https://lat.sputnikportal.rs/20211024/doktorka-za-srce-ima-tri-maratona-u-nogama-1130920788.html

Doktorka za srce ima tri maratona u nogama

Doktorka za srce ima tri maratona u nogama

Sputnik Srbija

Doktorka Brašanac na trci „Last one standing” za 21 sat i trideset minuta pretrčala 150 kilometara. 24.10.2021, Sputnik Srbija

2021-10-24T13:29+0200

2021-10-24T13:29+0200

2021-10-24T13:29+0200

društvo

crna gora

društvo

region

https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07e5/0a/17/1130919772_0:0:1440:810_1920x0_80_0_0_9b4960403abbb79b4eb7d229ac55a88a.jpg

Doktorka Stojana Brašanac kada ne radi u Kliničkom centru na Poliklinici, u sali za pejsmejkere i elektrofiziologiju srca, trči. Uglavnom po Tološkoj šumi, ili na nekom maratonu.Nedavno je u Podgorici debitovala u ekstremnom tipu takmičenja - trčati, pa ko najduže izdrži. Na takmiečenju "Last one standing" 150 kilometara je pretrčala za 21 sat i 30 minuta prvi put u životu i tako srušila mnoge granice i otvorila sebi jedno novo sportsko polje puno izazova, ali i unutrašnje borbe sa samom sobom.Do tada, kaže doktorka Brešanac za Sputnjik, maksimalna dužina staze na kojoj se takmičila bila 42 kilometra.“Pošla sam bez plana i strategije na prvo ekstremno takmičenje. Najbolje to mogu ilustrovati time što sam na trku krenula sa parom čarapa, pa kad sam vidjela da su mi potrebne nove, zvala sam sestru da mi donese. Ponijela sam i nekoliko stikersa, moj omiljeni slatkiš. Ideja da trčim koliko mogu mi je bila privlačna, za moj temperament nov izazov. Prijavila sam se da vidim koliko mogu, možda gledaocima to spolja djeluje lako, ali to su unutrašnje borbe, stanja koja običan čovjek ne želi da prolazi", kaže Stojana. Ona ističe sjajnu organizaciju i organizatora Igora Majera, koji je istaknuti učesnik ekstremnih takmičenja.Varvara Šikanova iz Rusije pobjednica, je na brdu Gorica trčala više o 26 sati i istrčala 53 kruga, a svaki krug je bio dugačak tri i po kilometra. Maja Bonačić iz Hrvatske trku je završila sa 52 istrčana kruga, dok je doktorka Stojana istrčala 43 kruga, odnosno 150,5 kilometara.Stojana kaže da je pobjednica trke Šikanova ohrabrivala nakon završetka takmičenja i rekla joj da ima dosta potenncijala za ovakva takmičenja. Uostalom na tom ultimativnom takmičenju prva tri mjesta su pripala ženama.„ I Ruskinja i Hrvatica su imale svoje trenere, ekipu koja ih podržava, raširile svoje šatore, ja sam na takmičenje stigla sama, ali izazov je bio sjajan, kad sam ušla u trku, odustajanje nije bilo opcija, i sebe sam iznenadila, bilo je borbe i sa samom sobom, kada noge postanu teške i kada te više ne slušaju, ali i ta borba sa samim sobom ima svoje čari, to ispitivanje i pomjeranje granica u sebi. Ja kažem, lako je dok ne boli, prava borba sa sobom je kada boli“,kaže Stojana za Sputnjik.Stojana kaže da trči iz ljubavi, da nema cilj, ali da je trka na Gorici otvorila neke nove vidike, želje...Stojana je do sada sam bila učesnik brojnih maratona - Podgoričkog, Beogradskog, Bečkog, prije dvije godine, koji je istrčala za tri sata i 32 minuta." Poslije Bečkog maratona htjela sam da popravim rezultata, počela saradnju sa triatlon trenerom Nemanjom Koraćem, spremala se za maraton u Parizu, koji je trebalo da se održi prošle godine. Imala sam ambiciju da popravim svoje vrijeme iz Beča za 15 minuta. Kasnije sam shvatila da sam u Beču bila u sporijoj trci maratona i da sam vjerovatno imala vrijeme koje sam priželjkivala, ali sam mnogo snage i vremena izgubila obilazeći sporije takmičare.“, kaže Stojana.Stojana se sjeća kako se snalazila za vrijeme prvog zatvaranje zbog pandemije, policijski čas, zatvaranje parkova u Podgorici, ustajala je u četiri ujutro i trčala kroz tološku Park šumu, pomagali su joj i pozornici, nijesu je ometali, prepoznavši njenu potrebu da trči.Stojana je u Tološkoj šumi počela da trči još tokom osnovne škole, noge su navikle na taj teren i ako nije na poslu, zna se gdje je.Naša sagovornica kaže da je za vrijeme studija u Beogradu otkrila fitnes, završila je edukaciju za fitnes instruktora i počela da vodi grupne treninge. Uporedo učenje i obaveze na fakultetu, i rad u fitnesu koji je doživljavala kao hobi, ali koji je bio njen izulazak i provod. Fitnes je nije ometao u školovanju, nije imala nijedan kiks na ispitima.Poslije diplomiranja, vratila sam se u Pogoricu i započela posao u zdravstvu. Uporedo sa poslom doktorke u Domu zdravlja, devet godina vodila fitnes treninge u Soko gym-u. Tada sam trčala pet kilometara svakog dana.Nakon ozbiljne povrede koljena 2017. godine na skijanju, ponovo se posvetila trčanju. Tada se posvetila trčanju koje postaje njena ljubav i inspiracija.„ Ja nisam talentovana za trčanje, ja moram da zaradim svaki metar trčanja svojom upornošću.“ tvrdi doktorka.Stojana kaže da je posebno ponosna na rezultat sa Podgoričkog maratona 2018. godine, kada je među crnogorskim takmičarkama bila drugoplasirana.Doktorka Brašanac kaže da je njena velika strast i njen posoa, koji je izuzetno dinamičan i inspirativan na svakodnevnom nivou, bez obzira što podrazumijeva veliku odgovornost, konstantnu predanost, rad, rad i samo rad.Nezaobilazni dio je, ističe ona, i rad u Urgentnom centru - dežurstva koja traju po 24 časa, gdje je uvijek na testu fizička i mentalna izdržljivosti.„ Nije lako uskladiti trčanje i posao u KCCG, koji nije samo zahtjevan po opisu, već i po radnoj satnici. Bitno je da posao, a ni trčanje ne "trpe", ali je manje spavanja, druženja... Često ustajem prije svitanja, da bi odradila trening prije dvadesetčetvorosatnog dežurstva, nekada trčim nakog dana provedenog u bolnici. Ali izostaviti trening, to je za mene kao ne voditi računa o dnevnoj higijeni", kaže Stojana. Uskoro će na novu specijalizaciju na godinu dana u Beograd.Dodaje da na treningu uvijek postavlja novi cilj - za nijansu veći i teži od prethodnog.Doktorka kaže da je trčanje svakodnevno, kao i nastupi na maratonima, utiču na organizam, ali svako treba da sebi odredi koliko može i koliko želi da trči, i mora vioditi računa da li njegovo zdravlje trpi.Doktorka ističe da svim koji su ovisnici o trčanju, plaćaju određenu cijenu. Stradaju stopala, bez obzira na savršeno udobnu obuću, žuljevi su nešto sa čim se svaki trkač na duge staze bori ... Ističe da je bitno, ako ste dugoprugač, da imate i adekvatne patike. Postoje specijalizovani proizvođači za trkačke patike, gdje vi hodate preko senzora, na osnovu toga oni vam odrede gaz stopala i prilagode gel tome. To su prilično skupe patike i zbog trčanja taj se gel brzo istroši.Njen heroj trčanja je ultramaratonac Jovica Spajić, čovjek koji je na Aljasci pretrčao preko 500 kilometara u uslovima na minus 20 Celzijusa....Doktorki to izmami osmjeh na kraju usana, kao neki san trkački i izazov, koji vas tjera da stalno pomjerate svoje granice….

crna gora

2021

Vesti

sr_RS

crna gora, društvo, region