamo za rođendan mi istovremeno obeležavamo i druge događaje: april je teško vreme za Beograd. Setite se aprila 1941, pa aprila 1944, onda i aprila 1999.godine. Veoma se nadam da će sledeći aprili koji ćemo dočekati biti vezani za pesmu Zdravka Čolića „April u Beogradu“ i još jedan rođendan Ruskog doma.
Režiseru Emiru Kusturici u Ruskom domu uručeno je odlikovanje - Sputnik Srbija, 1920, 06.04.2023
KULTURA
Ruski dom obeležio 90 godina postojanja — medalja Emiru Kusturici, nagrađen i fotoreporter Sputnjika
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala