„Imaš super hranu, a ne koristiš začine“: Gerić za Sputnjik o mentalnoj pripremi i Đokovićevom inatu

© AP Photo / Alberto PezzaliNajbolji teniser sveta Novak Đoković
Najbolji teniser sveta Novak Đoković - Sputnik Srbija, 1920, 16.07.2021
Pratite nas
Novak Đoković je u nedelju šesti put u karijeri, a treći zaredom, osvojio Vimbldon i svojim vitrinama dodao 20. Grend slem titulu u karijeri. Na tom putu mu je, pored kvalitetnog tenisa, doprinela i mentalna snaga, po kojoj je poznat i zbog koje mu se divi ceo svet.
Kada god se govori o Novakovim uspesima i prednostima u odnosu na ostale tenisere, uglavnom se u prvi plan stavlja njegova psihička nadmoć, uz opise kao što su mentalni gigant, mentalna gromada, psihički neuništiv...
Andrija Gerić, nekadašnji trofejni odbojkaš koji se godinama bavi sportskom psihologijom, za Sputnjik ističe da je mentalna priprema veoma bitan, ali ne i jedini faktor na putu do uspeha.
„On kako je sazrevao i kako je došao na neki visok nivo što se tiče i tehničkog i taktičkog i fizičkog, onda je počeo da radi na svojoj glavi jer je shvatio da to pravi razliku. Jer on stvarno u poslednjih par godina u svakom bitnom meču je fantastično odigrao. Naravno, imao je padove, imao je svašta nešto za vreme grupne faze, ali kada je jako bitno on odigra fantastično“.
Mečevi u kojima se Novak vratio „iz mrtvih“ postali su svakodnevnica teniskih sezona.
Kada pogledate prvi deo Novakove karijere, do izražaja dolaze preokreti protiv Rodžera Federera na US openu, kada se 2010. vratio iz zaostatka, a onda u petom setu spasao dve meč lopte i surovom serijom došao do pobede.
Godinu dana kasnije, Rodžer je vodio sa 2-0 u setovima, pa je bilo 2-2, da bi Švajcarac poveo sa 5:3 u odlučujućem delu igre, imao 40:15... I izgubio. Gerić objašnjava da takve situacije nisu slučajne, daleko od toga.
„Ja mogu da primetim neke stvari, i da pretpostavljam šta on radi, ali ja koristim Novaka kao primer zato što ga mnogo ljudi prati i znaju mečeve i šta je radio. Ali on očigledno jako dobro stoji sa mentalnom snagom zato što u mečevima gde deluje da će da izgubi, gde deluje da mu ništa ne ide, on uspeva da se vraća, a to nije slučajno, već naučeno, da tako kažem“, kaže nam Gerić i dodaje da ljudi kao Novak postoje i u svakodnevnom životu.
„Postoje sportisti u drugim sportovima koji su fantastični i koji možda nemaju takvu medijsku pažnju. Novak je jako dobar u tome, ali ono što ljudi nekad zaboravljaju i što imaju tendenciju da rade, to je da misle ako je neko jako dobar u sportu da je jako dobar u svemu. A i Novak i svi ostali su samo ljudi. On igra jako dobro tenis, ima tu mentalnu snagu i to je sve okej. Od njega sigurno treba učiti. A postoji još mentalno jakih ljudi koji se ne bave sportom, koji se bave biznisom ili nečim drugim, ali za njih nikad niste čuli. Ono što on radi, on to fantastično radi u momentu. On ostavi sve što je bilo u prošlosti, sve one poene koji su se desili, i bude fokusiran na sada. I to se vidi sa strane kad gledaš, on radi neke stvari i to spominje u svojim intervjuima, tako da sam siguran da koristi neke tehnike iz sportske psihologije da bi bolje igrao i to mu ide dobro“.
Istini za volju, Novaku mentalna nadmoć nije dovoljna da pobeđuje, već to postoji nekoliko faktora koji idu pre nje.
Na nedavno završenom Rolan Garosu, Đoković je na terenu u polufinalu proveo skoro četiri sata protiv Nadala, a njegovi udarci u završnim trenucima nisu bili ništa lošiji nego na početku, štaviše.
Novak Đoković i Rafael Nadal na Rolan Garosu 2021. - Sputnik Srbija, 1920, 13.07.2021
Đoković je najbolji svih vremena – i za to postoje jasni razlozi
I te čuvene 2012. godine u finalu Australijan opena, kada su on i Nadal odigrali finale od skoro šest sati, u završnim momentima duela viđeni su neki nestvarni udarci, iako su obojica trošili poslednje atome snage.
„Ono što ja moram da naglasim to je da je mentalna priprema jako važna, ali mentalna priprema 'per se' ne znači ništa. Znači, imaš tehnički deo, taktički deo, fizički deo, i mentalna priprema ide tek posle toga. On kako je sazrevao i kako je došao na neki visok nivo što se tiče i tehničkog i taktičkog i fizičkog, onda je počeo da radi na svojoj glavi jer je shvatio da to pravi razliku. Jer on stvarno u poslednjih par godina u svakom bitnom meču je fantastično odigrao. Naravno, imao je padove, imao je svašta nešto za vreme grupne faze, ali kada je jako bitno on odigra fantastično“.
Olimpijski šampion iz Sidneja 2000. godine je od kada je počeo da se bavi sportskom psihologijom i mentalnim treniranjem radio sa velikim brojem sportista, od kojih je određeni broj bio iz sveta tenisa.
„Beli sport“, kao i većina ostalih individualnih, se suštinski razlikuje od ostalih sportova u kojima mentalni teret, pored svog ostalog, može da se prenese na ekipu.
„Ima nekih sitnih detalja, ali kod svih individualnih sportova teme su slične. Oni imaju taj reket koji im je kao produžena ruka pa sad može da se radi o odnosu sa reketom, ali u sportu generalno teme su iste, detalji su razlika. Kod tenisa je što se to vidi na terenu jer si ti sam, a ti kad igraš u grupi i možda ti ne ide, možeš da se 'sakriješ', a kod individualnih sportova sve se vidi odmah, nema laži i nema prevare, sve je vidljivo. Ako ti ne ide vidi se da ti ne ide, a kad ti ide vidi se da ti ide. Ali teniseri generalno imaju slične boljke“.
Najveći primer toga da je Novak bio prepušten sam sebi i kako se sa time nosio mogao se videti u Londonu 2019. godine, kada je napravio još jedan preokret za koji je samo on bio sposoban.
Federer je u finalu Vimbldona vodio sa 8:7 i 40:15 u petom setu, gotovo 15.000 Britanaca je bilo u ekstazi, a tribinama se orilo „Rodžer, Rodžer“.
Novak je te poklike, međutim, u svojoj glavi pretvorio u „Novak, Novak“ i emocije koje je osetio u sebi pretvorio u...
„Ja to ne bih nazvao bes, ja bih to nazvao inat. Inat kao motivator može da bude super stvar. Postoji nešto što se dešava u realnosti a kako ćemo mi to shvatiti to zavisi od nas, i kako mi to profiltriramo. On je verovatno naučio da svako skandiranje publike profiltrira tako da radi za njega. Kod nekih sportista to može da bude inat, a kod nekih može da bude da to navijanje publike pretvoriš da oni u stvari navijaju za tebe – u zavisnosti od toga šta ti više prija. On očigledno to ume da radi što se i vidi, zato što kada publika navija za njega on igra još bolje i još nadahnutije“, objašnjava naš sagovornik.
U nedavnom intervjuu za Sputnjik, novinar RTS-a Nikola Đukić je objasnio da je Novaka taj meč sa Vimbldona naučio nečemu novom.
„Mislim da je to bio jedan trenutak kada je Novak potpuno i u svojoj glavi naučio kako da se nosi sa svim tim što se dešava oko terena i mislim da sada to mnogo bolje radi do tog finala 2019“, rekao nam je Đukić.
Gerić je analizirao psihološki aspekt sa stručne strane i objasnio da koliko god da je mentalna snaga Novaku donela mnogo toga, 20 Grend slemova ne bi bilo da on nije radio i na drugim stvarima.
„Ja mogu ovako kao neko sa strane samo da primetim i da pretpostavim koju tehniku koristi, ali šta on radi u glavi, to samo on zna. Verovatno mu je neko pomogao da te stvari nauči i da ih prilagodi sebi. Ali ono što je tu interesantno, on je i tehnički dobar, ima i one ostale elemente sve ima, a mentalna snaga je samo jedan plus koji koristi. Bio je jedan period kad je on igrao slabo, kad je imao problem, to je bilo zbog toga što nije bio dovoljno fizički spreman a bio je mentalno jak, ali to mu nije bilo dovoljno da pobedi. Tako da mentalna snaga dolazi na kraju, tek kada ove tri stvari budu ispunjene i od nje zavisi da li ćeš pobediti ili izgubiti, na tom vrhunskom nivou gde se pretpostavlja da su svi spremni i da svi znaju da igraju, u ovom slučaju tenis“.
Gerić dodaje da je sportska psihologija nešto što je sve popularnije i traženije u svetu sporta, ali u našoj zemlji i dalje nije na nivou na kojem bi trebalo da bude.
„U svetu je on jako razvijen, samo nažalost kod nas, ja se trudim sa mojim kolegama psiholozima i mentalnim trenerima da sportisti shvate i da klubovi shvate da je to jako važno i da kad ulažu ogromne napore i sredstva u ekipu i individualce da dodaju i ovo, jer ovo može da odluči pobednika i poraženog. Ima jedan podatak da je u Riju australijski tim imao na svakih sedam sportista jednog psihologa, a mi koliko se sećam nismo imali nijednog. Tako da se ja borim sa kolegama da to bude prepoznato i da bude da sportisti to koriste. Ja sam mislio da će se za osam godina već izboriti ali izgleda da malo slabije ide od zamišljenog“.
Iako u našoj zemlji sportski psiholozi nisu prisutni u svakom segmentu profesionalnog sporta – uprkos tome što bi to trebalo da je slučaj – sportisti, odnosno teniseri sve češće i češće pozivaju psihologe u pomoć.
O tome je otvoreno prvi put prošle godine, a ponovo ove, pričao Dušan Lajović, dugogodišnji član najboljih 50 na svetu, rekavši „da mu je rad na sebi najbitnija stvar“ u periodu za njim.
Anketa
Ko je GOAT?
Čovek koji je sa reprezentacijom Srbije u odbojci osvojio dvocifren broj medalja u periodu od 1996. do 2008. godine objašnjava da sportisti često izuzetno predano rade na raznim stvarima, ali da to nije uvek posvećeno „onome što pravi razliku“.

„Ti kada treniraš svaki dan četiri sata i uložiš ogromnu lovu, a ne radiš ono što ti pravi razliku to je potpuno bezveze. To ti je kao kada bi kuvao jelo a ne koristiš začine. Imaš super hranu i pećnicu, a ne koristiš začine. Mentalna sprema, to su ti začini“.

Ipak, rad na mentalnom aspektu, prema Gerićevom mišljenju, nije podoban za decu, sem u specifičnim situacijama.
„Ono što su iskustva u inostranstvu je da je najbolje početi vrlo rano raditi, pogotovo i sa roditeljima, zato što ako počneš da radiš sa nekih 9 godina sa roditeljima. Ja lično mislim da decu treba pustiti da se igraju i ja ne radim sa decom mlađom od 12 godina, osim ako nemaju neki akutni problem tipa da ima toliku tremu da pada sa sprave, polomio ruku ili povraća toliko pred meč da ima problem, onda radim. Ali u principu ja imam teoriju da sa decom mlađom od 12 godina ne treba da se radi, ili da se radi u grupama kao neko učenje, ali individualan rad ne“, ističe naš sagovornik i objašnjava primere iz inostranstva.
„Ono što se u Engleskoj pokazalo kao jako korisno to je da se radi sa roditeljima male dece. Ti tako u stvari edukuješ roditelje i posle čak i ako se ta deca ne bave profesionalno sportom, onda će ta deca biti bolji građani, a i roditelji će se bolje ponašati ako im dete postane profesionalni sportista. Mi kasnimo za svetom u sportskoj psihologiji bar 25 godina, ako ne i 30, ja se nadam da ću za života dočekati da ta sportska psihologija stvarno zaživi. Jer kao što imaš trenera za fizičku pripremu u svakom klubu, i svaki sportista ima nekog za teretanu, tako treba svako da ima nekog i za glavu. Da li je to sportski psiholog ili mentalni trener, to je nebitno“, zaključio je Andrija Gerić razgovor za Sputnjik.
„Hteo sam da kao Srbin poremetim planove nekim zapadnjacima – mislim da sam uspeo“
Sa krova Vimbldona – na Sveti Stefan /foto/
„Nasmejali su se Novakovoj želji kada je imao 15 godina – ja nisam“
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala