- Sputnik Srbija, 1920, 24.01.2022
KULTURA
Rubrika koja prati kulturne fenomene i događaje, stvaraoce i ličnosti koji svojim delom kreiraju savremenu kulturnu scenu u zemlji i u svetu.

Zašto je Dostojevski, posle Boga i Biblije, najsnažnija reč bogoslovlja

© Foto : YouTube/Sputnjik SrbijaProtođakon dr Ljubomir Ranković
Protođakon dr Ljubomir Ranković - Sputnik Srbija, 1920, 08.01.2022
Pratite nas
Nema bogolovlja bez kulture niti kulture bez bogoslovlja, potvrdio je ukupnim svojim delom Dostojevski, pisac koji je celog svog života, od dečačkih do poslednjih dana bio u rukama živoga boga, kaže protođakon dr Ljubomir Ranković.
Ovaj dugogodišnji urednik „Glasa crkve“ i kuće „Svečovek“ za Sputnjik otkriva u kakvom su odnosu bili veliki ruski pisac i Bog i zašto je za njega svaki dan – jubilej Dostojevskog.

Bogoslovlje prožeto kulturom

„Nisam zadovoljan kako smo obeležili dva veka od rođenja Dostojevskog, prošlo je to prilično posno. Bio sam student 1971. godine kada se obeležavalo 150 godina od rođenja i 90 od piščevog upokojenja i to je bilo mnogo upečatljivije, srpska kultura je tada imala velike duhove, poput Vladete Jerotića, Nikole Miloševića, ali danas toga nema. Mi smo u 'Glasu crkve' i u 'Svečoveku' uporno i svakodnevno obeležavali tu godišnjicu. Jer, nije samo određeni datum prilika da mislimo o nekim velikim ljudima. Meni je svaki dan jubilej Dostojevskog i srećan je svaki čovek koji je s njim svakog dana. Posle Boga, i Biblije koja je njegova živa reč, na prvom mestu je Dostojevski pa onda sveti oci i sve ostalo. Kultura ako nije proverena i overena bogolovljem nije kultura i bogoslovlje ako nije prožeto kulturom, hrišćanskom – nije bogoslovlje“, kaže Ranković za „Orbitu kulture“.
Podsetivši da je do sada „Glas crkve“ objavio 46 knjiga ruskog velikana kao i knjige o njemu, Ranković podseća i na ediciju „Dostojevski u rukama boga živoga“ , u izdanju `Glasa crkve` koja upravo ističe jedinstven odnos velikog pisca prema bogu.
© Sputnik / ČeprunovPortret Fjodora Mihajloviča Dostojevskog – reprodukcija fotografije
Portret Fjodora Mihajloviča Dostojevskog – reprodukcija fotografije - Sputnik Srbija, 1920, 08.01.2022
Portret Fjodora Mihajloviča Dostojevskog – reprodukcija fotografije


Napisati knjigu o Isusu Hristu

„Ljudi misle da se sve nalazi u `Braći Karamazovima`, `Zločinu i kazni`, `Zlim dusima`, a zapravo iz piščevog dnevnika sve izvire. Onome ko to ne pročita neće biti dovoljno jasno ovo kolosalno stvaralaštvo.“
Da je celokupno delo Dostojevskog zapravo knjiga o Isusu Hristu potvrđuje, kaže Ljubomir Ranković, i ceduljica nađena u piščevim zabaleškama.
„Na toj ceduljici je pisalo 'napisati knjigu o Isusu Hristu'. To je bilo posle `Braće Karamazovih`, na kraju života. I otišao je sa ovoga sveta i nije napisao tu knjigu. Otišao je neznajući da je napisao najveću, najobimniju i najiscrpniju knjigu o Isusu – to je celo njegovo delo“, objašnjava priređivač knjige „Dostojevski, knjiga o Isusu Hristu“, Ljubomir Ranković.
© Foto : Promo„Dostojevski, knjiga o Isusu Hristu“
„Dostojevski, knjiga o Isusu Hristu“ - Sputnik Srbija, 1920, 08.01.2022

Ova knjiga koja predstavlja zbornik svih mesta u delu velikog pisca gde se on dotiče hršćanstva i Hrista, planula je već u prvom pojavljivanju pred čitaocima 2012. godine, na Sajmu knjiga i za tri dana prodata u 5000 primeraka.
U njoj su označeni delovi iz Svetog pisma na koja je Dostojevski posebno obraćao pažnju.
„Strašno je pasti u ruke boga živoga“, kaže apostol Pavle u jednoj poslanici.
„Dostojevski je ceo život proveo u rukama Boga živoga i kao što se starozavetni otac Jakov rvao sa Bogom jednu noć, on je čitavih 60 godina, od prvih dečačkih dana do poslednjih - bio sa bogom. Pišući o čoveku, bogu i o svetu sve je naslonio na Jevanđelje. Ja sam srećnim okolnostima došao do tog jevanđelja koje je bilo sa njim četiri godine u tamnici. U njemu sam našao 202 njegova podvlačenja. I mi smo to štamali, sa tim podvlačenjima“, podseća Ranković i dodaje:
„Celokupno delo Dostojevskog njegova je autobiografija, on je u svakom svom junaku. `Zabeleške iz podzemlja`, to grozno delo koje počinje rečenicom: 'Ja sam bolestan čovek, ja sam odvratan čovek, ja sam zao čovek' priča je o palom čoveku u kojoj se svako može prepoznati. To je biografija i slika svakoga od nas, jer je ceo život zapravo rvanje sa svim tim izazovima, tim ponorima života. Dostojevski je speleolog ljudske duše. On je zašao u najtamnije kutke ljudskog bića u koje je pre njega samo jedno biće zalazilo –gospod Hristos. I niko i nikada više. Zbog toga njegovo pisanje nije literatura, već čudo, stihija. Taj čovek je proputio put od najdonjeg pakla do devetoga neba. U `Velikom inkvizitoru` je uzeo za svog junaka seviljskog kardinala, ali preko njega on je oslikao i pravoslavnog patrijarha i duhovnika protestantskog i islamskog... Svi bi oni hteli da koriguju boga. Zašto? Zato što je manjak vere u čoveku. A Dostojevski u jednom pismu kaže: Tako je u mom životu. što se više javi na jednoj strani vera odmah se na drugoj strani javlja sumnja. Ja sam dete ovoga veka, dete neverovanja i sumnje. Ali pokatkad mi bog daje časove savršenog mira. Vera je ogromna i zagonetna stvar i Dostojevski je to znao.“
© Sputnik / Pavel BalabanovTvorac fantastičnog realizma, reprodukcija I. S. Glazunova "Dostojevski"
Tvorac fantastičnog realizma, reprodukcija I. S. Glazunova Dostojevski - Sputnik Srbija, 1920, 08.01.2022

Zbog toga je u delima ovog pisca svaki pa i neverujući čovek u aktivnom odnosu prema bogu.
„Za mene kao sveštenika najveći ispovednici su nevernici. Zato što su to oni ledeni o kojima u 'Apokalipsi' piše Jovan. On kaže ` hladni ili vreli, mlake izbljuvaću`. Niče je bio najveći bogotražitelj a pisao je knjigu o antihristu. Šta je Ivan Karamazov do krik bogotražitelja. Neverje je krik bogotražitelja.“

Ne bih verovao da nije bilo Dostojevskog

Ranković otkriva i koliko je njemu lično Dostojevski pomogao u pronalaženju boga.

„Ja ne bih verovao u boga da nije bilo njega. Bila me je zahvatila kriza na trećoj godini bogoslovije i hteo sam da je napustim. A onda mi je moj profesor u biblioteci manastira Krka dao paket sa 35 knjiga Dostojevskog. Prva knjiga koju sam pročitao bila je `Kockar`, dnevno sam čitao po jednu, ustajao u četiri, uzimao skriptu, u nju stavljao knjigu Dostojevskog išao u šumu, sedeo na skipti i čitao. I ostao u bogosloviji. Da nije toga bilo ne bih bio ovde sa vama.“
U planu mu je, kaže, da uradi knjigu čiji je naslov „Magija Dostojevski“.
„Biće to moja ispovest o njemu. Usuđujem se reći da sam po prirodi sličan njemu i da sam ga osetio damarom celog svog bića, u svim poljima i sferama svoga života. Neću reći da ga mogu razumeti bolje od drugih, ali znam da ga niko ne voli koliko ja.“
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala