- Sputnik Srbija, 1920
SPORT
Vesti i analize sa najzanimljivijih i najbitnijih sportskih događaja širom Srbije i celog sveta.

Selektor Rusije za Sputnjik: Jokić je „lobanja“, Novak najveći, a FIBA i Evroliga – dosta više!

© Sputnik / Lola ĐorđevićZoran Lukić
Zoran Lukić - Sputnik Srbija, 1920, 06.03.2023
Pratite nas
Ekskluzivno
Srbin, a selektor Rusije i to u tako važnom i velikom sportu kao što je košarka. Takvu privilegiju ima Zoran Lukić, naš strateg koji za Sputnjik govori o aktuelnim temama u košarci, sudaru Fibe i Evrolige, Nikoli Jokiću i Novaku Đokoviću, srpskoj i ruskoj reprezentaciji, povezanosti dva naroda i planovima za budućnost.
Košarkaška reprezentacija Rusije odigrala je krajem februara prijateljske utakmice protiv Mege i FMP-a, a to je bila dobra šansa da popričamo sa selektorom Zoranom Lukićem, inače rođenim Beograđaninom.
Lukić je startovao karijeru kao pomoćnik u Beopetrolu, a onda ga je put odveo ka Moskvi i Rusiji gde je prvo postao legenda Nižnjeg iz Novgoroda u kom je praktično od 2008. godine do danas sa malim prekidom i odlaskom u Banvit, da bi kasnije seo na klupu reprezentacije Rusije.
Godinama već važi za jednog od najboljih srpskih trenera, stvorio je ime u inostranstvu, veoma je poštovan u košarkaškom svetu, izabran je 2021. godine za najboljeg trenera Lige šampiona, a posebno je na glasu po dobrom radu sa mladim igračima.
Kako je došlo do toga da Srbin postane selektor tako velike zemlje kao što je Rusija? To je sve samo nije lako uraditi.
Zato je Lukićev uspeh još veći.
„Moj osećaj je da je za to zaslužan minuli rad u Rusiji, jako dugo sam tamo, mnogo igrača je prošlo kroz moje ruke i kasnije su stigli do reprezentacije. Logičan sled koji su oni napravili. Pomogla je i povezanost Rusije i Srbije. Ja sam strani trener koji govori ruskim jezik jako dobro - splet raznih detalja i okolnosti. Biti trener Rusije je velika čast. Nema tu šta da se kaže. Krenuli smo kvalifikacije za Svetsko prvenstvo, ali je nažalost sve prekinuto. Krenuli smo dobro, pobedili Italiju, međutim desilo se šta se desilo, došla je suspenzija. Sada je ovo prvi put posle nekog vremena da igramo van Rusije“, rekao je Lukić na startu intervjua za Sputnjik.

Košarci je potrebno rešenje, a ne bla-bla šou

© Sputnik / Lola ĐorđevićZoran Lukić
Zoran Lukić - Sputnik Srbija, 1920, 04.03.2023
Zoran Lukić
Reprezentativci Rusije odsedali su u hotelu u kom su bili i košarkaški reprezentativci Srbije. Orlovi su se na čelu sa Karijem Pešićem u tom trenutku spremali za put u Atinu na meč kvalifikacija za Mundobasket.
Poteglo je to i ozbiljne teme, što sportske, što društvene. Lukić je imao prilike da razgovara sa kolegom Pešićem i da se iz prve ruke još jednom uveri koliko je situacija u današnjoj košarci zapetljana.
„Razgovarali smo naravno, pričali, nije zavidna situacija, jako mnogo naših dobrih igrača nije u mogućnosti (da igra)... Definitivno mora da se nađe neko rešenje. Non-stop ste u problemu. Nažalost, imam utisak da se u celom svetu prave neki začarani krugovi bez mogućnosti adekvatnog rešenja. Niko nije spreman za razumevanje drugog. Neće niko nikoga da razume. Dolazite u situaciju da sada trener mora da se bavi alhemijom, da izmišlja neke stvari“, objašnjava Lukić situaciju u reprezentativnoj košarci još pre nego što su se Orlovi plasirali na Mundobasket.
Selektor Pešić je u kvalifikacijama koristio preko 40 igrača... Neverovatna cifra. Neko bi rekao i nenormalna.
„Mogao je i više od 40. Sada sam malo sarkastičan, ali, eto šta mu se sve desilo. Vrlo je čudna situacija. Sa moje tačke, imam neke klubove koji su pustili igrače, nisu 'plakali'. Ovi momci koji se sada vrate imaju za dva dana utakmicu u VTB ligi. Ali, pojedini klubovi napravili su izuzetno korektan potez. To je to razumevanje i nadam se da će ono da prevlada. Mislim, ti rogovi u vreći, svako gura svoju priču... Biću iskren i surov, oni se tom nekom komunikacijom igraju sa intelektom svih nas sa strane. Mislim na konflikt Fibe i Evrolige. Mislim... Dosta više! Dosta više, prekinite! Nađite neko rešenje, a ne da u začaranom krugu vrtite svoj bla-bla šou. Nađite brate neko rešenje koje je potrebno košarci, a ne njima“, jasan je i konkretan Lukić u razgovoru za Sputnjikm kao što je i kada radi sa igračima što mu je donelo brojne uspehe i pozitivne rezultate.
Kako se onda u celoj toj priči snalazi reprezentacija Srbije? Posebno su kvalifikacije za Svetsko prvenstvo bile problematične.
„Sve je to lepo, imamo igrače, ali ta okupljanja od dva-tri dana, te utakmice koje su kratke, to više nije sistem koji je bio ranije, kada su se meseci provedili na planini. Ali, to se menja i drugi rade na tome. Svi drugi treniraju, razvijaju se. Mi stalno pričamo o nekim neuspesima. Normalno je što smo želeli da reprezentacija dođe do nekih medalja, ali i drugi rade i mnogo ulažu da ne pričam koliki su budžeti pojedinih federacija. Moramo od toga da krenemo, a ne od fantazija. Živimo u prošlom vremenu. Pa, onda još i komentarišemo. Da budem iskren tu su komentari i raznorazna pisanja o trenerima da li znaju da rade svoj posao“, dotakao se Lukić malo i srpke klupske košarke, ne samo reprezentativne.
Nisu mu prijali komentari koje je čitao, a ticali su se rada srpskih trenera. Kao primer uzeo je Željka Obradovića.
„Da napravim paralelu, prosto čitam šta se sve pisalo o Željku Obradoviću kada je krenula sezona. Izvinite - gadi mi se. To su bili komentari 'da li zna da radi', pa ovo, pa 'da li je prošlo vreme'. Sada odjedanput kada je Partizan ušao u seriju... Nema više strpljenja. Sada odjednom - amnezija! 'Ne znamo šta smo rekli o čoveku'. Isto tako i o selektoru Pešiću. Oni su poslednji Mohikanci naših trenera, koji su digli srpsku košarku, a mi smo našli da komentarišemo“, staje Lukić na stranu kolega.
© Sputnik / Lola ĐorđevićZoran Lukić
Zoran Lukić - Sputnik Srbija, 1920, 04.03.2023
Zoran Lukić
I kaže selektor Rusije da bi voleo da se očekivanja od reprezentacije Srbije baziraju po sistemu korak po korak, da se krene od baze, te da nije ništa uklesano u kamenu ili obećano našoj reprezentaciji.
„Moramo da tražimo probleme u nekim drugim stvarima. Ja sam ovde u hotelu video puno momaka koji su se odazvali reprezentaciji Srbije. Trener mora da za kratko vreme sklopi pazl koji će da funkcioniše. To nije lako. Dovedite nekog sa ulice u stan i probajte da ga postavite u vaš život pa ćete videti da će vrlo brzo neko da leti kroz prozor. A živimo u ozbiljnim fantazijama i nekim nerealnim... Moguće je (da se dođe do dobrih rezultata) i biće moguće u budućnosti. Ali, shvatite da jedna Poljska, pa Francuska... Sve to ide gore. Nama to sad ne odgovara, mi bismo za tri dana da se skupimo i da isfunkcioniše. Igrači dolaze posle napornih sezona ili u toku sezone. Treba imati razumevanja za sve. Pešić se sada bavi alhemijom, mućka tamo nešto, da to ispadne kako treba. On prvi želi da bude na Svetskom prvenstvu i da uzme medalju. Sa druge strane moramo da budemo realni i iz te baze da gradimo, a ne iz fantazija. Nije to pravi put. Pa onda krene domino-efekat. Hajde da kažemo da smo skromna i mala zemlja koja je imala uspehe i da se košarkaški bori“, objašnjava Lukić.

Jokić i Đoković - „plusevi“ van terena

Partizan i Crvena zvezda predstavljaju Srbiju u Evroligi, a Lukić se nadovezuje na priču o nepoverenju prema trenerima.
„Ima neki broj stranaca što je i normalno. Skoro je jedan moj kolega rekao, evo konkretan primer je Španija, imaju mnogo stranaca u klubovima pa imaju dobar rezultat sa reprezentacijom. Partizan i Zvezda žele u plej-of, a postavili su na klupu dva ozbiljna vuka kako se to kaže. Uzmimo Armani kao primer, imaju vrhunskog trenera. Neko se našao da pita da li će Mesina ostati posle serije poraza, a klub je odmah odgovorio da se prestane sa tim. Postoji poverenje. Vrlo često pokušavam da objasnim prijateljima da je kod nas veliki pritisak, da se pobeda ne traži danas, već juče".
Da li sve to odvaja Zorana Lukića od srpske košarke i rada u srpskim klubovima?
„Ne, ne odvaja me. Svaka zemlja i liga imaju svoje pluseve i minuse. Jedna od vrlo bitnih stvari što se tiče tima u kom radim trenutno je što postoji razumevanje. Da idemo polako i da pravimo sistem. Znaju kako radim već godinama, stepenicu po stepenicu. A Evroliga nije to. Nisam ni neki ljubitelj NBA lige. Jednostavno taj šou, da ne kažem cirkus, već mi je... Biznis je postalo. Važno je koliko će se prodati majica, piva i hot-dogova, a ovo što se dole dešava na terenu... Nemam nameru to da gledam i da gubim vreme. Evropska košarka mi prija. Eventualno neko finale NBA da pogledam, ali čak ni to... Samo današnju NBA ligu moram da razdvojim od one iz vremena Džordana i Medžika Džonsona, to je bila druga planeta, drugi univerzum".
© Sputnik / Lola ĐorđevićZoran Lukić
Zoran Lukić - Sputnik Srbija, 1920, 04.03.2023
Zoran Lukić
Kada smo kod planete Zemlje, Srbija ima trenutno najboljeg košarkaša na svetu Nikolu Jokića, ali i najboljeg tenisera, po mnogima i sportistu sveta, Novaka Đokovića.
„Jokić je 'lobanja', ja to tako definišem. Ne kažem mozak, već lobanja koja je izuzetno sportski inteligentna, postoji košarkaška inteligencija koja kompenzuje možda neke nedostatke tela. Ne gledam mnogo NBA, ali čitam, pratim. Neka oni lome glavu da li je MVP. Definitivno jedan od najpametnijih igrača u novijoj istoriji košarkaškoj. Zato se i nalazi tamo gde se nalazi. Cela ta fama, pa još nije Amerikanac, pa bravo! Šta drugo reći? Ima pluseve koji su interesantni - ne koristi društvene mreže. Tehnologija ide, ali mi moramo da se vratimo nekim normalnim stvarima. Da definišemo šta je normalno. Sa ovim virtuelnim stvarima - izuzetno utiču na sve. Da ne ulazimo u neku apatiju, nisam depresivac, ali šta ostavljamo deci uopšte nisam siguran. Gledam šta se dešava, ova histerija, ludilo, ispiranje mozgova. Uvek postoji zadnja linija, dno. Ali, ovo su već crne rupe".
A, Đoković? Pitaju li Rusi za njega, prate li ga?
„Prate tenis, vole ga, znaju karakter pobednika. Nemam mnogo vremena, ali njega pratim stvarno. Nije on samo sportista. Predstavlja mnogo više od reketa i loptice. Za mene, nadam se da će ostati ovakav, on je najveći! Ako uđemo u način života Džordanovog, moramo da stavimo znak pitanja. Muhamed Ali je već prilično prošlo vreme. Ali u ovo novo vreme - Novak je pun paket. Ima on možda neke stvari koje mi se ne dopadaju, ali kada se sve pogleda, od porodice, sporta, obrazovanja, ljudskosti... Kada sve stavimo i izmerimo mislim da je, ne znam da nekog ne zaboravim, ali ako gledamo njega - to je nešto neverovatno".

Mi Srbi znamo šta smo prošli...

© Sputnik / Lola ĐorđevićZoran Lukić
Zoran Lukić - Sputnik Srbija, 1920, 04.03.2023
Zoran Lukić
Lukić se u svom poslu trudi da bude najbolji poput Novaka, a suspenzija reprezentacije Rusije značajno mu otežava posao.
Zato su srpski klubovi Mega i FMP pomogli Rusiji.
„Mnogo će nam značiti ove utakmice, posebno u ovoj situaciji. Da okupimo mlađe momke, da odigramo dve pripremne utakmice, nastavićemo da radimo sa prijateljskim zemljama. Važno je da ruski sportisti igraju, dolaze do iskustva u međunarodnoj areni. Jako sam zahvalan ekipama koje su prihvatile bez sekunde razmšljanja“, kaže Lukić.
Kada može da se očekuje da se reprezentacija Rusije vrati u međunarodna takmičenja?
„Ne mogu da pričam globalno šta će biti, ali što se tiče sporta idu preusmeravanja, reorganizacije. Što se tiče košarke, sešćemo brzo sa drugim zemljama oko prijateljskih utakmica. Kada su zvanične utakmice, znate kakav je stav na višem nivou. Kada će se to promeniti, ja se nadam rešenju u bliskoj budućnosti. Definitivno je politika takva da se vidi i u sportu“, kaže Lukić.
Srpski trener već dugi niz godina sedi na klupi Nižnjeg. Vrlo redak primer u današnjoj košarci, primer za svako divljenje.
Koliko trenera mogu da se pohvale da su skoro u celini petnaestak godina na klupi jednog kluba?
„U jednom sam klubu, ne menjam tako često klubove. Ima neka logika, kažu neki da rade 3-4 godine na jednom mestu pa promene. Videćemo, možda će se nešto i menjati i kod mene, ali zadovoljan sam. Imam želju da taj klub nastavi da ide dalje. Nadam se da će nam se prioriteti poklopiti, što je vrlo bitno. Nižnji je moj klub“.
Nižnji se takmiči u VTB ligi, koliko je ova cela situacija uticala na to takmičenje, kako se VTB liga drži?
„S obzirom na situaciju - jako dobro. Jedan broj stranaca je ostao i to od onih kvalitetnih, nivoa Evrolige. Ne mogu da kažem da se zadržao nivo, sada je to, onaj izraz perestrojka, ali radi se maksimalno da se to ne oseti. Definitivno ima kvalitetnih igrača i za mene kao selektora nije loše da su ove godine ruski igrači dobili veću minutažu i ulogu. Uvek može da se izvuče maksimum i nešto pozitivno. Ono što ne možeš da promeniš ne čakaj, ne plači, već se fokusiraj na ono što možeš. Kao građanin Srbije prošao sam kroz to, znam šta to znači, šta se izdešavalo. Prati nas sve. Nije praćenje zbog toga što sam iz Srbije već je globalna situacija“, ističe Lukić.
Samo u Nižnjem ima nekoliko Srba, a česti su na spiskovima ruskih klubova. Zašto je to tako?
„Trojica igrača, kolega i ja. Znamo šta se dešava posle specijalne vojne operacije, kod nekih igrača se pojavio strah, što je i normalno, pa se dogodila reakcija i odlazak nekih igrača. Zbog sigurnosti, ambasada koje puštaju neke informacije. I definitivno to pravi problem i to utiče na psihu. Mi koji smo prošli kroz sve to, dobro razumemo, naši igrači nisu imali problem kod odlaska u Rusiju i bilo kakav strah. Oseća se da se ta neka histerija smiruje, ali se smanjuje i spušta se lopta, manji je broj dezinformacija. Mi Srbi znamo šta smo prošli, pa nam je lakše da se adaptiramo. Nažalost sve nam je poznato“, ističe Lukić.
Pa, dodaje:
„Prvo nas gledaju kao bratski narod i kao zemlju košarke, jako puno igrača je prošlo kroz rusku ligu i koji će prolaziti. Okrenuti su ka nama, igrači i treneri sa naših prostora su maksimalno cenjeni“.
Jedan od najboljih igrača VTB lige je baš Srbin - Nikola Milutinov.
„Da Milutinov je tu, videćemo koliko će nam Nikola biti tu, to sad morate da vidite sa njim. Ali, po razgovoru što sam primetio definitivno ima interesa evroligaških klubova da ga dovedu. Definitivno Evroligi kao tržište ruski klubovi nedostaju“.

Srbija ima mlade trenere, potrebna im je šansa

Veliki plus Zorana Lukića je što odlično govori ruski jezik. Koliko je bilo teško naučiti ga?
„Nikada ranije nisam imao dodira sa ruskim jezikom i onda sam polako, samoučka kako ni to kažu. Zamolio sam tadašnje asistente. Koliko god da su kao slovenski jezici slični, gramatički nemaju dodirnih tačaka i onda mora da se vodi računa. Da vodim treninge na ruskom potpuno sam uspeo za jedno godinu i po dana do dve godine. Sada imam ruske igrače u klubu, jednog Amerikanca i srpske igrače, govorimo na ruskom, malo srpskom, a engleski kolege nek prevode,, da ne vrtim informacije, da ne gubimo vreme“, objasnio je Lukić.
Zoran je kao iskusan strateg imao prilike da radi sa mladim košarkašima i reprezentativcima Srbije do 19 godina gde je mogao da se uveri u kvalitet igrača koji tek dolaze.
Kakva je situacija sa mladim srpskim igračima, a kakva sa mladim trenerima?
„Nažalost bili smo četvrti u Letoniji na Svetskom prvenstvu, pobegla nam je medalja ispred nosa. Izuzetno mi je bilo drago što sam dobio mogućnost da radim sa tim mladim momcima, video sam čak neke i sada u Beogradu. Moje mišljenje je da u Srbiji ima jako puno dobrih trenera, samo treba da dobiju šansu da rade i da budu adekvatno plaćeni. Dosta njih odlazi u inostranstvo. Ne tražimo mi treneri neke kule i gradove. Već da imamo normalnu egzistenciju. Nema puno ljudi koji rade posao koji vole, obično te život usmeri u nekom smeru. Za 99 odsto trenera mogu da kažem da ovo nije samo posao, već i ljubav“, zaključio je Lukić intervju za Sputnjik.
Željko Obradović i Dalas Mur - Sputnik Srbija, 1920, 20.02.2023
SPORT
Moskovljani su u Beogradu našli „ubojito oružje“
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala