Krajnja desnica brani Evropu u ratu koji bukti: "Predviđanja" danskog pisca Jens-Martina Eriksena

© SputnikDanski pisac Jens-Martin Eriksen
Danski pisac Jens-Martin Eriksen - Sputnik Srbija, 1920, 30.11.2021
Pratite nas
Evropa je ekonomski džin, ali je politički patuljak. Političari koji danas vode evropske zemlje ne veruju ni sebi, ni onome što govore. Pod lažnom parolom multikulturalizma, trguju čak i slobodom govora. To je ključna vrednost demokratije o kojoj se ne može pregovarati, tu nema mesta za kompromise, kaže za Sputnjik danski pisac Jens-Martin Eriksen.

Danski raj u paklu religioznog rata

Možemo li da zamislimo Dansku, jednu od zemalja skandinavskog raja, u građanskom ratu koji bukti i preti da zahvati čitavu Evropu? I šta bi moglo da izazove takav rat među mirnim, bezbrižnim i srećnim Dancima?
Odgovore na ova pitanja mogli bismo da pronađemo u romanu „Helter Skelter“ danskog pisca Jensa-Martina Eriksona, nedavno objavljenom na srpskom jeziku u prevodu Predraga Crnkovića, u izdanju „Presinga“.
Eriksonov distopijski roman, koji se žanrovski može okarakterisati kao špijunsko-politički triler, svojevrsni je odgovor na roman „Pokoravanje“ Mišela Uelbeka i otkriva nam šta bi krajnja desnica u Evropi mogla da učini da bi uspešno odbranila „evropsku etnosferu“ od pridošlica iz islamskog sveta. Istovremeno, ovaj roman se može shvatiti i kao provokativna i oštra kritika evropskog levog multikulturalizma.

Danska budućnost kao repriza balkanske prošlosti

„Glavna inspiracija za pisanje ovog romana bila mi je katastrofalna 2015. godina, kada je Evropa istovremeno bila napadnuta s raznih strana. Kao prvo, to je bilo oružje masovne migracije kojom su druge zemlje preplavile Evropu. Stotine miliona ljudi prešlo je njene granice, a ona ih nije štitila. Inspirisali su me, naravno, i brojni teroristički napadi u Evropi. Ako se sećate, sve je počelo još 2006. godine, kada smo imali krizu zbog karikatura Muhameda. To možda zvuči kao bezazlena stvar, ali taj događaj je podstakao neke ljude da podmetnu požar u danskoj ambasadi i istovremeno podelio dansko društvo, tako da Danska nije baš tako daleko od sukoba kao što se na prvi pogled čini“, kaže Eriksen u razgovoru za Sputnjik.
U distopiji čija se radnja odvija 2027. godine pojavljuju se i mnoge poznate ličnosti vezane za Srbiju i Balkan, pa tako u manastiru Privina glava stari pesnik Peter Handke pozdravlja Ujedinjenje Republike Srpske i Srbije, Radovan Karadžić s nanogicom preko mobilne aplikacije čita pesmu „Sarajevo“ s jednog grčkog ostrva, a fudbalski klub „Crvena zvezda“, predvođen trenerom Sinišom Mihajlovićem, igra meč Lige šampiona s FK „Kopenhahen“.
U Eriksenovoj distopijskoj viziji na tlu Bosne je formirana slaba muslimanska država pod protektoratom Irana, a stare evropske države, kao što su Poljska i Mađarska, više nisu deo Evropske unije, nego Evroazijske unije čiji je centar Rusija.
Danski pisac ističe da mu je dragoceno iskustvo u kreiranju složene distopijske priče u romanu veoma pomoglo iskustvo u pisanju dokumentarnih knjiga o ratu u Bosni.
Apokalipsa - Sputnik Srbija, 1920, 29.04.2021
Priručnik za budućnost: Kako su mračne vizije postale nova normalnost današnjice
„Imao sam prošireno znanje o tome kako ljudi u Bosni, u Srbiji, na Balkanu razmišljaju, šta sanjaju i šta pričaju. To su ljudi koji su okupirani istorijom, politikom, pitanjima identiteta. Rat u Bosni je bio postavljen kao scena na kojoj su različiti narodi stajali jedni nasuprot drugima. Ako malo dublje razmislite, možete reći da ovaj roman govori o bosanskom ratu na evropskom tlu. To je rat čiji epicentar više nije Balkan, nego Danska, mada u knjizi ima mnogo opisa događaja na Balkanu. Roman, dakle, opisuje način na koji se određeno društvo destabilizuje raspirivanjem sukoba među običnim ljudima“, objašnjava Eriksen.

Institut za ideje - režirano nasilje koje radikalizuje ljude

Glavni junak romana Torsten Valgren povezuje se s pripadnicima raznih nevladinih organizacija, verskih zajednica, ratnim veteranima, ljudima iz kriminalnog miljea i političarima, da bi ostvario ciljeve Instituta za ideje, čiji je član.
Plan Instituta jeste da destabilizacijom danskog društva i naoko spontanim, ali sve učestalijim i sve krvavijim sukobima pripadnika dveju civilizacija – hrišćanske i muslimanske, dovede do promene vlasti u toj zemlji i da osigura vođenje oštrije, manje toleratne politike prema pridošlom stanovništvu iz islamskog sveta.
„Torsten je u kontaktu sa svima, povezuje se sa srpskim veteranima, s mudžahedinima u Bosni, koji su i dalje vrlo radikalni. Pokušava da se ubaci u njihove redove, predstavljajući se kao pripadnik organizacije koja podržava sve potlačene ljude na svetu, kao nekakva lažna levica. On koristi uobičajene levičarske parole i nudi im novac kao dobrotvornu pomoć. A ti ljudi su mu, zapravo, potrebni za određene poslove, za terorističke akcije u Kopenhagenu. I to je model koji bi zaista mogao da se dogodi u bilo kojoj zemlji“, smatra Eriksen.

Manipulacija javnim mnjenjem i strahom

Torstenova organizacija, objašnjava autor, želi da radikalizuje ljude, odnosno da izrežiranim napadima utiče na odnose migranata i konvencionalnih danskih levičara s jedne i svih ostalih građana s druge strane.
„Na taj način oni posredno žele da ojačaju moć same države. Oni nisu revolucionari koji veruju da mogu da sruše vladu prevratom, već koriste strategiju za jačanje državne moći na formalno legalan način. Potrebna im je većina na izborima i oni pobeđuju. Za tu pobedu koriste manipulaciju javnim mnjenjem, strahom, podstičući nasilje“, kaže Eriksen.
Armagedon - Sputnik Srbija, 1920, 28.04.2021
Budućnost straha: Vizija sveta na ivici opstanka - sa ekrana se seli u naše živote
Naš sagovornik upozorava na to da nasilje uvek, u svakom društvu, kreće od samog vrha, a onda polako klizi ka nižim nivoima društva.
„Ljudi koji žive ovde, u Srbiji, nikada nisu želeli da ratuju. Postoje pojedinci, kriminalci koji su činili određene zločine, i to je sve. Kada se kreira i produbljuje kriza nasilja, onda se i ljudi radikaluzuju. Mnogi se sećaju priče o napadu na srpsku svadbu u Sarajevu. Ta priča se ponavlja u mom romanu, samo je svadba u Kopenhagenu. Na svadbu dolazi banda kriminalaca, koju nervira to što se na roštilju peče prase, što se pije pivo i što zvanice pevaju. Tako se zapodeva tuča, potežu se noževi. A to je veoma blisko stvarnosti, čak i u Danskoj. Takvi događaji mogu da se iskoriste da bi se ljudi radikalizovali, jer ih takvi događaji plaše, oni ne žele da žive u takvom okruženju“, navodi danski pisac.

Evropa još nije stigla do tačke bez povratka, ali joj je blizu

Danski pisac, ipak, smatra da kriza evropskog društva, sistema i vrednosti još nije stigla do tačke bez povratka.
„Do tačke bez povratka u politici, kada stvari izmaknu kontroli, stiže se kad država postane slaba i ne može više da se zaštiti. Ako nemate bezbednost, možete samo da sanjate o demokratiji, ona postaje samo vic. Upravo ako gledate šta se dogodilo u Bosni, vidite da je država dezintegrisana. Postoji formalna demokratija koja je postala vic i niko više ne veruje u nju, jer ne možete da verujete da će vas neko zaštiti. Ako ste na pogrešnom mestu i pogrešne nacionalnosti, izgubljeni ste. Ako imate srpsko ime u muslimanskoj sredini, izgubljeni ste. Više nije bitno šta mislite, bitan je samo vaša nacionalnost. U ovoj knjizi je prikazano kako izgleda ta tačka bez povratka. Insitut koji sve to organizuje pokušava da dostige tačku bez povratka, kada će se ljudi toliko preplašiti da će glasati samo za one koji mogu da ih zaštite i neće ih zanimati ništa drugo“, kaže Eriksen.

Nema kompromisa sa slobodom govora!

Prema njegovom mišljenju, distopijski svet koji je predstavio u romanu „Helter Skelter“ daje mogućnost za kritičko razmišljanje - šta možemo da uradimo da ne bismo završili u ovakvom totalnom haosu, kako to da izbegnemo, šta to ne bismo smeli da tolerišemo.
Apokalipsa - ilustracija - Sputnik Srbija, 1920, 30.04.2021
Tramp oživeo distopiju: Rusija i Kina imaju svoju viziju budućnosti
„Dve hiljade petnaeste bile su očigledne vrednosti koje ljudi prihvataju i ne prihvataju. Daću primer. Ljudi u Skandinaviji, u Danskoj, vrlo su tolerantni prema pitanjima pola, rodnog identiteta. Čak i kada ih to ne zanima, jer i tu ima mnogo gluposti, oni to prihvataju. Većina ima veoma liberalne stavove o tome. Druga je stvar, međutim, ako vršite nasilje nad osnovnim vrednostima kakva je sloboda govora. To su temeljne vrednosti u demokratskoj borbi koja je počela pre 150 godina, one su zacrtane u evropskim ustavima. Tokom krize mnogi političari takozvane levice su počeli da tvrde da sloboda govora možda i ne treba da se poštuje ukoliko se na taj način povređuju ljudi, jer to onda prerasta u govor mržnje. I onda kao da je sve krenulo u suprotnom smeru, a društvo se podelilo“, zapaža Eriksen.
Prema njegovom mišljenju, tu podelu mogu da prevaziđu samo političari koji kažu: Možete da živite u skladu sa svojom kulturom, ali samo izvan političkih okvira.
Multikulturizam zvuči sjajno, ali nije dovoljno kritičan. Kada govorimo o slobodi govora, o jednakosti polova, o rodnom identitetu, svim ključnim demokratskim vrednostima, nema kompromisa, nema pregovaranja! Ova katastrofa u romanu može da se dogodi, jer lideri ne znaju ko su. Oni ne veruju sami sebi, sopstvenom jeziku. Pogledajte lidere EU, pogledajte Ursulu fon der Lajen, kao da slušate neku učenicu. Niko ne poštuje ono što ona govori... možda u novinama, u mejnstrim medijima, ali je narod ne poštuje. To je upravo tip političara koji nam nije potreban“, kategoričan je Eriksen.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala