Vetrenjača na starom kolubarskom mostu: Predstavljena knjiga Radovana Belog Markovića

© Jutjub/SputnjikRadovan Beli Marković
Radovan Beli Marković - Sputnik Srbija, 1920, 28.07.2021
Pratite nas
Mada se po sopstvenom priznanju „od knjižestva i okolo knjižestva nije belog hleba najeo“, i uprkos podatku da je poslednja knjiga „Plava kapija“ i dalje u pažnji čitalačke javnosti, Radovan Beli Marković, najpoznatiji stanovnik Kolubare i belog Valjeva, uspeo je da svom jedinstvenom literarnom svetu doda i priču o — vetrenjači.
„Stojna vetrenjača“ u rodnim Ćelijama
Knjiga „Stojna vetrenjača“ poslednja u dugom i jedinstvenom Markovićevom nizu, predstavljena je na starom mostu na Kolubari u piščevim rodnim Ćelijama.
Njena radnja odvija se u Belom Valjevu, obuhvata period od kraja 19. do prve tri decenije 20. veka, a njen stožer je bojar Tadić, izdanak porodice koja je bogatstvo stekla na sumnjiv način, koji podiže vetrenjaču na brdu koje je zapravo klizište…
Po predelima poznatim iz ranijih dela ovog književnog posednika Kolubare i brda obitavaju — kako obično biva u ovoj prozi — i velike figure iz naše kulturne prošlosti. Ovoga puta filozof Branislav Petronijević, naučnik Jovan Cvijić i pisci Milovan Glišić, Stevan Sremac, Laza Lazarević... izvučeni su iz „duševnih svaštara“ kolubarskog „mnimog literate R. B. Markovića“.
Govoreći o novoj Markovićevoj knjizi, prof. dr Radivoje Mikić kazao je da je celokupnim delom ovaj pisac podigao visok književni spomenik prostoru zavičaja, ali i — dostojanstvo samoj književnosti.
„Kada čitate Radovanove priče i romane, imate utisak da se krećete kroz prostor koji beleže istorija i geografija, a kada zađete u njegove knjige, vidite da je napravio svoj svet u kome se jedino on suvereno kreće. Radovan Beli Marković još jednom diže dostojanstvo književnosti i hoće da pokaže da je njena uloga u ljudskom životu veoma visoka i važna. Svoju književnost i nas on ponovo hoće da vrati raskoši, obilju i jednoj vrsti duhovnog plemstva“, rekao je Mikić.
Govoreći o „zlehudom ćelijanstvu“ kao pogledu na svet, veliki pisac otkrio je da je za jedan važan put — mostarinu već platio.

„Na ovom mestu pred vama stojeći i niz vodu setan gledajući, ne mogu da utišam odjeke mamljivih reči koje i sa ovog sveta kanda dopiru, pogotovo noću, dok se nebeski svod u vodi ogleda, kad se svakom može učiniti da preki u nebo put nadole vodi, o čemu sam, za sada, bez sopstvene misli i utvrđenog stava. Mostarinu sam, koliko da se zna, već odavno platio“, rekao je Radovan Beli Marković.

Roman „Stojna vetrenjača“, objavljen u izdanju Srpske književne zadruge, bio je u širem izboru za Ninovu nagradu za roman godine. Njegov autor vlasnik je nekih od najprestižnijih književnih priznanja poput Andrićeve i nagrade „Meša Selimović“. Uprkos uspehu, ostajući neosetljiv na privilegije koje on donosi, ostajući veran terenima oko najslavnije srpske reke, Radovan Beli Marković ostao je dosledan i u nameri da ostvari jedan od svojih glavnih književnih ciljeva: da svojim pričama stvori „celitelnu banju“ u kojoj se može oporavljati čitalačka napaćena duša… Jedna od njih zove se „Stojna vetrenjača“.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala