- Sputnik Srbija, 1920, 24.01.2022
KULTURA
Rubrika koja prati kulturne fenomene i događaje, stvaraoce i ličnosti koji svojim delom kreiraju savremenu kulturnu scenu u zemlji i u svetu.

Odlazak čoveka čije smo preporuke čekali

Milan Vlajčić - Sputnik Srbija, 1920, 10.02.2022
Pratite nas
Odlaskom Milana Vlajčića izgubili smo nešto vrlo dragoceno, ne samo zbog njegove beskompromisnosti, njegovog znanja, posvećenosti, njegove izvanredne obaveštenosti... Mi smo izgubili čoveka koji je dragocen za svako društvo, kaže povodom smrti Milana Vlajčića osnivač časopisa „Gradac“, pisac i izdavač Branko Kukić.
Vest da je svet napustio jedan od poslednjih novinara „stare škole“, filmski i književni kritičar Milan Vlajčić zatekla je sve one koji su njegove tekstove — a neumorno ih je pisao nekoliko decenija — razumevali kao preporuke kojima se veruje, naročito kada je o filmu ili knjigama reč.
Bio je jedan od onih koji su stajali na poslednjoj liniji odbrane kulture od banalnosti i ispraznosti, koje su pretile da je „obogate“ lakim i površnim sadržajima. Kao u naslovu jedne od njegovih knjiga „Pristrasna lektira“, moglo bi se reći da je Milan Vlajčić bio pristrasan, kada je o odnosu prema kulturi reč.

Beskompromisan i pristrasan prema kulturi

„Ne samo pristrasan, bio je i beskompromisan“, kaže Branko Kukić. „Valjda zbog toga što je pripadao onima koji su bili duboko ubeđeni da je kultura neodvojiva od napretka društva, od napretka čoveka. Čini mi se da je on kulturu stavljao čak i ispred ishrane“, objašnjava Kukić.
Da je tako, potvrđivao je mnogobrojnim reakcijama na razne pojave u našoj kulturi kojima je, radeći, svedočio decenijama.

„Za Milana Vlajčića se može reći da je bio neka vrsta savesti čitave jedne generacije. Ne zaboravite da je on bio jedan od studenata prve generacije Grupe za svetsku književnost Filološkog fakulteta, zajedno sa njegovim prijateljem Danilom Kišom. On je od tih godina, od rada u studentskim časopisima i novinama, do poslednjeg trenutka bio čovek koji je na neki način hteo da uspostavi i da nam pokaže vezu nas samih sa kulturom. Milan Vlajčić je kulturu shvatao kao nešto što jedino može da uspravi čoveka u svim kriznim situacijama“, podseća Branko Kukić.

Da su beskompromisnost i posvećenost svojstva koja neretko dovedu u nezahvalnu poziciju, potvrđuje i primer Milana Vlajčića, smatra Branko Kukić.

Neki se nisu osećali dobro kad ih Vlajčić pomene

„Milan je imao problema i dan-danas on na neki način ima problema upravo zbog te svoje beskompromisnosti. Prosto, nije mogao da shvati da se neke nuspojave događaju u našoj okolini, a da se na to ne reaguje. On nije pisao samo o filmu i književnosti, već i o nekim društvenim pojavama, sve što je uradio bilo je u nekom kontekstu. Vlajčić nije bio puki književni ili filmski kritičar, već neko ko je sve te stvari povezivao sa svakodnevnim životom i sa ritmom jednog društva. Otuda je bilo sasvim normalno da se neki ljudi nisu osećali dobro kada ih Milan Vlajčić pomene u svojim tekstovima, pogotovo u stvarima koje su se ponekad kosile i sa nekim moralnim pitanjima.“
Branko Kukić podseća da je i Milan Vlajčić, kao i njegov drug iz studentske klupe Danilo Kiš smatrao da su estetika i etika u veoma važnom odnosu i da ne mogu jedna bez druge.

I danas aktuelna „Poprišta“

„To je veoma važan stav, mada današnji svet zaboravlja tu važnu vezu, zaboravlja da književnost nije samo zabava, puko čitanje knjiga. Umetnost je nešto što čoveka mora da pokrene i otkrije najdublje strane njegovog bića, i dobre i loše. Vlajčić je to odlično znao, njega je taj fenomen dvostrukosti ljudskog bića privlačio, ali i činio kritičnim prema svemu onom što se događa. O tome govore i naslovi njegovih knjiga. U prvoj, objavljenoj 1971. godine, koja se zove ’Poprišta’, sama reč iz naslova govori da se njen autor nalazi u nekom strašnom ratu sa onim što se događa oko njega. Ili naslovi njegovih knjiga ’Ćuti i plivaj dalje’, ’Jednom i nikad više’, koje ne samo da su zanimljive, nego su i danas važne da se čitaju. Kad danas čitate ta ’Poprišta’, uviđate koliko su aktuelna. I u tome je veličina Milana Vlajčića“, podseća Kukić.

Bio je to čovek koji je donosio duh sveta, ne samo zbog velikih filmskih festivala poput Kana, Berlina, Venecije, Montreala na kojima je bio prisutan i kao član žirija. Milan Vlajčić nosio je svet i u mnogobrojnim i različitim interesovanjima, od kojih su mnoga našla svoje mesto u njegovim tekstovima. Bio je redak reprezent jednog u širokom kadru posmatranog sveta, smatra Kukić.

Juče smo razgovarali…

„Mnogo smo izgubili, naročito mladi ljudi koji su izgubili čoveka koji je — doživevši 82 godine — uvek bio tu da ih podseti na to da je kultura važna i da kad nema kulture — neće biti ni bilo kakvih drugih dobrih puteva. A kad je o mom ličnom gubitku reč… izgubio sam čoveka koji je davne 1968, 1969, kad sam bio mlad, objavio neke moje radove u listu ’Mladost‘, gde je bio urednik kulture. Izgubio sam nekoga ko me je i u narednim decenijama podržavao u mom poslu, uvek pokazujući da moji saradnici i ja radimo nešto što ima nekog smisla i što je važno za našu kulturu. ’Gradac‘ je objavio nekoliko njegovih knjiga. Mi smo i juče pričali, nekoliko sati pre Milanovog odlaska, povodom njegove nove knjige koju ćemo objaviti verovatno za mesec dana. Bili smo povezani do te mere da se Vlajčić podrazumevao kao čovek koji je u svakom trenutku tu da me podrži, ohrabri, da me pohvali. Strašno je kad izgubite takve ljude, a ja sam juče, eto, izgubio jednog velikog saputnika.“
Milan Vlajčić - Sputnik Srbija, 1920, 09.02.2022
KULTURA
Preminuo Milan Vlajčić
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala