- Sputnik Srbija, 1920
NAUKA I TEHNOLOGIJA

Nova studija otkriva detalje o kontroverznom posetiocu Sunčevog sistema

CC BY-SA 4.0 / Wikipedia/ESO/M. Kornmesser/nagualdesign/Cropped photo / Oumuamua, telo koje leti kroz svemir, a neki naučnici tvrde da je u pitanju vanzemaljska sonda
Oumuamua, telo koje leti kroz svemir, a neki naučnici tvrde da je u pitanju vanzemaljska sonda - Sputnik Srbija, 1920, 23.03.2023
Pratite nas
Kontroverzni posetilac Sunčevog sistema Oumuamua zadaje glavobolje naučnicima od 2017, a autori najnovije studije daju odgovore koje mogu objasniti mnoga svojstva svemirskog kamena, a isključiti popularnu teoriju o vanzemaljskom životu.
Duguljasti objekat je stigao blizu nas 2017. godine i odmah je postao jedna od kometa o kojima se najviše raspravlja u istoriji. Iako je bilo jasno da je to bio prvi poznati međuzvezdani asteroid, njegovi ostali detalji su bili misterija, uključujući zašto nije imao rep kao većina kometa ili kako je dobio svoj čudan dug oblik i malu veličinu.
Jedna posebna misterija zbunila je naučnike: zašto se ubrzano udaljava od Sunca. Neobično ponašanje je čak navelo neke da spekulišu da je objekat mogao biti vanzemaljska letelica, poslata da tiho ispita naš solarni sistem.
Činjenica da nije imala rep i bila je toliko udaljena od Sunca ukazuje da će se boriti da izbaci dovoljno vode da bi je pomerila kako bi mogla da putuje na način na koji putuje. To je dovelo do niza mogućih teorija, uključujući sugestije vanzemaljskog svemirskog broda, a naučnici kažu da bi ga mogao pokretati motor ili svetlosno jedro.
Međutim, objašnjenje može biti zapanjujuće jednostavno. Put može biti samo rezultat vodonika koji izlazi iz komete dok usled Sunčevog zagrevanja
Budući da je kometa bila tako mala, mali pritisak gasa koji je izbijao iz leda u objektu značio je da je njena putanja promenjena, ukazuju naučnici, ali ne znaju tačno koliko je Oumuamua bila velika, jer je bila premala i daleko da bi je teleskopi mogli da je snime, mada misle da je to bio dugačak objekat nalik cigareti dug oko 115 metara i širok 19 metara.
Sve komete posmatrane u našem Sunčevom sistemu imaju raspon od jednog kilometra do stotina kilometara – što znači da je naše razumevanje o tome kako se one manje mogu kretati ograničeno.
„Ono što je prelepo u vezi sa Dženinom idejom je to što bi to trebalo da se desi međuzvezdanim kometama“, rekao je Daril Seligman, kolega Dženifer Bergner, docentke hemije na UC Berkliju koja je prva izložila teoriju.
„Imali smo sve ove glupe ideje, poput vodoničnih santi leda i drugih ludih stvari, i to je samo najjednostavnije objašnjenje“, izjavio je on.
U pokušaju da ispita da li je objašnjenje tačno, profesor Bergner je pregledao istraživanje da vidi kako molekularni vodonik može da stupi u interakciju sa kometama. Pronašla je istraživanja – neka od njih stara 50 godina – koja sugerišu da je moguće da se molekularni vodonik proizvodi i zarobi u ledu komete, ponekad duboko u njoj.
Modeli pokazuju taj proces, a sila proizvedena kao vodonik koji je izbačen iz komete kao gas kada je zagreje Sunce, bila bi dovoljna da je gurne i ubrza na njenom putovanju kroz svemir.
U godinama nakon toga, naučnici su pronašli šest drugih kometa koje takođe nemaju vidljivu komu ili rep, ali ubrzavaju na neočekivan način. Takve komete bi stoga mogle biti uobičajene, i iako se možda ne mogu sve objasniti molekularnim vodonikom, one sugerišu da se mala tela mogu gurati oko Sunčevog sistema.
Nalazi su objavljeni u novom radu, „Ubrzanje 1I/„Oumuamua iz radiolitički proizvedenog H2 u H2O ledu“, objavljenom u časopisu „Nejčer“.
Planeta Zemlja i asteroid – ilustracija - Sputnik Srbija, 1920, 23.03.2023
NAUKA I TEHNOLOGIJA
Veliki asteroid približava se Zemlji: Tri puta je veći od onog u Čeljabinsku
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala