Kud nestade ovaj narod: Nevidljivi ljudi iz Srbije - junaci koje nije iskvarila epoha /video/

© Foto : Sputnjiku ustupio Zoran Šaponjić"Kud nestade ovaj narod" - Nevidljivi ljudi iz Srbije, junaci koje nije iskvarila epoha
Kud nestade ovaj narod -  Nevidljivi ljudi iz Srbije, junaci koje nije iskvarila epoha - Sputnik Srbija, 1920, 22.08.2021
Pratite nas
„Kud nestade onog naroda“ naslov je nove knjige novinara i publiciste Zorana Šaponjića, zbirke reporterskih zapisa koji su nastali u poslednje tri decenije otkako se bavi novinarstvom. To je zbirka o tihim, nevidljivim junacima epohe, Srbima koji ostaju na svojoj zemlji, skrivenim u planinama do kojih još nisu stigle pošasti naprednog sveta.
Zbirka reportaža o naizgled običnim ljudima i predivnim predelima zemalja u kojima Srbi žive daleko od svakodnevice, buke i jurnjave za materijalnim počinje pričom ''Srpska Sveta Gora žali patrijarha''.

Priče o nevidljivim junacima epohe

Zoran Šaponjić sa monahom Georgijem, na dan smrti Patrijarha Pavla o njemu razgovara sa ovim duhovnikom. Priča o čoveku koji je monasima popravljao cipele predvodnica je sudbina ostalih junaka, poslednjih Mohikanaca, koji svedoče skromnost, dobrotu i zahvalnost, a u današnjem svetu su nevidljivi.
Knjigu je krstio upravo jedan od autorovih sagovornika, tihi heroj Rajko Sović, nekadašnji šumar koji živi u bespućima Golije.
© Foto : Sputnjiku ustupio Zoran ŠaponjićRajko Sović, gorostas sa Golije, tihi heroj Šaponjićeve knjige koji je i krstio zbirku
Rajko Sović, gorostas sa Golije, tihi heroj Šaponjićeve knjige koji je i krstio zbirku - Sputnik Srbija, 1920, 20.08.2021
Rajko Sović, gorostas sa Golije, tihi heroj Šaponjićeve knjige koji je i krstio zbirku
"Ušli smo u jedno pusto selo, Kolješnicu, lutali, nigde žive duše nismo zatekli. Rajko je zastao, krenule su mu suze, rekao je; "Kud nestade ovog naroda". Većina je na seoskom groblju, na najlepšem mestu, jednom brdu, vide se samo krstovi i stara trešnja. Ispod su njihove brvnare koje trunu. Ljudi nema. Oni koji su živi otišli su put Beograda, Čačka, Užica. Taj dan pamtim po nečemu neverovatnom, pusto selo, bez igde ikoga, a miriše med".

Gorštak sa Peštera

Šaponjić dodaje da u planinama Srbije, ako pokucate na vrata bilo koje kuće, ako nekoga ima, to je čovek - priča. Jedna od njih je i gorštak Osman Hukić sa pešterske visoravni, čovek sa ogromnim rukama, ogromnim stadom ovaca i ogromnim srcem.
"Kad sam rekao da sam novinar, on je prvo pred kuću izneo jednu stolicu, seo sam, on me je pogledao, procenio da mi nije udobno. Izneo je i drugu stolicu, seo sam, Osman kaže; "pa tebi nije tu udobno". Onda je izneo i fotelju iz kuće. Toliko su ti ljudi dobri, pošteni, ponekad i detinjasti u svom pogledu na svet. Neka mi Bog oprosti ako grešim, ono malo dobrote i poštenja ako je ostalo, ostalo je gore, po tim brdima. Mi koji smo sišli u gradove, brzo nas iskvari ovo vreme i stil života".

Dok jedni vrište…

Šaponjić dodaje da je božiji blagoslov upoznati te ljude, drvoseče i rabadžije, koji su radeći najteži posao na svetu, boreći se sa volovima, izvlačeći trupce iz planine, othranili svoju decu i nikada se ni na šta nisu požalili.
"U vremenu kada nas sa ekrana, monitora, telefona napadaju navalentni ljudi koji glasno pričaju, vrište, oni su sasvim drugačiji. Tiho žive svoje male živote i raduju se stvarima koje su nama nedostupne i nepoznate", kaže autor.

Teške sudbine Srba sa Kosova

U novog knjizi donosi i mučne priče o životu Srba sa Kosova i Metohije, podelio je njihovu sudbinu nebrojeno puta, proveo noć na barikadama koje je KFOR pokušao da sruši.
"Jedan kaže, evo tamo gde se onaj tenk nemačkog KFOR-a okreće, eno gazi mi pšenicu. Ujutro smo otišli prema Jarinju, čoveku su tokom noći posekli tri ogromna jablana. Njegov pradeda ih je posadio, deda čuvao, zatim njegov otac, a on ih je čuvao da ih ostavi svojim sinovima, došli su i posekli ih. Kad čujete takvu priču, sednete na neki od balvana i plačete sa tim ljudima, šta drugo da radite?".
© Foto : Sputnjiku ustupio Zoran Šaponjić"Ljudi o kojima sam pisao rade najteže poslove, ali svedoče da blagodarniji i zadovoljniji ljudi ne postoje", kaže autor.
Ljudi o kojima sam pisao rade najteže poslove, ali svedoče da blagodarniji i zadovoljniji ljudi ne postoje, kaže autor. - Sputnik Srbija, 1920, 20.08.2021
"Ljudi o kojima sam pisao rade najteže poslove, ali svedoče da blagodarniji i zadovoljniji ljudi ne postoje", kaže autor.
Suze Srba sa Kosova Šaponjić je zaledio u svojim reportažama, zaledio je i suze Srba na svim prostorima sa kojih su progonjeni, upoznao ih je u Kninskoj krajini, gde je na novinarskom zadatku tokom rata bio više od tri godine, a kasnije ih viđao u izbegličkim centrima po Srbiji. Zaledio je i suze Srba iz Bosne, skrivao se od nišana, gledao sa njima kako gore kuće.
Ovaj nagrađivani autor sa prebogatom karijerom tokom koje je radio u nekoliko beogradskih redakcija, trenutno je novinar „Kurira“, a poslednjih sedam godina i urednik portala ''Iskra'', koji je osnovao Emir Kusturica.

Misija sa Profesorom Kusturicom

Knjiga donosi i priču o tome kako reditelj na Mećavniku proslavlja čudo Božića, Hristovog rođenja, a saradnja s njim je počela posle mučnih scena koje je Kusturica doživeo kada je došao na Mokru Goru.
"Pojavili su se ljudi koji su imali ideju da profesora oteraju sa tog područja. Nas nekoliko novinara stali smo iza njega svom snagom, mislili smo da je dobro i pravedno to što radi. Zahvaljujući njemu sprečeno je da se na Mokroj Gori rade istraživanja litijuma i drugih ruda, da se taj najlepši deo Srbije pretvori u jednu bezličnu površinu sličnu Mesecu", kaže naš sagovornik i dodaje da danas Mokra Gora ima tri ili četiri puta više stanovnika, rađaju se deca, ljudi imaju posao.
© Foto : Sputnjiku ustupio Zoran ŠaponjićTičje polje - mesto koje svedoči da skromnost, dobrota i zahvalnost još uvek žive, daleko od gradova
Tičje polje - mesto koje svedoči da skromnost, dobrota i zahvalnost još uvek žive, daleko od gradova - Sputnik Srbija, 1920, 20.08.2021
Tičje polje - mesto koje svedoči da skromnost, dobrota i zahvalnost još uvek žive, daleko od gradova

Slovo o sreći

Njegova knjiga je slovo o posebnoj vrsti ljudi, posebnoj vrsti dobrote, posebnoj vrsti poštenja. Ljudima koji rade najteži posao na svetu, ali svedoče da blagodarniji i zadovoljniji ljudi ne postoje, a jedan od junaka, rabadžija Nenad Bujić, rekao mu je, kaže Šaponjić, najveću istinu o tome u čemu savremeni ljudi greše;
"Zato što mnogo žele, postave sebi mnogo visoke ciljeve i mete, a onda ceo život pate zbog toga što ne mogu da ih dostignu. On je te večeri u seoskoj prodavnici kupio veknu hleba i jednu salamu, nema para za drugo, na tome će živeti narednih pet dana, ali on će biti srećan. U čemu je naša sreća ako imamo svo bogatstvo ovoga sveta, a nesrećni smo zbog toga što ne možemo da kupimo skupa kola ili stan u Beogradu? U čemu je naša sreća?"
Šaponjić je 2006. godine objavio knjigu reportaža „Ljubomirova zemlja“, a 2019. knjigu putopisa iz Rusije – „Ruski krst“.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala