- Sputnik Srbija, 1920
RUSIJA
Najnovije vesti, analize i zanimljivosti iz Rusije i Zajednice nezavisnih država

„Rusija će odgovoriti na svaki izazov“: Šta je Putin poručio Zapadu /video/

© POOL / Uđi u bazu fotografijaPredsednik Rusije Vladimir Putin
Predsednik Rusije Vladimir Putin - Sputnik Srbija, 1920, 21.02.2023
Pratite nas
Predsednik Rusije Vladimir Putin obratio se 21. februara Federalnoj skupštini Rusije. Tokom obraćanja Putin je govorio o toku ruske specijalne vojne operacije u Ukrajini, odnosu Rusije i Zapada, razvoju Oružanih snaga Rusije, nuklearnom naoružanju i drugim temama.
Dobar dan, poštovani poslanici Federalne skupštine, senatori, poslanici Državne dume, poštovani građani Rusije. Danas se obraćam u teško, svi to dobro znamo, prekretničko vreme za našu zemlju, u periodu kardinalnih, nepovratnih promena u celom svetu, najvažnijih istorijskih događaja koji određuju budućnost naše zemlje i našeg naroda, kada svako od nas nosi ogromnu odgovornost. Pre godinu dana, radi zaštite ljudi na našoj istorijskoj teritoriji, radi osiguranja bezbednosti naše zemlje, radi uklanjanja pretnje koja je dolazila od neonacističkog režima, formiranog u Ukrajini posle državnog prevrata 2014. godine, doneta je odluka o sprovođenju specijalne vojne operacije (SVO). Korak po korak, pažljivo i dosledno ćemo rešavati sve zadatke koji su pred nama.

O SPECIJALNOJ OPERACIJI I IZDAJI ZAPADA

Počev od 2014. godine, Donbas se borio, branio je pravo da živi na svojoj zemlji, da govori maternjim jezikom, borio se i nije se predavao u uslovima blokade i neprestanog granatiranja, neskrivene mržnje kijevskog režima, verovao je i čekao da mu Rusija pritekne u pomoć. U međuvremenu (i vi to dobro znate), činili smo sve moguće, zaista sve moguće, da bismo rešili taj problem mirnim sredstvima. Strpljivo smo pregovarali o mirnom rešenju za taj težak sukob, ali se iza naših leđa pripremao sasvim drugi scenario. Obećanje zapadnih upravljača, njihovo uveravanje da teže miru u Donbasu, pokazalo se, sada to vidimo, kao falsifikat, žestok laž, oni su prosto odugovlačili vreme, bavili su se šikaniranjem, zatvarali oči pred političkim ubistima, pred represijama kijevskog režima nad nepodobnima, na iživljavanje nad vernicima, sve više su bodrili ukrajinske neonaciste da vrše teroristička dejstva u Donbasu. Na zapadnim akademijama i školama su gomilali oficirski sastav neonacionalističkih bataljona, isporučivali oružje.
I želim posebno da naglasim da je Kijev još pre početka specijalne vojne operacije pregovarao sa Zapadom o isporukama Ukrajini i sistema PVO, i borbenih aviona, i druge teške tehnike. Sećamo se i pokušaja kijevskog režima da dobije nuklearno oružje, jer su o tome govorili javno. SAD i NATO su ubrzano širili svoje vojne baze u blizini granica naše zemlje, tajne biolaboratorije, tokom manevara su osvajali scenu budućih ratnih dejstava, pripremali su za veliki rat kijevski režim koji im je potčinjen, Ukrajinu koju su porobili. I danas to priznaju. Čak priznaju to javno, otvoreno, bez zazora. Oni se bukvalno ponose, uživaju u svojoj perfidnosti, nazivajući i Minske sporazume, i „normandijski format“ diplomatskom predstavom, blefom.
Ispada da su se sve to vreme, kada je goreo Donbas, kada se prolivala krv, kada je Rusija iskreno (želim to da naglasim, upravo iskreno) težila mirnom rešenju, oni igrali životima ljudi, igrali, u suštini, kako govore u poznatim krugovima, s obeleženim kartama. Taj odvratni metod obmane oproban je i ranije, ne jednom. Isto su se tako bestidno, dvolično ponašali razarajući Jugoslaviju, Irak, Libiju, Siriju. Od te sramote se nikada neće oprati. Oni ne razumeju šta su to čast, poverenje, pristojnost. Tokom vekova kolonijalizma, diktata, hegemonije oni su navikli da im je sve dozvoljeno, navikli su da pljuju na ceo svet. Ispostavilo se da se isto tako bezobzirno, despotski odnose i prema narodima sopstvenih zemalja. Njih su takođe cinično obmanuli (ili su ih obmanjivali) basnama o traganju za mirom, o privrženosti rezolucijama Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija o Donbasu.
Zaista, zapadne elite su se pretvorili u simbol totalne, neprincipijelne laži. Mi čvrsto branimo ne samo svoje interese, nego i svoj stav o tome da u savremenom svetu ne sme da bude podele na takozvane civilizovane zemlje i sve ostale, da je neophodno pošteno partnerstvo, koje principijelno negira bilo kakvu isključivost, a posebno agresivnu. Mi smo bili otvoreni, iskreno spremni za konstruktivni dijalog sa Zapadom, govorili smo, insistirali smo na tome da je i Evropi, i celom svetu potreban nedeljiv sistem bezbednosti, jednak za sve države, i godinama smo predlagali svojim zapadnim partnerima da zajedno razmotrimo tu ideju, da radimo na njenoj realizaciji. A kao odgovor smo dobijali nejasnu ili licemernu reakciju.
To je što se tiče reči, ali bilo je i konkretnih dejstava. To je širenje NATO-a prema našim granicama, stvaranje novih pozicionih oblasti protivraketne odbrane u Evropi i Aziji, odlučili su da se raketnim štitom zaštite od nas. To je širenje vojnih kontigenata, pri čemu ne samo u blizini granica Rusije. Želim da naglasim da, iskreno govoreći, to je svima dobro poznato, nijedna zemlja u svetu nema toliki broj vojnih baza u inostranstvu, kao Sjedinjene Američke Države. Njih je na stotine, želim to da naglasim, na stotine baza širom sveta, cela planeta je načičkana, dovoljno je samo pogledati na kartu. Ceo svet je bio svedok toga kako su istupali iz fundamentalnih sporazuma u sferi naoružanja, uključujući Sporazum o raketama srednjeg i kratkog dometa, jednostrano su prekidali temeljne sporazume koji održavaju mir na planeti. Ali zašto su oni to radili? Oni ništa ne rade tek onako, kao što je poznato.
I, najzad, u decembru 2021. godine, mi smo zvanično uputili Sjedinjenim Američkim Državama i NATO-u nacrte sporazuma o garancijama bezbednosti. Po svim ključnim tačkama, onima koje su za nas principijelno važne, dobili smo u suštini direktan negativan odgovor. Tada je konačno postalo jasno da je dat signal da se realizuju agresivni planovi. I oni više ne nameravaju da se zaustave.
Opasnost je rasla, i to svakodnevno. Informacije koje su stizale nisu ostavljale sumnju u to da je u februaru 2022. godine sve bilo spremno za novu krvavu kaznenu akciju u Donbasu, protiv kog je, podsetiću, kijevski režim još 2014. godine pokrenuo i artiljeriju, i tenkove i avione. Odlično se sećamo slika kada su iz vazduha gađali Donjeck. Izvodili su napade avionima ne samo na njega, nego i na druge gradove. Ponovo su 2015. godine pokušali direktno da napadnu Donbas, nastavljajući pritom blokadu, granatiranje, terorisanje civila. Sve je to, podsetiću, potpuno protivrečilo dokumentima i rezolucijama koje je usvojio Savet bezbednosti UN. Potpuno! Svi su se pravili da se ništa ne događa. Želim to da ponovim. Oni su pokrenuli rat. Mi smo iskoristili silu i koristimo je da bismo ga zaustavili.
Oni koji su planirali novi napad na Donjeck, na Donbas, na Lugansk, jasno su razumeli da je sledeći cilj napad na Krim i Sevastopolj. I mi smo to znali i razumeli. I sada o takvim dalekosežnim zamislima otvoreno govore u Kijevu. Razotkrili su se, razotkrili su ono što smo mi ionako dobro znali.
Mi branimo živote ljudi, svoj rodni dom. A cilj Zapada je bezgranična vlast. On je već potrošio više od 150 milijardi dolara na podršku i naoružavanje ukrajinskog režima. Poređenja radi, prema podacima Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj, za pomoć najsiromašnijim državama sveta zemlje „sedmorke“ su izdvojile oko 60 milijardi dolara tokom 2021. i 2022. godine. Jasno? Za rat – 150, za najsiromašnije zemlje, o kojima se tobože stalno brinu – 60. A tu su još i poznati zahtevi da zemlje koje dobijaju taj novac budu pokorne. I gde su tu razgovori o borbi protiv siromaštva, o stabilnom razvoju, o ekologiji? Kuda je sve to nestalo? Pritom se protok novca namenjen za rat ne umanjuje. Isto tako ne žale sredstva za pojačavanje nemira i prevrata u drugim zemljama, i to, takođe, širom sveta.
Na nedavno održanoj konferenciji u Minhenu mogle su se čuti beskonačne optužbe na račun Rusije. Stiče se utisak da se to radilo samo da bi svi zaboravili šta je napravio takozvani Zapad u poslednjoj deceniji. Oni su ti koji su pustili džina iz boce. Čitave regione su uvukli u haos. Prema procenama američkih eksperata, u ratovima, na to želim da skrenem pažnju, nismo mi izmislili te cifre, sami Amerikanci ih daju, u ratovima koje su pokrenule SAD posle 2001. godine, poginulo je gotovo 900.000 ljudi, više od 38 miliona njih su postali izbeglice. Sve to oni sada hoće prosto da izbrišu iz sećanja čovečanstva. Prave se da se ništa nije dogodilo. Ali to u svetu niko nije zaboravio. I neće zaboraviti.
Ljudske žrtve i tragedije niko od njih ne računa. Zbog toga, naravno, što su u igri bilioni dolara. To je mogućnost da se i dalje potkradaju svi, pod plaštom priče o demokratiji i slobodama, uz nametanje neoliberalnih, u suštini totalitarnih vrednosti, da se kače amblemi na čitave zemlje i narode, da se javno vređaju njihovi lideri, da se guši drugačije mišljenje u njihovim sopstvenim zemljama, uz stvaranje lika neprijatelja, da se odvlači pažnja ljudi od koruptivnih skandala. To ne silazi s ekrana, mi sve to vidimo – od sve većih unutrašnjih ekonomskih, socijalnih, međunacionalnih problema i protivrečnosti.
Podsetiću, tridesetih godina prošlog veka Zapad je praktično otvorio nacistima put ka vlasti u Nemačkoj. A u naše vreme od Ukrajine su počeli da prave anti-Rusiju. To, zapravo, nije novi projekat. Ljudi koji se makar malo bave istorijom znaju to odlično. Koreni tog projekta su se pojavili još u 19. veku. Njih su gajili i u Austrougarskoj imperiji, i Poljskoj, i u drugim zemljama – s jednim ciljem, da se otkinu one istorijske teritorije koje se danas nazivaju Ukrajinom od naše zemlje. Eto u čemu je taj cilj. Ničeg tu novog nema! Nikakve novine. Sve ponavljaju.
Zapad je forsirao realizaciju tog projekta danas, podržavši prevrat 2014. godine. Prevrat krvavi, protivdržavni, protivustavni, kao da se ništa nije dogodilo. Kao da je to bilo potrebno, čak su saopštili i koliko su novca na to potrošili. U ideološku osnovu su postavili rusofobiju, krajnje agresivni nacionalizam. Nedavno je jedna od brigada Oružanih snaga Ukrajine, sramota je i reći, nas je sramota, njih nije, usvojila naziv „Eljdevez“, kao hitlerova divizija koja je učestvovala u deportovanju Jevreja u ubilačkim, vojno-zarobljeničkim, kaznenim operacijama protiv partizana u Jugoslaviji, Italiji, Čehoslovačkoj i Grčkoj. U Oružanim snagama i Nacionalnoj gardi Ukrajine posebno su popularni amblemi 'das rajh', 'mrtva glava', 'Galičina'- drugih esesovskih jedinica kojima su ruke, takođe, krvave do lakata. Na ukrajinskoj oklopnoj tehnici su prepoznatljive oznake Vermahta nacističke Nemačke. Neonacisti ne kriju čijim se naslednicima smatraju.
Čudno je to što na Zapadu niko od onih koji podržavaju vlast to ne primećuje. Zbog čega? Zbog toga što ih, izvinite za izraz, baš briga za to. Briga ih za to na koga će da stave ulog u borbi protiv nas. U borbi protiv Rusije. Glavno je da ratuju protiv nas, protiv naše zemlje, što znači da se mogu koristiti svi - a videli smo da je tako i bilo – i teroristi, i neonacisti, čak se i crni đavo može koristiti, oprosti, bože, samo da bi ispunili njihovu volju, da bi im služili kao oružje protiv Rusije. I tada, tridesetih godina prošlog veka, i sada, ista je zamisao – da se agresija okrene ka Istoku, da se rasplamsa rat u Evropi, da se tuđim rukama udalje konkurenti. Mi ne ratujemo protiv naroda Ukrajine, ja sam to već mnogo puta govorio. On je sam, narod Ukrajine, postao talac kijevskog režima i njegovih zapadnih gospodara, koji su faktički okupirali tu zemlju u političkom, vojnom, ekonomskom smislu. Decenijama su razarali ukrajinsku industriju, otimali prirodna bogatstva. Prirodni rezultat toga su socijalna degradacija, ogroman rast siromaštva i nejednakosti. I u takvim uslovima, naravno, lako je izvlačiti i materijal za borbena dejstva. O ljudima niko nije mislio, njih su pripremali za klanje. I na kraju su ih pretvorili u potrošni materijal. Žalosno. Prosto je strašno o tome i govoriti. Ali to je činjenica. Odgovornost za rasplamsavanje ukrajinskog sukoba, za eskalaciju, za rast broja njegovih žrtava u potpunosti leži na zapadnim elitama i, naravno, na današnjem kijevskom režimu, za koji je ukrajinski narod u suštini tuđi. Današnji ukrajinski režim ne služi nacionalnim interesima, nego interesima trećih zemalja. Zapad koristi Ukrajinu kao balvan protiv Rusije, kao poligon. Neću se sad detaljno zadržavati na pokušajima Zapada da preokrene tok borbenih dejstava, na njihovim planovima da povećaju vojne isporuke, to je ionako svima dobro poznato, ali jedna stvar mora biti jasna svima. Što više dalekometni zapadni sistemi budu stizali u Ukrajinu, to ćemo mi više biti primorani da udaljavamo pretnju od svojih granica. To je prirodno.
Zapadne elite ne kriju svoje ciljeve – da Rusiji nanesu, kako oni govore, to je upravni govor, „strateški poraz Rusiji“. Šta to znači? Šta je to za nas? To znači da se s nama završi jednom i zauvek. Odnosno, oni nameravaju da lokalni sukob prenesu u fazu globalnog sukoba. Mi upravo tako to sve i razumemo i na odgovarajući način ćemo na to reagovati. Zbog toga što je u tom slučaju već reč o postojanju naše zemlje. Ali oni ionako ne mogu da računaju na to da će Rusiju pobediti na bojnom polju, to je nemoguće. Zbog toga izvode na nas sve agresivnije informacione napade. Kao cilj biraju, pre svega, naravno, mlade ljude, mlade generacije. I tu opet stalno lažu, izokreću istorijske činjenice, ne prestaju da napadaju našu kulturu, Rusku pravoslavnu crkvu, druge tradicionalne religiozne organizacije u našoj zemlji.
Pogledajte šta rade sa svojim sopstvenim narodima. Razorene porodice, kulturni i nacionalni identitet, perverzije, iživljavanje nad decom sve do pedofilije – objašnjavaju se kao norma, norma njihovog života! A sveštenike primoravaju da blagoslove istopolne brakove. Bog s njima, neka rade šta žele. A šta ovde želim da kažem? Odrasli ljudi imaju pravo da žive kako žele – mi smo se prema tome tako i odnosili u Rusiji, i uvek ćemo se tako odnositi. Niko se u privatni život ne meša i ne nameravamo to da radimo. Ipak, želimo da im kažemo: pogledajte Sveto pismo, glavne knjige svih drugih svetskih religija – tamo je sve rečeno. Uključujući to da je porodica – savez muškarca i žene. Ali ti sveti tekstovi se sada dovode u sumnju. Kako je poznato, anglikanska crkva, na primer, planira, to je istina, za sada samo planira, da razmotri ideju o polno neutralnom bogu. Šta na to reći? Oprosti im, Gospode, ne znaju šta rade!
Milioni ljudi na Zapadu razumeju da ih vode ka pravoj duhovnoj katastrofi. Elite, treba otvoreno reći, prosto gube razum i to, izgleda, više ne može da se leči. To su, međutim, njihovi problemi, kao što sam već rekao, a mi imamo obavezu da štitimo svoju decu. I mi ćemo to učiniti. Zaštitićemo svoju decu od degradacije i degeneracije.
Očigledno je da će Zapad pokušavati da razori i pocepa naše društvo, da stavi ulog na nacionalne izdajnike koji su u svim vremenima, želim to da naglasim, imali jedan te isti otrov prezrenja prema svojoj sopstvenoj otadžbini i želju da zarade na prodaji tog otrova onima koji su spremni da ga plate. Tako je uvek bilo. Ko je krenuo putem direktne izdaje, čini terorističke i druge zločine, usmerene protiv bezbednosti našeg društva, teritorijalne celovitosti zemlje, snosiće odgovornost u skladu sa zakonom. Nikada nećemo biti nalik kijevskom režimu i zapadnim elitama koji se bave, a bavili su se i ranije, lovom na veštice. Nećemo svoditi račune s onima koji su iskoračili u stranu, koji su napustili svoju domovinu. Neka to ostane na njihovoj savesti, neka žive s tim. Oni moraju s tim da žive. Glavno je da su im ljudi, građani Rusije, dali moralnu ocenu. Ponosim se i mislim da se svi ponosimo...
Mislim da se svi mi ponosimo time što naš mnogonacionalni narod, apsolutna većina građana, ima principijelni stav o specijalnoj vojnoj operaciji, što razume u čemu je smisao naših dejstava, što je podržala naša dejstva za zaštitu Donbasa. U toj podršci, pre svega, ispoljio se pravi patriotizam, osećanje koje je istorijski prisutno u našem narodu i koje zadivljuje svojim dostojanstvom, dubokom svešću svakog (naglasiću, svakog) o tome da je njegova sudbina neodvojiva od sudbine otadžbine.

ZAHVALNOST UČESNICIMA SVO I ŽITELJIMA RUSIJE

Dragi prijatelji, želim da zahvalim svima, celom narodu Rusije, za hrabrost i odlučnost, da kažem hvala našim junacima, vojnicima i oficirima armije i flote, Ruskoj gardi, saradnicima specijalnih službi i svih bezbednosnih struktura, borcima donjeckih i luganskih korpusa, dobrovoljcima, patriotama koji se bore u redovima borbenih armijskih rezervi BARS. Želim da im se izvinim što tokom današnjeg obraćanja ne mogu sve da ih spomenem. Znate, kada sam pripremao ovo obraćanje, napisao sam dugačak, dugačak spisak tih herojskih odreda. Zatim sam to izbacio iz današnjeg obraćanja jer, kao što sam rekao, nemoguće je imenovati sve. Prosto sam se plašio da ne uvredim one koje ne spomenem.
Do zemlje se klanjam roditeljima, ženama, porodicama naših zaštitnika, lekarima i bolničarima, sanitarnim instruktorima, medicinskim sestrama koji spasavaju ranjenike. Železničarima i vozačima koji snabdevaju front, graditeljima koji podižu utvrđenja, obnavljaju stambene zgrade, puteve, civilne objekte. Radnicima i inženjerima odbrambenih fabrika koji sada rade praktično dan i noć, u nekoliko smena. Seoskim trudbenicima koji pouzdano štite prehrambenu bezbednost zemlje. Zahvaljujem učiteljima koji se iskreno brinu o mladim generacijama Rusije, posebno onim predavačima koji rade u teškim uslovima, u blizini fronta. Zaposlenima u kulturi koji odlaze u zonu borbenih dejstava, u bolnice, da bi podržali vojnike i oficire. Volonterima koji pomažu na frontu i civilima. Novinarima, pre svega, naravno, vojnim dopisnicima koji rizikuju živote na prvoj liniji fronta da bi celom svetu rekli istinu. Pastirima ruskih tradicionalnih religija, vojnim sveštenicima, čije mudre reči podržavaju i nadahnjuju ljude. Državnim službenicima i preduzetnicima, svima koji ispunjavaju svoju profesionalnu, građanski i prosto ljudsku dužnost.
Posebne reči upućujem žiteljima Donjecke i Luganske Narodne Repubike, Zaporoške i Hersonske oblasti. Vi ste sami, dragi prijatelji, odredili svoju budućnost na referendumima, čvrsto ste odlučili, bez obzira na pretnje i teror neonacista, u uslovima kada su se u vašoj blizini vodila borbena dejstva, ali nije bilo i nema ničeg jačeg od vaše odlučnosti da budete s Rusijom, sa svojom domovinom.
Već smo počeli i povećavaćemo (aplauzi)... Želim da naglasim da je ova reakcija dvorane upućena žiteljima Donjecke i Luganske Narodne Republike, Zaporoške i Hersonske oblasti. Još jednom, svima njima naklon do zemlje. (aplauzi)

RAZVOJ ORUŽANIH SNAGA

Poštovane kolege, kao što je poznato, imamo ukazom predsednika utvrđen plan izgradnje razvoja oružanih snaga za period od 2021. do 2025. godine. U toku je rad na njegovom ispunjavanju. Neophodne korekcije se unose. I želim da naglasim, da u osnovu naših daljih koraka za jačanje armije i flote, u tekućem i budućem razvoju oružanih snaga, definitivno treba da uđe realno borbeno iskustvo, stečeno tokom specijalne vojne operacije. Ono je za nas izuzetno važno. Mogu da kažem i više – apsolutno neprocenjivo.
Primera radi, sada je nivo opremljenosti nuklearnih snaga Rusije najnovijim sistemima viši od 91 odsto – 91,3 procenta. A sada, ponoviću, imajući u vidu iskustvo koje smo stekli, moramo postići isto tako visok, kvalitetan nivo u svim komponentama oružanih snaga. Oficiri i narednici koji su se pokazali kao vešti, savremeni i odlučni komandanti, a takvih je veoma, veoma mnogo, prioritetno će biti unapređeni na više dužnosti, biće upućeni u vojne visokoškolske ustanove, akademije, služiže kao moćna kadrovska rezerva za oružane snage. I, definitivno, oni treba da budu traženi i u civilnoj službi, u organima vlasti na svim nivoima. Želim da skrenem pažnju kolega na to. To je veoma važno. Ljudi treba da shvate da domovina ceni njihov doprinos zaštiti otadžbine.
Aktivno ćemo uključivati najnaprednije tehnologije koje omogućavaju upravo povećanje kvaliteta i potencijala armije i flote. Mi imamo takve tehnologije, primerke naoružanja i tehnike, u svakom pravcu. Mnogi od njih po svojim karakteristikama suštinski prevazilaze zapadne analoge. Sada je pred nama zadatak da pokrenemo njihovu masovnu, serijsku proizvodnju. I taj posao je već u toku. Njegov tempo stalno uvećava. Želim pritom da naglasim, na sopstvenoj, ruskoj, naučnoj i industrijskoj bazi, uključivanjem malog i srednjeg visokotehnološkog biznisa u ispunjavanje državnih odbrambenih narudžbina. Danas u našim fabrikama, u konstruktorskim biroima, naučnim kolektivima rade i iskusni stručnjaci, i sve više mladih ljudi – talentovanih, kvalifikovanih, usmerenih na napredak, vernih tradicijama ruskih oružara – da učine sve za pobedu.

O NUKLEARNOM ORUŽJU

Sada još nekoliko reči o onome što se događa oko nas. Zadržaću se na još jednoj temi. Početkom februara ove godine čulo se saopštenje Severnoatlantske alijnse o faktičkim zahtevima Rusiji, kako se oni izražavaju, da se vrati ispunjavanju Sporazuma o strateškom ofanzivnom naoružanju. Uključujući dozvolu za inspekcije u našim nuklearnim odbrambenim objektima. Čak i ne znam kako to da nazovem. To je nekakav teatar apsurda. Poznato nam je da je Zapad direktno umešan u pokušaje kijevskog režima da izvede napade na baze naše strateške avijacije. Za to su korišćene bespilotne letelice koje su bile opremljene i modernizovane u saradnji sa stručnjacima NATO-a. I sada oni žele još i da razgledaju naše odbrambene objekte? U savremenim uslovima sadašnjeg sukoba to zvuči prosto kao nekakvo buncanje.
Pritom, skrećem na to posebnu pažnju, nama ne dozvoljavaju da sprovodimo punopravne inspekcije u okviru tog sporazuma. Naši brojni zahtevi za pregled ovih ili onih objekata ostaju bez odgovora ili se odbijaju po raznim formalnim osnovama. I stvarno ništa ne možemo da proverimo na onoj strani. Želim da naglasim, SAD i NATO direktno govore o tome da je njihov cilj da nanesu strateški poraz Rusiji. I šta, nakon toga, kao da ničeg nije bilo, oni se spremaju da se rastrče po našim odbrambenim objektima? Uključujući najnovije? Pre nedelju dana, ja sam potpisao ukaz o uvođenju u borbeno dežurstvo novih strateških kompleksa kopnenog baziranja. Oni se spremaju da i tamo gurnu svoj nos? I misle da je sve tako jednostavno? Mi ćemo ih prosto tako puštati?
Istupivši s kolektivnim saopštenjem, NATO je praktično podneo zahtev da postane učesnik u Sporazumu o strateškom ofanzivnom naoružanju. Mi se s tim slažemo. Izvolite! I ne samo to, smatramo da je takva postavka pitanja odavno sazrela, jer u NATO-u, podsetiću, nije samo jedna nuklearna država – SAD. Nuklearne arsenale imaju i Velika Britanija i Francuska. Oni se usavršavaju, razvijaju. I takođe su usmereni protiv nas, protiv Rusije.
Poslednje izjave njihovih lidera to samo potvrđuju. Slušajte. Mi to ne možemo da ne uzimamo u obzir, jednostavno nemamo pravo. Posebno danas. Kao i to da su prvi Sporazum o strateškom nuklearnom naoružanju prvobitno zaključili Sovjetski Savez i Sjedinjene Američke Države 1991. godine, u suštinski drugačijoj situaciji, u uslovima smanjivanja napetosti i jačanja uzajamnog poverenja. Nadalje su naši odnosi došli na takav nivo da su Rusija i SAD saopštavale da više ne smatraju jedni druge protivnicima. Izvanredno, sve je bilo veoma dobro.
Aktuelni sporazum iz 2010. godine sadrži najvažnije odredbe o nedeljivosti bezbednosti, o direktnoj uzajamnoj povezanosti u pitanjima strateškog ofanzivnog i odbrambenog naoružanja. Sve je to odavno zaboravljeno. SAD su izašle iz Sporazuma o protivraketnoj odbrani,. Sve je ostalo u prošlosti. Naši odnosi su, to je veoma važno, degradirali. I to je u celini zasluga Sjedinjenih Država. Upravo su one posle raspada Sovjetskog Saveza počele da preispituju rezultate Drugog svetskog rata, da grade svet na američki način, svet u kojem je samo jedan domaćin, jedan gospodar.
Radi toga su počeli grubo da ruše sve osnove svetskog poretka koje su bile postavljene posle Drugog svetskog rata, da bi precrtali i nasleđe Jalte, i Postdama. Korak po korak su počeli da preispituju izgrađeni svetski poredak, da demontiraju sistem bezbednosti i kontrole nad naoružanjem. Isplanirali su i ostvarili čitav niz ratova širom sveta. I sve s jednim ciljem – da slome arhitekturu međunarodnih odnosa izgrađenu posle Drugog svetskog rata. Tako se u praksi u životu sve događa. Posle raspada Sovjetskog Saveza teže da zauvek utvrde svoju globalnu dominaciju, ne uzimajući interese savremene Rusije, pa ni interese drugih zemalja.
Naravno, situacija u svetu se izmenila posle 1945. godine. Formirali su se i brzo se razvijaju novi centri razvoja i uticaja. To je prirodni, objektivni proces koji se ne može ignorisati. Nedopustivo je, međutim, to što su SAD počele da prekrajaju svetski poredak upravo samo u skladu sa svojim potrebama. Isključivo zarad svojih sopstvenih egoističnih interesa.
Sada preko predstavnika NATO-a daju signale, a u suštini postavljaju ultimatume – vi, odnosno Rusija treba da ispunjava sve o čemu smo se dogovorili, uključujući Sporazum o strateškom nuklearnom naoružanju, a mi ćemo se ponašati kako nam padne na pamet. Kao, nema nikakve veze između problematike Sporazuma strateškom ofanzivnom naoružanju i, recimo, sukoba u Ukrajini i drugih neprijateljskih dejstava Zapada protiv naše zemlje. Kao što nema ni gromoglasnih izjava o tome da žele da nam nanesu strateški poraz. To je ili vrhunac licemerja, ili cinizma, ili vrhunac gluposti. Ali, ne možeš ih nazvati idiotima, oni ipak nisu glupi ljudi. Nama hoće da nanesu strateški poraz i da uvlače u naše nuklearne objekte. U vezi s tim, prinuđen sam da danas kažem da Rusija obustavlja svoje učešće u Sporazumu o strateškom ofanzivnom naoružanju. Ponavljam, ne istupa iz Sporazuma, ne, nego upravo obustavlja svoje učešće.
Pre nego što se vratim razmatranju tog pitanja, međutim, moramo radi sebe da razumemo, na šta pretenduju zemlje Severnoatlantske alijanse, kao što su Francuska i Velika Britanija? I na koji način ćemo da uzimamo u obzir njihove strateške arsenale? Odnosno, ukupni ofanzivni potencijal Alijanse. Oni su sada svojim saopštenjima u suštini podneli zahtev da učestvuju u tom procesu. Hvala bogu! Hajde, mi nemamo ništa protiv toga. I ne treba samo da pokušavaju da ponovo lažu, da se prave da su pristalice mira i stišavanja napetosti. Mi već znamo sve što se krije ispod žita, znamo da ističu garantni rokovi upotrebe određene nuklearne municije u Sjedinjenim Državama, i u vezi s tim pojedini delatnici u Vašingtonu, to nam je poznato, već razmišljaju o mogućnosti prirodnog ispitivanja svog nuklearnog oružja, uključujući to da se u SAD razvijaju novi tipovi nuklearne municije. Takve informacije postoje. U toj situaciji su Ministarstvo odbrane Rusije i „Rosatom“ dužni da obezbede spremnost za testiranje ruskog nuklearnog oružja. Mi to prvi, razume se, nećemo raditi. Ali, ako SAD izvedu testiranje, i mi ćemo. Niko ne treba da ima opasne iluzije da globalni strateški paritet može biti uništen.
Poštovane kolege, poštovani građani Rusije! Danas zajedno idemo složenim, teškim putem. I savladavamo sve teškoće takođe zajedno, drugačije ne bi ni moglo da bude, jer smo vaspitani na primeru svojih velikih predaka i imamo obavezu da budemo dostojni njihovih zaveta koji se prenose iz generacije u generaciju. Idemo samo napred, zahvaljujući predanosti domovini, volji i svom jedinstvu. To jedinstvo se ispoljilo bukvalno od prvih dana specijalne vojne operacije.
Stotine dobrovoljaca, predstavnika svih naroda naše zemlje došle su u vojne komesarijate, donele odluku da stane uz zaštitnike Donbasa, da se bore za rodnu zemlju, za otadžbinu, za istinu i pravdu. Sada se rame uz rame na prvoj liniji fronta bore vojnici iz svih regiona naše mnogonacionalne domovine. Njihove molitve se čuju na raznim jezicima, ali sve su one za pobedu, za drugove u borbi, za domovinu! Njihov težak vojnički rad, njihov podvig nailaze na moćni odjek širom Rusije. Ljudi podržavaju naše borce, ne žele, ne mogu da ostanu po strani. Front sada prolazi kroz srca miliona naših ljudi. Oni upućuju na prvu liniju fronta lekove, sredstva za komunikaciju, opremu, omogućavaju transport, šalju tople stvari, maskirne mreže i tako dalje. Sve što pomaže da se sačuvaju životi naših momaka. Znam kako pisma dece, đaka greju vojnike na frontu, oni ih nose sa sobom u borbu kao najdragocenija, jer iskrenost i čistota dečjih želja diraju do suza. Borci sve bolje razumeju zbog čega se bore, koga štite.
Veoma je značajna za vojnike i njihove porodice, za civile i ta briga koju im pružaju volonteri od samog početka specijalne operacije. Oni deluju smelo i odlučno, pod vatrom i granatama izvode iz podruma decu, starce, sve koji su se našli u nevolji. Dostavljali su na žarišta, a i dalje to čine, hranu, vodu, odeću, raznose ih izbeglicama u centrima za humanitarnu pomoć, pomažu u poljskim bolnicama i na liniji borbenog kontakta, rizikujući živote nastavljaju da spasavaju živote drugih. Samo je Narodni front, u okviru inicijative „Sve za pobedu“, prikupio više od pet milijardi rublji! Ta vrsta dobročinstva je neprestano u toku. Ovde je podjednako važan svačiji doprinos – i velike kompanije, i preduzetnika.
Posebno su, međutim, dirljive i nadahnjujuće situacije kada ljudi sa skromnim prihodima odvajaju deo svojih ušteđevina, plata i penzija. Takvo ujedinjenje zarad pomoći našim vojnicima, civilima u zoni borbenih dejstava, izbeglicama skupo košta! Hvala vam za takvu iskrenu podršku, slogu, uzajamnu pomoć! To se ne može preceniti! Rusija će odgovoriti na sve izazove, zbog toga što smo svi mi jedna zemlja, jedan veliki i jedinstveni narod! Verujemo u sebe, verujemo u svoje snage! Istina je s nama!
Hvala!
Ruski demineri na teritoriji Azovstalja u Marijupolju - Sputnik Srbija, 1920, 21.02.2023
RUSIJA
Putin naložio vojsci: Budite spremni, ako Amerika testira nuklearno oružje, onda ćemo i mi
Oklopna tehnika Strateških raketnih snaga Rusije - Sputnik Srbija, 1920, 21.02.2023
RUSIJA
Putin: Nivo opremljenosti nuklearnih snaga Rusije viši od 91 odsto
Ruska artiljerija - Sputnik Srbija, 1920, 21.02.2023
RUSIJA
Putin: Rusiju je nemoguće pobediti na bojnom polju
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala