Zastava Srbije - Sputnik Srbija, 1920
SRBIJA
Najnovije vesti, analize i zanimljivosti iz Srbije

Srpski bunt protiv današnjeg besmisla – Lazarev zavet

© Foto : Duhovnici / Vladika Lukijan budimskiVladika Lukijan budimski
Vladika Lukijan budimski - Sputnik Srbija, 1920, 24.09.2021
Pratite nas
Oni koji optužuju Srbiju da koristi SPC za kreiranje tzv. Srpskog sveta zapravo vode rat protiv same Crkve, koja je na prostorima današnje Crne Gore ili Kosova i Metohije vekovima prisutna i koja je utkala sebe u narodnu svest koji bi neko sada da menja, kaže u razgovoru za Sputnjik episkop budimski i administrator temišvarski Lukijan.
Poseta predsednika Republike Srbije Aleksandra Vučića i člana Predsedništva BiH Milorada Dodika Mađarskoj započela je posetom srpskoj pravoslavnoj crkvi Sv. Velikomučenika Georgija u Budimpešti. Episkop budimski i administrator temišvarski Lukijan u razgovoru za Sputnjik kaže da je njihovo prisustvo poruka i pokazatelj da srpske matične zemlje Srbija i Republika Srpska vide Srpsku pravoslavnu crkvu kao glavni i najvažniji garant jedinstva i opstanka našeg naroda ma gde se on nalazio. Crkva je, podseća vladika Lukijan, kroz istoriju bila jedina veza našeg naroda rasejanog širom sveta sa otadžbinom.
„Poruke koje lideri šalju prilikom ovakvih poseta uvek su poruke podrške ali ne ostaje sve na porukama, često je dolazak visokih državnih zvaničnika za srpsku zajednicu i ruka pomoći. Veoma je važno napomenuti da su pred ovdašnjim političkim elitama ovakve posete od posebnog značaja jer stvaraju drugačiju, ozbiljniju sliku o Srpskoj manjinskoj zajednici“.
Jedna od tema koju je prilikom boravka u Mađarskoj predsednik Srbije otvorio tiče se protesta na prelazima Brnjak i Jarinje. Kakav je pogled na kosovsku dramu iz ugla Srba koji žive u Budimpešti ili Temišvaru?
– Srbi iz Mađarske i Rumunije sa pažnjom prate sve što se dešava u otadžbini a tim pre ono što se dešava na Kosovu i Metohiji. Kosovski zavet je živ naročito u Mađarskoj. Patrijarh Arsenije III Čarnojević je 1690. godine u seobi Srba doveo naš narod sa Kosova i Metohije ali i iz drugih krajeva Srbije, do najsevernije tačke – grada Sentandreje. Sa sveštenstvom, monaštvom i vernim narodom u Sentandreju su tada stigle i mošti Svetog Kneza Lazara. Ipak pored zabrinutosti i straha naš narod iz ovih krajeva gaji poverenje prema državnom rukovodstvu Srbije kada je u pitanju rešavanje kosovskog problema. Ovakve posete i susreti naših i stranih državnika mogu biti od velikog značaja i za stvaranje drugačije političke klime unutar Evropske unije, ili pak u svetu uopšte, u kojoj neće biti moguće od čitavog jednog naroda i njegovog istorijskog životnog prostora napraviti najpre ratnu a potom i talačku krizu.
U kojoj vezi su udari na SPC poput onih u Crnoj Gori i Kosmetu sa činjenicom da je reč o instituciji koja može pod svoj krov da okupi rasuti srpski narod? Šta je u osnovi rata protiv Srpske Crkve?
– Svim stranim faktorima, a i domaćim neprijateljima jasno je da je Srpska pravoslavna crkva, pored svoje verske misije, najjači i najčvršći bedem očuvanja srpskog nacionalnog identiteta i jedinstva našeg naroda ma gde se on nalazio. U osnovi rata kojeg protiv Crkve vode strani faktori, mediji, domaći plaćenici i drugi jeste pokušaj destabilizacije srpskog nacionalnog jedinstva odnosno pokušaj destabilizacije same države.
Koliko mađarske vlasti prepoznaju potrebe i značaj SPC koja deluje van granica svoje zemlje? Da li ste imali prilike da razgovarate sa njihovim premijerom i političarima koji uživaju simpatije u Srbiji, i kakvi su vaši utisci?
– Mađarske vlasti naročito su pozitivno naklonjene prema tradicionalnim hrišćanskim crkvama pa i prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi koja je u Mađarskoj priznata i kao jedna od istorijskih crkava sa posebnim statusom. U Mađarskoj negujemo izuzetno dobre odnose sa Vladom, pre svega sa premijerom Orbanom ali i drugim ministrima i visokim državnim zvaničnicima sa kojima samo u stalnim kontaktima zbog mnogih zajedničkih projekata. Takođe, sa predstavnicima drugih crkava, pre svega sa Katolicima održavamo zaista odnose dostojne svake pohvale. Izuzetni državni odnosi Srbije i Mađarske takođe pozitivno utiču na odnose Eparhije budimske i ovdašnje Vlade te se nadamo da će tako ostati i u buduće jer su pred nama još mnogi projekti na unapređenju crkvenog života.
U Budimpešti je održan četvrti demografski samit. U kojoj meri je Mađarska prepoznala ovo pitanje kao krucijalno za opstanak i koje mere bi po vašem sudu trebalo da preuzmu i druge države?
– Mađarska Vlada je za zvaničnu državnu politiku uzela model tzv. hrišćanske politike. Poznate su nam tradicionalne hrišćanske vrednosti i značaj porodice kao osnovne ćelije društva. Mađarske vlasti odlučile su se na iskorak po pitanju unapređenja državne brige o porodici što se ogleda u nizu olakšica i drugih privilegija za mlade bračne parove koji se odlučuju na dvoje, troje ili više dece. Osim brige o porodici kao osnovnom temelju društva, mađarske vlasti su krenule i u odlučniju borbu za očuvanje i razvoj sela. Model hrišćanske politike koju sprovodi Vlada Mađarske, u kojem se neguju tradicionalne vrednosti u društvu, u kojem je omogućen podsticaj i niz olakšica bračnim parovima i njihovoj deci, trebale bi da primene i ostale države naročito iz okruženja koje su takođe suočene sa propadanjem porodice i sela kao osnove društva.
U Srbiji je demografija urgentno pitanje. Da li toj demografskoj krivi odgovara i kriva duhovnog stanja srpskog naroda? Da li su na ispitu duhovni potencijali srpskog naroda ne samo u Srbiji već svuda gde živi srpski narod?
– Crkvi u čiju misijsku delatnost spada duhovnost i zastupanje hrišćanskih načela treba omogućiti da se njen glas čuje. Državno rukovodstvo je svesno ugleda i značaja Crkve u narodu te omogućava njenu neometanu delatnost ali još nije došla punoća vremena da zvanični stavovi Crkve po pitanju brojnih aktuelnih problema dobiju težinu a samim tim i budu prepoznati od države kao model rešavanja problema u koje spada i demografija. Naš narod je uvek na ispitu a najvažnije je da sačuvamo jedinstvo kako nacionalno tako i crkveno.
Da li je teško čuvati pravoslavlje van granica Srbije? Sa kojim iskušenjima se susreće naš čovek koji živi u inostranstvu?
– Srpska pravoslavna crkva ima kanonsku jurisdikciju nad prostorom celokupne bivše Jugoslavije, kao i na prostoru današnje Mađarske i Rumunije, tačnije u Rumunskom delu Banata. Takođe, pod Srpskom pravoslavnom crkvom su sve one parohije i manastiri širom sveta gde se naš narod našao rasejan sticajem raznih okolnosti. Nije lako u dijaspori sačuvani ni veru ni nacionalni identitet, a prvi na udaru je jezik. Manjine su često podložne asimilacije, naročito srpska manjina ma gde se nalazila. Aismilacija je zapravo sveobuhvatna promena identiteta kako verskog tako i nacionalnog i kulturnog. Problem predstavljaju i mešoviti brakovi ali i otuđenost od Crkve i neučestvovanje u crkvenom životu. Srpska porodica kao osnovna ćelija našeg naroda treba da neguje svest o nacionalnom i verskom identitetu a naročitu važnost da pridaje srpskom jeziku. U Mađarskoj i Rumuniji situacija je specifična jer nije u pitanju politička ili ekonomska imigracija, nego autohtona zajednica u kojoj je crkva i dalje glavni segment postojanja, a narod je toga svestan te sa osobitom revnošću učestvuje u crkvenom životu koji je osim duhovnog sveobuhvatan i na taj način projavljuju svoj nacionalni i verski identitet.
Brine li vas odnos helenskog i slovenskog sveta. Može li pravoslavlje kakvo ga poznajemo opstati ukoliko se zaista uspostavi Novi Rim, o čemu često, tumačeći poteze Fanara, govore pravoslavni publicisti?
– Često imamo priliku da pročitamo da je Carigrad (Istanbul) drugi, a Moskva treći Rim, međutim ovakvo shvatanje nije baš najpravilnije.Pravoslavna crkva je organizovana u vidu više pomesnih autokefalnih Crkava. Carigradska Patrijaršija koja pretenduje da bude prva ne samo po časti (koju je oduvek i imala) nego i po vlasti (što nije svojstveno Pravoslavnoj crkvi) odlučila se na neke nekanonske poteze očigledno podstaknuta geopolitičkom situacijom i odnosom sila u svetu. Naime, Carigradska patrijaršija priznala je za autokefalne dojučerašnje raskolničke strukture u Ukrajini koje su bile u službi preumljenja ukrajinskog naroda nakon sticanja državne nezavisnosti od Sovjetskog Saveza. Nikakvi kanoni ni teološka mišljenja ne mogu opravdati ovaj potez Fanara potpomognut stranim faktorima koji je doveo do prekida opštenja između Ruske i Carigradske patrijaršije. Srpska crkva jasno i nedvosmisleno je zauzela položaj poštovanja blagoslovenog i vekovnog kanonskog pristupa ovakvim problemima. Mi nismo stali na stranu Ruske patrijaršije kako neki to tumače, nego smo na strani istine i pravde i svetih kanona i pravila na osnovu kojih funkcioniše Pravoslavna crkva. Poznata je misao – drži pravilo da bi pravilo držalo tebe. Suočeni smo sa velikom međupravoslavnom krizom u smutnom vremenu migracija i širenja islama. Videćemo kako će se stvari dalje odvijati ali nesumnjivo je da će istorija jednoga dana dati svoj sud o ovakvim akcijama Fanara.
Kako objasniti činjenicu da se kroz istoriju srpski narod opredeljivao da radije umire u smislu nego da živi u besmislu. Koliko je teško zapadnom čoveku da razume sve naše zavete - od svetosavskog do Lazarevog?
– Naš narod je kroz skoro celo svoje postojanje na istorijskoj sceni bio duboko ukorenjen u pravoslavnoj veri. Poseban pravoslavni pristup suštinskim pitanjima smisla i besmisla pretočen je kod nas Srba u dva zaveta – Svetosavski i Kosovski. Sveti Sava je kao homo universalis bio i ostao ideal kako verovati i kako po toj veri živeti izgrađujući i unapređujući društvo dajući mu smisao. Lazarev zavet nam govori o činjenici da smo kao narod spremni da živimo u slobodi ili da umremo za slobodu od čega je zapadni čovek danas daleko, a plašim se da smo i mi počeli da se udaljavamo.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala