- Sputnik Srbija, 1920
EKONOMIJA
Sputnjik Ekonomija prati najnovije vesti, analize i izveštaje iz Rusije, regiona i sveta.

Najpotcenjeniji politički događaj u 2022: „Daleka“ kriza koja se može preslikati i u Evropi /video/

© AP Photo / Thilina KaluthotageDemonstracije u Kolombu
Demonstracije u Kolombu - Sputnik Srbija, 1920, 15.01.2023
Pratite nas
Dešavanja na dalekoj i egzotičnoj Šri Lanki jedan su od najpotcenjenijih političkih događaja u 2022. godini. Donekle, to je i razumljivo. Jer šta je za prosečnog Evropljanina Šri Lanka?
Stariji, pre svega iz zemalja nekadašnjeg Istočnog bloka, sećaju se vesti o Tamilskim tigrovima, nakon ubistva Radživa Gandija o njima se, makar u Jugoslaviji često govorilo, kao i predsednice vlade Sirimavo Bandaranaike, koja je na toj poziciji nasledila supruga, stradalog u atentatu.
Za mlađe je to samo turistička destinacija. Uopšte, interesovanje za dešavanjima u tom delu sveta, izuzimajući nekoliko „krupnih tema“ vezanih za Indiju i indijsko – pakistanske odnose izazivaju malo pažnje kod šire javnosti, ostaju neprimećene.

Događaji u Šri Lanki potcenjeni u javnosti

Frekventnost pominjanja Šri Lanke povećala se nakon „dolaska“ Kineza na ovo ostrvo. Navodilo se da su kineske investicije neisplative, neopravdane, motivisane ne ekonomskim, već nekim drugim razlozima. Danas se upravo te investicije apostrofiraju kao jedan od razloga totalnog kolapsa, ekonomskog i političkog.
Tokom 2022. godine se, nešto češće, opet govorilo o Šri Lanki. Istina, zbog drugih, aktuelnijih tema u međunarodnim odnosima, dramatične slike o eskalaciji krize na ostrvu i totalnom raspadu državnog sistema brzo se i zaboravljaju. Mada bi ih trebalo uzeti za ozbiljno. Ne sme se to potcenjivati. Ono što se odigravalo u toj zemlji može vrlo lako postati obrazac, nastaviti se i drugde.
Elem, ostrvska država u Indijskom okeanu, po površini nešto veća od centralne Srbije, ali i sa preko 20 miliona stanovnika, suočava se sa najgorom ekonomskom krizom još od sticanja nezavisnosti 1948. godine. Iako je nestabilnosti bilo i ranije, a na delu teritorije se odigravao i dugi građanski rat (od 1983. pa sve do 2009. godine) beznadežnost, kakva se pokazuje danas, nije uočavana.

Država bankrotirala

Ukratko, Šri Lanka je suštinski bankrotirala, a perspektiva je rđava pošto nije jasno kako bi dugove mogla vraćati. Upotrebljive devizne rezerve spale su na svega 50 miliona dolara, a treba platiti rate koje stižu u visini od 7 milijardi. Ukupno, dug prema stranim poveriocima je oko 50 milijardi, od čega 6,5 milijardi čini „kineski dug“ (ili 13%). Ipak, ovaj, relativno mali „kineski udeo“ u ukupnom zaduženju ne znači i da se u političkom prostoru prestalo govoriti o neisplativim, neopravdanim i ko zna čim motivisanim kineskim projektima. Naprotiv. Narativ o tome kako su „Kinezi krivi za sve“ samo će se nadograđivati.
Međutim, uzroci kolapsa nisu tekući, ne tiču se pojedinačnih kreditnih ili investicionih aranžamana (mada među njima svakako ima i štetnih ili makar sumnjivih), već sistemski, tiču se neodrživosti projektovane strukture.
Godišnji „minus“ u spoljnotrgovinskoj razmeni iznosio je u proseku oko 3 milijarde dolara. Premošćavan je, podrazumeva se, zaduživanjem, da bi se ulagalo prvenstveno u infrastrukturu. Sa boljom infrastrukturom doći će i više investitora. Investitori su, inače, dolazili, ali su, pored infrastrukture, najatraktivnija polja za ulaganje bili poljoprivreda, proizvodnja čaja (čuvenog cejlonskog) i gume, keramička industrija, eksploatacija prirodnih resursa, turizam.

Uticaj pandemije

Neposredno pred početak pandemije, nominalni bruto društveni proizvod prelazio je 85 milijardi dolara, što pokazuje i da je zaduženost prema parametrima međunarodnih finansijskih institucija bila prihvatljiva ili podnošljiva. I dok su na finansijskom tržištu kamatne stope bile niske, a bruto društveni proizvod kontinualno rastao, tako se još i moglo funkcionisati. Veći rast – više zaduživanja.
Nakon pandemije i svih posledica koje je ostavila, bilo da se radi o prekidima distributivnih lanaca, manjom potražnjom ili nižim prilivima od turizma, kao i poslednje „eksplozije“ na tržištu energenata – završio se i takav način funkcionisanja. Bruto društveni proizvod se smanjio, cenovne kalkulacije su drastično promenjene, inflacija se zahuktava (od februara je udvostručena), novih investicija nema, a pozajmljeno se moralo vraćati.
Bez drugih rešenja, za servisiranje dugova i hitne intervencije u zemlji počelo se sa korišćenjem deviznih rezervi koje su na kraju 2019. godine iznosile 7,6 milijardi dolara (i za manje od 30 meseci su praktično potrošene).
U celoj priči bilo je i mnogo čudnih i pogrešnih odluka vlasti: poput ograničavanja uvoza veštačkog đubriva kako bi se smanjio spoljnotrgovinski minus, a što je onda uzrokovalo pad poljoprivredne proizvodnje. Normalno, čudnih i pogrešnih odluka ima svuda, dešavaju se i najboljima i najvećima, ali su u sistemu sa slabim institucijama, gde je važnije partijsko i rođačko, one su češće i po pravilu deluju razornije.

Akcija razularenih grupa

Ovoga puta delovale su toliko razorno, da su razularene grupe hvatale političare po ulicama, privodile ih i preispitivale po trgovima i poljanama, upadale po kućama i palile šta stignu. Nestašice goriva, lekova i hrane uticale su na ovakav rasplet, bes se izlio u doslovnom značenju. Naposletku, tokom jula, demonstranti su zauzeli i predsedničku palatu, zatim se danima u njoj fotografisali.
Specijalne policijske snage mirno su posmatrale ova dešavanja. Kolaps je bio potpun, neko je zbog svega morao odgovarati. Nakratko, dotadašnji predsednik Gotabaja Radžapaksa pobegao je iz zemlje, najpre na Maldive, a zatim i na Tajland. Naravno, nije želeo da odgovara za kolaps, barem ne u tim okolnostima. Nakon toga, kako se bližio kraj godine, postavljana su i pitanja: šta i kako dalje?
Novoizabrani premijer, u iznudici, predlaže štampanje novca za isplatu zarada, svestan da će to inflaciju ubrzati, ali i bez drugačijeg rešenja.
Indija je odobrila urgentnu pozajmicu koja će poslužiti kratkoročno, poslala kontigente goriva i đubriva, Kinezi žele da pregovaraju o restrukturiranju duga, članice G7 razmišljaju da neke stare zajmove otpišu, dok MMF uslovljava nove kredite podizanjem kamatnih stopa i poreza. Sve u svemu, deluje skromno i zakasnelo za smirivanje krize koju gledamo. I sve u svemu, nedovoljno za ispravljanje sistemske greške.

Kandidata za „Šri Lanku“ ima i u Evropi

Ono što zabrinjava jeste da desetine drugih država funkcioniše sa istom ili sličnom sistemskom greškom. Privreda grca, spoljnotrgovinski deficit postaje veći, energenti i hrana su sve skuplji, inflacija raste, unutar razorenih institucija nema osmišljenih rešenja, nema ni novih zaduživanja (ili ih uopšte nema ili ih nema po dosadašnjim kamatnim stopama i pratećim političkim uslovljavanjima, sada je to mnogo skuplje u svakom pogledu), a rate davno uzetih kredita uredno pristižu na naplatu.
Ovo što se odigrava na Šri Lanki može vrlo lako postati obrazac, nastaviti se i drugde. A to drugde može biti i geografski vrlo, vrlo brizu Evropi. Ili čak u samoj Evropi. Kandidata je već nekoliko.
Onda će valjda porasti i interesovanje za ovaj primer i matricu po kojoj se ubrzava kriza. Samo, tada će se moći reagovati skromno i zakasnelo za smirivanje kriza koje ćemo gledati.
Recesija - Sputnik Srbija, 1920, 10.01.2023
EKONOMIJA
Svetska banka upozorava: Globalna ekonomija bi mogla da padne u recesiju 2023.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala